Prvi dan Sinode: Ne postoji nikakva sličnost između istospolnih unija i Božjeg nauma za brak i obitelj
Prva generalna kongregacija Redovne sinode o obitelji počela je u Vatikanu uvodnim izlaganjem kardinala Petera Erdoa, glavnog izvjestitelja skupa. Podijeljeno u tri točke – izazovi, zvanje i poslanje obitelji – izlaganje ističe milosrdno praćenje onih koji žive u teškim obiteljskim situacijama, ne ostavljajući međutim mjesta sumnji u nauk o nerazrješivosti braka.
Pozvao je na pomoć siromašnim obiteljima, kao i onima koje su žrtve rata i progona, te opomenuo da se na biskupe ne treba vršiti pritisak na temu homoseksualnosti. Selilaštvo, socijalne nepravde, niske plaće, odsutnost zbog posla, opadanje nataliteta, zamjensko roditeljstvo, nasilje nad ženama, koje se često sili na pobačaj ili sterilizaciju – neki su od mnoštva problema koje je istaknuo kardinal Erdo, prenosi Radio Vatikan.
Ustanove su krhke, a ljudi se boje konačnih obveza, usredotočeni su jedino na sadašnjost u kojoj se čini da osobne želje postaju istinska i stvarna prava. Sve snažniji individualizam zamućuje granice temeljnih ustanova poput braka i obitelji, dok konzumističko društvo odvaja spolnost od prokreacije te ljudski život i roditeljstvo čini “odvojivim i modularnim stvarnostima”, upozorio je kardinal.
No, postoje i svijetle točke u društvu: brak i obitelj koji pojedince ne ostavljaju osamljenima, prenose vrijednosti i pružaju nezamjenjivu mogućnost ljudskog rasta i razvoja. Upravo iz braka koji je nerazrješiv proizlazi obiteljsko zvanje. Kako je naglasio kardinal Erdo, nerazrješivost braka nije breme, već dar. Brak i obitelj izražavaju na osobiti način da je čovjek stvoren na sliku Božju i da razlika između muškarca i žene postoji radi zajedništva i rađanja.
Zbog toga je kardinal istaknuo važnost promicanja dostojanstva braka i obitelji, kao zajednice života i ljubavi, domaće Crkve utemeljene na sakramentalnoj ženidbi između dvoje kršćana i kao počela društvenog života. Obitelj je mjesto u kojem se uči općem dobru. Govoreći o njezinom poslanju danas, glavni izvjestitelj Sinode na prvom mjestu istaknuo je važnost formacije, kako za supružnike, tako i za svećenike.
Osvrćući se na prikladan način govora o braku i obitelji, kardinal je rekao: Ako govorimo iz dubine našega srca, ako drugima iskreno kažemo što vjerujemo, ne trebamo se bojati da nas neće shvatiti, jer smo i mi djeca svojega vremena. Premda neće svi prihvatiti ono što naviještamo, naš će prijedlog biti razumljiv. Najveća je milost reći istinu s ljubavlju, napomenuo je kardinal i podsjetio kako je Isus nauk o nerazrješivosti očitovao s milosrdnim srcem u susretu sa Samarijankom i preljubnicom. S ljubavlju ih poziva da “više ne griješe” te ih vodi pokajanju i obraćenju, koje je uvjet za oproštenje.
Poslanje je obitelji također surađivati s javnim ustanovama, osobito tamo gdje “službeno poimanje obitelji nije ono kršćansko ili naravno”, kako bi se “u društvu promicale stvarne instancije obitelji”. Kršćani nadalje trebaju stvoriti ekonomske strukture kako bi podržali obitelji koje su osobito pogođene siromaštvom, nezaposlenošću ili drugim socijalnim poteškoćama, a čitava crkvena zajednica ima pomoći obiteljima koje su žrtve rata ili progona.
Govoreći o poslanju Crkve spram ranjenih obitelji, kardinal je istaknuo kako se valja “uzdići iznad suosjećanja” u “milosrdnoj ljubavi” koja “privlači i ujedinjuje, preobražava i uzdiže, poziva na obraćenje”. S obzirom na osobe u neregularnim unijama, odnosno u kohabitaciji ili civilnom braku, kardinal predlaže “zdravu pedagogiju” koja bi ih dovela do “punine Božjeg nauma”.
Za rastavljene koji nisu ušli u nove veze predlaže stvaranje biskupijskih centara koji će pomoći supružnicima u trenucima krize, podržavajući djecu koja su žrtve tih situacija i ne zaboravljajući na put oprosta i pomirenja, ako je moguć. Za rastavljene osobe koje su sklopile nove, neregularne veze, predlaže razlučivanje držeći računa da “istinski milosrdan pastoral nikada ne stavlja u pitanje istinu o bračnoj nerazrješivosti koju je naučavao sam Isus Krist. Božje milosrđe grješniku nudi oprost, ali traži obraćenje”.
Kardinal je također govorio o takozvanom “pokorničkom putu” koji se spominje u radnom dokumentu Sinode. Napomenuo je da se on može odnositi na rastavljene i civilno ponovno oženjene koji žive u uzdržljivosti i koji stoga mogu pristupiti sakramentima pokore i euharistije, izbjegavajući pritom skandal. Kako je naglasio, ta je mogućnost daleko od “fizicizma” i ne svodi brak samo na izvršavanje spolnosti, ali prepoznaje njegovu narav i svrhu.
Pokornički put u tradicionalnoj praksi Crkve može se odnositi i na slušanje onih koji još nisu voljni promijeniti život, ali svejedno imaju želju za obraćenjem. Ispovjednici ih mogu saslušati, dati im dobre savjete, pripremati ih i voditi prema obraćenju, ali ne mogu im dati odrješenje, jer je ono moguće samo za osobe koje su odlučile promijeniti život, podsjetio je kardinal Erdo.
S obzirom na spominjani “zakon postupnosti” u pristupu sakramentima, kardinal je pojasnio: Između istinitog i lažnog, između dobra i zla nema postupnosti. Čak i ako se u određenim formama zajedničkog života mogu naći neki pozitivni vidici, to ne znači da se te forme mogu predstavljati kao nešto dobro. S pravom se međutim razlikuje objektivna istina o moralnome dobru i subjektivna odgovornost osobe. U objektivnoj istini o dobru i zlu nema postupnosti, dok na subjektivnoj razini može biti mjesta za postupnosti i stoga je moguće odgajati savjest u odgovornosti.
No, kako je podsjetio kardinal, ljudski je čin dobar samo ako je u svakom vidiku dobar (ex integra causa). Osobe s homoseksualnim sklonostima valja prihvatiti s poštovanjem i pažljivošću, izbjegavajući svaku nepravednu diskriminaciju. No, valja podsjetiti kako ne postoji nikakve sličnosti, čak ni udaljene, između istospolnih unija i Božjeg nauma za brak i obitelj. U potpunosti je neprihvatljivo da se crkvene pastire izlaže pritiscima po tom pitanju i da međunarodne organizacije uvjetuju financijsku pomoć siromašnim zemljama uvođenjem zakona koji ustanovljuju “brak” između osoba istoga spola.
Posljednji dio govora kardinal je posvetio temi života, potvrđujući da je nepovrediv od začeća do prirodne smrti. Izrazio je jasan “ne” pobačaju i eutanaziji te snažan “da” otvorenosti životu, koja je “bitni dio bračne ljubavi”. Podsjetio je i na veliku podršku koju Crkva pruža trudnicama, napuštenoj djeci i drugima, nadoknađujući nedostatke države i pružajući ljudsku i duhovnu pomoć. Kardinal je nadalje potaknuo na promicanje kulture života protiv sve raširenije kulture smrti, kao i na prikladnu pouku o prirodnom planiranju obitelji te ponovno otkrivanje poruke enciklike Humanae vitae.
Također je potaknuo na posvajanje djece, koje je “osobiti vidik obiteljskog poslanja”. Podsjetio je da su roditelji prvi odgovorni za ljudski i vjerski odgoj svoje djece te da ih Crkva ima podržati u odgovornom i budnom sudjelovanju u školskim programima odgoja djece. Na kraju je istaknuo kako se Crkva treba “obratiti” ne bi li postala življa, osobnija i još veća svjedokinja Božjeg milosrđa.
Na prvoj generalnoj kongregaciji govorio je i glavni tajnik skupa kardinal Lorenzo Baldisseri, koji je kronološki predstavio pripreme za 14. redovnu sinodu. Kazao je da je obitelj važna tema ne samo za katolike, već i sve kršćane te čitavo čovječanstvo. Pozvao je sinodske oce na rad “u jedinstvu i za jedinstvo”. Pozdravio je mnoge bračne parove koji su prisutni na Sinodi kao stručnjaci ili slušači, ističući prisutnost žena koje mogu osobito doprinijeti radu Sinode, ne bi li vidjela obitelj s njihovim “nježnim, brižnim i suosjećajnim očima”.
misija/ika
