Papa: Temelj međureligijskog dijaloga jesu međusobno povjerenje i poštovanje!
Već na početku današnje opće audijencije, pozdravivši prvo bolesnike, zbog lošega vremena smještene u Dvorani Pavao VI., Papa je podsjetio na obilježavanje 50. obljetnice Deklaracije Nostra ætate, Drugoga vatikanskog sabora, o odnosima Katoličke crkve prema nekršćanskim religijama. Papa Franjo je izrazio dobrodošlicu pojedincima i skupinama, predstavnicima različitih religija, koji su nazočili ovoj audijenciji.
Sveti je Otac podsjetio kako je Drugi vatikanski koncil, bilo izvanredno vrijeme promišljanja, dijaloga i molitve sa svrhom obnove pogleda Crkve prema sebi samoj i prema svijetu. Iščitavanje je to znakova vremena i posadašnjenja radi dvostruke vjernosti: vjernosti crkvenoj predaji i vjernosti ljudima našega vremena. Bog koji se objavio u stvorenome i u povijesti, koji je govorio preko proroka te konačno i u punini – u svome Sinu koji je postao čovjekom – obraća se srcu i duhu svakoga čovjeka koji traži istinu i način da istu živi.
Sveti Otac je istaknuo aktualnost Deklaracije i u našem vremenu te podsjetio na pojedine njezine točke: porast nezavisnosti narodâ, traženje životnoga smisla, smisla patnje i smrti. Pitanja su to koja nas stalno prate na životnom putu. Tu i zajedničko nam porijeklo i zajednička sudbina cijeloga čovječanstva, jedinstvenost ljudske obitelji kao način traganja za Bogom ili za Apsolutom.
Crkva ne odbacuje ništa što je u drugim religijama lijepo i istinito. Na vjernike svih religija gleda s poštovanjem, cijeneći njihovu duhovnu zauzetost i moral. Crkva je otvorena dijalogu sa svima, ali istodobno ostaje vjerna istinama u koje sama vjeruje, počevši od one da spasenje ponuđeno svima, započinje u Isusu, jedinom Spasitelju; i da je Duh Sveti na djelu, kao izvor mira i ljubavi.
Među tolikim događanjima i inicijativama u odnosima s nekršćanskim religijama, Sveti je Otac izdvojio susret u Asizu, 1986. g., kojega je inicirao sveti Ivan Pavao II., poželjevši tada da svi koji vjeruju u Boga, nastoje oko prijateljstva i jedinstva među svim osobama i narodima.
Papa Franjo je spomenuo promjenu odnosa između kršćana i Židova te pojasnio kako obostrano poznanstvo i poštovanje koje vlada u njihovu međusobnom odnosu, vrijedi i za odnose Crkve prema ostalim religijama.
Papa je zatim izrijekom spomenuo muslimane, koji se klanjaju jednom Bogu, Milosrdnom i Svemogućem; Stvoritelju neba i zemlje, koji se priopćio ljudima. Oni se pozivaju na Abrahamovo očinstvo; časte Isusa kao proroka i njegovu Majku, Djevicu Mariju; vjeruju u Sudnji dan; prakticiraju molitvu, milostinju i post – rekao je Papa.
Dijalog koji nam je potreban, ne može biti doli otvoren i pun poštovanja, a tada se otkriva i kao plodonosan. Međusobno poštovanje uvijek je uvjet i istodobno cilj međureligijskoga dijaloga: poštovati pravo drugoga na život, na fizičku cjelovitost, njegove temeljne slobode: slobodu savjesti, mišljenja, izražavanja te slobodu religije.
Svijet nas kao vjernike promatra i potiče na međusobnu; i na suradnju sa svim ljudima dobre volje, koji možda ne ispovijedaju nijednu religiju. Zahtjeva učinkovite odgovore na brojne teme; poput mira, gladi i bijede koja pogađa milijune ljudi. Zatim kriza okoliša, nasilje, posebno ono počinjeno u ime religije; pa korupcija, moralna degradacija, kriza obitelji, gospodarska i financijska kriza, a posebno kriza nade.
Mi vjernici za ove probleme nemamo gotova rješenja, ali imamo jedan veliki izvor – molitvu! Molitva je nužno naše blago iz kojeg uzimamo sukladno svojim različitim tradicijama. Zbog nasilja i terorizma, raširen je stav sumnjičavosti i upravo osude religija. Zapravo, nijedna religija nije imuna od rizika fundamentalizma ili zastranjenja pojedinaca ili skupina. Potrebno je gledati na pozitivne vrijednosti koje dotične religije predlažu i koje su izvori nade.
Dijalog utemeljen na povjerenju i poštovanju može posijati sjeme dobra koje u životu ljudi postaje korijen prijateljstva i suradnje na mnogim područjima, posebno u službi siromasima, malenima, ostarjelima; zatim u prihvatu selilaca i u skrbi za isključene. Možemo hoditi zajedno brinući se jedni za druge i za stvoreno. Možemo zajednički slaviti Stvoritelja koji nam je darovao Vrt svijeta da ga čuvamo i uzgajamo kao zajedničko dobro i možemo se suprotstaviti siromaštvu te svakoj osobi osigurati dostojne životne uvjete.
Izvanredni jubilej milosrđa, nastavio je Papa, prigoda je za zajedničku suradnju na području djela milosrđa. S nama se mogu ujediniti mnoge osobe koje ne vjeruju ili koje su u potrazi za Bogom i za istinom. Milosrđe na koje smo pozvani obuhvaća sve stvoreno, koje nam Bog nije povjerio da ga bezočno iskoristimo ili još gore – uništimo. Trebali bismo se često pitati o svijetu kakvoga smo ga zatekli (a kakvoga ga ostavljamo), počevši od okoliša u kojemu živimo, od malih gesta našega svakodnevnog života – rekao je Papa.
Za budući međureligijski dijalog, prvo što nam je potrebno, jest da molimo. Molimo jedni za druge jer braća smo! Bez Gospodina, ništa ne možemo učiniti. S njime, sve postaje moguće! Neka se naša molitva u punini uskladi s voljom Boga, koji hoće da se svi ljudi međusobno priznaju braćom i da kao takvi i žive, tvoreći tako veliku ljudsku obitelj, skladnu u različitosti – kazao je.
Papa je potom pozvao na molitvu i solidarnost za nastradale u potresu koji je pogodio Afganistan i Pakistan, prouzročivši brojne žrtve i veliku materijalnu štetu. Nazočne je hodočasnike i goste pozvao da, sukladno vlastitoj tradiciji za nastradale i pogođene, mole u šutnji i od Gospodina zatraže da nas više učini braćom i služiteljima onima najpotrebnijima, zazivajući Mariju, Isusovu Majku. Po svom običaju ohrabrio je mlade, bolesnike i novovjenčane parove, svima udijelivši blagoslov.
Izvor: Radio Vatikan
