Objavljen završni dokument Sinode o obitelji, svi paragrafi odobreni
Papa Franjo odobrio je objavljivanje završnog dokumenta Sinode o obitelji – teksta od 94 paragrafa, koji su svi odobreni s dvotrećinskom većinom – od 177 do 256 glasova. Relatio finalis objavljen je sinoć nakon što su biskupi o njemu glasali. Tekst opisuje obitelj kao svjetlost u tami svijeta, priznajući mnoge poteškoće, ali i veliku sposobnost obitelji da se s njima suoči. Više organski i koherentan od radnoga dokumenta (Instrumentum laboris), završni tekst uključuje mnoge primjedbe i prijedloge (tzv. modi) sinodskih otaca.
Dva paragrafa, odobrena sa 178 i 180 glasova bila su na granici kvalificirane većine. P. Federico Lombardi je rekao da se radi o odlomcima koji govore o teškim situacijama i pastoralnom pristupu ranjenim obiteljima ili osobama u neregularnim stanjima, poput kohabitacije, civilnih brakova ili rastavljenih osoba u novim vezama.
Relatio finalis je dokument koji izražava pozitivan stav – istaknuo je p. Lombardi, dodajući kako je prema njemu put od radnoga do završnog teksta bio “izvanredan”.
Konačni je tekst nazvao iznimno bogatim, gustim te uravnoteženim i dobro organiziranim. Također je napomenuo da su motupropriji kojima je Papa reformirao postupak proglašenja ženidbene ništavnosti doprinijeli sinodskome radu.
Dokument podsjeća da nauk o nerazrješivosti braka nije breme, već Božji dar, istina utemeljena na Kristu i njegovoj svezi s Crkvom. Istovremeno se ističe kako se milosrđe i istina susreću u Isusu, zbog čega se poziva na prihvaćanje i praćenje ranjenih obitelji.
Dokument, međutim, nigdje ne spominje pristup euharistiji za rastavljene i ponovno oženjene, ali ističe da te osobe nisu ekskomunicirane (izopćene) i potiče ih da s pastirima ispituju savjest o svojoj situaciji.
To razlučivanje – naglašava se – valja biti u skladu s naukom Crkve i u povjerenju da Bog nikome ne uskraćuje svoje milosrđe. S obzirom na parove koji žive izvanbračno, ističe se da se s njihovim stanjem valja suočiti na konstruktivan način, pokušavajući ga preokrenuti u prigodu za hod prema obraćenju te punini braka i obitelji, uvijek u svjetlu evanđelja.
Relatio finalis također govori i o temi homoseksualnosti. Napomenuto je da osobe s takvim sklonostima ne treba diskriminirati, ali se istovremeno ističe da se Crkva protivi unijama osoba istoga spola te osuđuje izvanjske pritiske da ih se ozakoni. Drugi su dijelovi dokumenta posvećeni seliocima, izbjeglicama i progonjenima, osobama čija je obitelj raspršena i koje mogu postati žrtve trgovine ljudima. I za njih se ističe prihvaćanje, podsjećajući na njihova prava, ali i obveze u zemljama koje su ih primile.
Završni tekst preporučuje veću angažiranost žena u formacijskim programima za svećenike. Ističe ljepotu posvajanja djece te naglašava kako ne valja zaboraviti ni udovice i udovce, osobe s posebnim potrebama te bake i djedove koji u obitelji prenose vjeru i koje se ne smije prepustiti kulturi otpada.
Sinodski oci zatim govore o tminama suvremenoga svijeta: političko-religijski fanatizam koji je neprijateljski nastrojen prema kršćanstvu, sve rašireniji individualizam, rodna ideologija, sukobi i progoni, siromaštvo, nedostatak posla i korupcija te gospodarski čimbenici koji isključuju obitelji iz obrazovanja i kulture, globalizacija ravnodušnosti koja u središte društva stavlja novac, a ne čovjeka, zatim pornografija i demografska ‘zima’.
U dokumentu je snažno istaknuta potreba za poboljšanom pripravom za ženidbu, prije svega za mlade koji se toga koraka pribojavaju. Za njih se preporučuje prikladna afektivna formacija koja će isticati krepost čistoće i darivanja samoga sebe. Podsjeća se na svezu spolnoga čina i otvorenosti životu te da su djeca dragocjeni dar koja u sebi nose sjećanje i nadu čina ljubavi. Naglašava se važnost ispravnog spolnog odgoja te promicanje odgovornog roditeljstva prema nauku enciklike Humanae vitae, kao i na prvotnu ulogu roditelja u odgoju svoje djece u vjeri.
Sinodski su oci također pozvali institucije da promiču obiteljske politike, a katoličke političare podsjećaju kako imaju brinuti o obitelji i životu. Društvo koje zanemaruje obitelj i život izgubilo je svoju budućnost. Sinoda stoga ponovno ističe svetost života od začeća do prirodne smrti, upozoravajući na teške prijetnje obitelji, poput pobačaja i eutanazije. Završni tekst govori i o mješanim brakovima, ističući njihove pozitivne vidike, poput promicanja ekumenskog i međureligijskog dijaloga. Naglašava se nužnost bdijenja nad vjerskom slobodom i pravom prigovora savjesti.
Relatio finalis zatim govori o potrebi prilagođavanja crkvenog jezika, ne bi li ga se učinilo shvatljivijim. Ne radi se samo o predstavljanju normi, već o naviještanju milosti koja daruje mogućnost da se doista živi obiteljsko dobro. Na koncu se ističe ljepota obitelji, koja je “domaća crkva” utemeljena na braku između muškarca i žene, temeljna stanica društva i sigurna luka najdubljih osjećaja; jednina točka koja povezuje ljude u ovom fragmentiranom razdoblju. Obitelj – a to je dužnost i vladâ – treba štititi, podržavati i poticati.
Dokument završava molbom da Papa razmotri mogućnost izdavanja dokumenta o obitelji. Kako je objasnio p. Lombardi, sinodski oci ne kažu da je sve završeno, već nude Relatio finalis Svetome Ocu kako bi razvidio treba li se nastaviti put s njegovim dokumentom koji bi, temeljem ovog sinodskog, dodatno produbio temu obitelji.
Radio Vatikan
