Istina o HR nogometu iz usta don Marija Volarevića, pripadnika Torcide!
Iako je na temu ‘problemi u i oko hrvatskog nogometa’ teško naći objektivnu osobu, kojoj će jedni ili drugi, ovisno iz kojeg kuta gledaju na taj problem, prišiti ‘etiketu’, sasvim sigurno zanimljivi sugovornik je don Marijo Volarević, dakle crkveni čovjek, koji je u Rimu doktorirao moralnu teologiju a na splitskom katoličkom bogoslovnom fakultetu predaje socijalni nauk crkve.
Prošle je godine privukao pažnju zbog otvorene podrške navijačima, koji nisu ‘ni crveni ni crni, ni kriminalci ni huligani, nego uglavnom borci za pravednije hrvatsko društvo’, a kojom se suprostavio i dijelu svojih crkvenih kolega. Za tportal.hr je Don Marijo Volarević, koji za sebe ponosno kaže kako je član Torcide, otišao je korak dalje te je u ovom intervjuu kazao najveću istinu o hrvatskom nogometu
Don Marijo Volarević, prije nešto manje od godine dana odgovarali ste uredniku Glasa Koncila kako je Hrvatska, posebice ali i ne samo u kontekstu sporta, podijeljena na sjever i jug. Jasno ukazavši i na to da do te podjele nisu doveli ‘obični ljudi’ već čelnici sportskih klubova i oni koji upravljaju hrvatskim sportom. Imam dojam da je danas situacija još gora, jer ljude sport praktički više ni ne zanima, a svi koji nisu ‘za’ – nazivaju se jugonostalgičarima, antihrvatima. Najbolji primjer za to su navijači nogometne reprezentacije.
Što je po Vašem mišljenju, a sigurno ga imate jer na bogoslovnom fakultetu u Splitu predajete socijalni nauk crkve i morate dobro osjećati društvena kretanja, razlog takvom raspoloženju?
‘Više je razloga koji su doveli do podjela u hrvatskom društvu, što se u zadnje vrijeme reflektiralo i na sport, posebno na hrvatsku nogometnu reprezentaciju koja je do prije par godina bila simbol jedinstva. Tamo gdje su bile podjele, počevši od navijačkih skupina, političkih stranaka, regionalne, kada bi igrala hrvatska nogometna reprezentacija sve bi se to brisalo i svi bi bez obzira na svoje različitosti postajali jedno, a to je navijač hrvatske reprezentacije. Nažalost u zadnje vrijeme kao da je ovaj simbol jedinstva također postao simbol podjela’, rekao je za tportal.hr doc. dr. sc. Marijo Volarević, uz dodatak kako ovaj njegov stav podržava i veliki dio njegovih mlađih kolega u splitskoj biskupiji.
Zar je moguće da zbog jednog ili nekoliko pojedinaca velika većina te nogometne populacije okrene leđa najdražoj momčadi?
‘Kao što sam prethodno rekao ono što su igrači svojim igrama na terenu godinama gradili i jačali, a to je nacionalna svijest i nacionalni ponos, sa druge pak strane politika i privatni interesi, malo po malo su to rastakali. Tako da je danas na žalost svih iskrenih navijača, hrvatska reprezentacija postala poligon političkih prepucavanja i podjela. Netko će reći to rade antihrvati i jugonostalgičari, i tu ima istine da oni koji ne vole Hrvatsku sigurno su sada sretni, ali ne smijemo zaboraviti da ništa manje, a uvjeren sam u čak većem postotku do tih podjela doveli su privatni interesi, nepravda i kriminal koji se žele prekriti domoljubnom krinkom. U takvoj situaciji najveći gubitnik onda postaje hrvatska reprezentacija, odnosno svi iskreni hrvatski navijači i igrači hrvatske reprezentacije’.
Pretpostavljam da je to problem koji traje već godinama, a nitko ga nema volje riješiti?
‘Istina ovaj problem traje godinama a svoju kulminaciju doživio je nazvao bih je na sramotnoj izbornoj skupštini HNS-a, 17. prosinca 2010. godine. Svi koji se toga sjećaju svjedoci su mučne atmosfere koja je vladala nekoliko dana prije i poslije izbora. Teških optužbi a riječnik neću niti spominjati, jednostavno jedna ne civilizirana rasprava, nedostojna da bi netko vodio HNS sa takvim ponašanjem. Ne zaboravimo da je to bila i godina kada se Hrvatska nije plasirala na Svjetsko nogometno prvenstvo u Južnoj Africi. Ovo napominjem jer uvijek su rezultati reprezentacije kozmetički uljepšavali nagomilane probleme. Rezultat je bio kao kišobran za kišu pitanja koja su se postavljala o svemu lošem što se događalo u HNL-u. Počevši od loše infrakstruture, afere o plaćanju za ‘pošteno suđenje’, afere ‘ofsajd’ itd. Otuđenje reprezentacije je počelo također kada se je reprezentacija stacionirala u samo jedan grad. Napominjem da Hrvatska još nije izgubila službenu utakmicu u Splitu i kada je god igrala na Poljudu plasirali smo se na završno natjecanje. Ovo napominjem radi nepravde prema jugu Hrvatske. A godinama alibi ne igranja u Splitu bila je fama o ‘ukletom Poljudu’, što su i pojedini novinari podržavali. Unatoč zadnjem lošem iskustvu rezultatski opet nismo izgubili i plasirali smo se dalje. Godinama se u službenim utakmicama izbjegavao Split, Rijeka, Osijek itd. Pa svaki grad voli ugostiti svoje reprezentativce koji su idoli mladima. Ljudi ih žele vidjeti dati im podršku itd. Zatim gradnje kampa, zašto se uporno odbija Slavonija, Istra ili Dalmacija kao moguća lokacija. Sve su to stvari koje malo po malo su dijelile Hrvatski narod i Hrvatske navijače’.
Smatrate li da su navijači izabrali dobar put u svojoj borbi? Nije li presedan pozivati na bojkot ako se uz tu reprezentaciju veselilo i tugovalo godinama?
‘Teško je odgovoriti koji bi to bio pravi put? Izazivanje nereda koje je bilo u Milanu svakako nije pravi put! Svastika na Poljudu to isto nije, jer time, ne samo da se šteti izravno hrvatskoj reprezentaciji nego čitavom hrvatskom narodu, jer se šalje pogrešna slika u svijet kako su Hrvati huligani i fašisti. To onda vodećima čak ide u prilog, jer kada se dobronamjerni navijači usude progovoriti o nepravdi, onda ih se proglašava antihrvatima i rušiteljima hrvatske države. Mišljenja sam da svi navijači bez obzira na klupsku pripadnost moraju se homogenizirati, te legitimnim i dozvoljenim sredstvima vršiti pritisak na vodstvo HNS-a, i na one političke opcije koje pretendiraju privatizirati hrvatski nogomet, ali ne samo nogomet nego i ostale sportske saveze u Hrvatskoj. Mi imamo kadar čistih i domoljubnih sportaša koji su u prvom redu politički neovisni, ali isto tako i financijski, te su dovoljno stručni da mogu ne samo riješiti ovo pitanje nego ponovno homogenizirati hrvatski narod što nam je neophodno potrebno ne samo za razvoj sporta nego i Hrvatske. Jer mišljenja sam također da i ekonomska strana utječe na ovakvo loše stanje. Ljudi su bez posla, odlaze vani i velika većina je frustrirana takvom situacijom. Zbog toga se narod lako zapali, a to upravo koriste pojedinci koji paratiziraju nad takvim stanjem dijeleći ljude na hrvate i antihrvate, i onda dobro žive od takvog stanja kaosa. Jer nezadovoljnu i pokradenu narodu ne treba puno da se zapali na nepravdu.
Kako gledate na incijativu Torcide koja je od kapetana Srne tražila da igrači ne nastupe za reprezentaciju?
‘Kao član Torcide i navijač Hajduka smatram legitimnim što su razgovarali sa kapetanom hrvatske reprezentacije Dariom Srnom, osobito što je i on sam ponikao iz Hajduka. Pretpostavljam da su mu iznijeli probleme iz možda jednog drugačijeg aspekta kojega igrači ne poznaju. Također pretpostavljam da je Dario svoj razgovor prenio i ostalim suigračima. Torcida ima svoj put u borbi protiv nepravde. Ne zaboravimo da je Torcida najprije krenula čistiti svoje dvorište i tražila je transparentnost u vođenju kluba. Nitko bolje od navijača ne može detektirati problem jer oni žive za nogomet i ne može ih se dugoročno lagati. Nadalje, ne zaboravimo doprinos svih navijača u stvaranju hrvatske države. Sjetimo se također predratnih događaja na Maksimiru na utakmici Dinama i Crvene Zvezde, kao i Bobanove reakcije. Sjetimo se paljenja jugoslavenske zastave na Poljudu nekoliko mjeseci poslije na utakmici Hajduka i Partizana koja je također bila prekinuta. Zar su danas Boban, BBB, Torcida i drugi navijači i igrači Hrvatske reprezentacije koji se ne slažu sa ovim stanjem i politikom HNS-a preko noći postali antihrvati. Gdje su u to vrijeme bili oni koji ih prozivaju? Ipak kao iskren navijač hrvatske reprezentacije mislim da ne nastupanje igrača bio bi preradikaln potez koji bi dalekosežno mogao imati negativne posljedice za hrvatski nogomet, ali i hrvatski narod. To bi dovelo do još dubljih podjela u našem društvu. Igrači upravo svojim dobrim igrama trebaju biti most koji spaja sve istinske navijače Hrvatske. Zbog toga mišljenja sam da se i na druge legitimne i bezbolnije načine može postići ozdravljenje hrvatskog nogometa, nego što bi to bilo da igrači odbiju nastupati za hrvatsku reprezentaciju’.
S obzirom na skorašnje parlamentarne izbore, a znamo koja opcija podržava aktualno vodstvo Saveza, može li se nakon izbora dogoditi zaokret prema HNS-u?
‘Vjerujem da može, ali isto tako svjestan sam da će put biti mukotrpan i dug. Veoma brzo nakon izbora bez obzira tko bude na vlasti pokazat će se volja vladajućih, jasno u svojim zakonskim i dozvoljenim okvirima, jesu li spremna uhvatiti se u koštac sa ovim problemom. Ovaj problem godinama se stvarao i teško će se riješiti preko noći. Kao što je iz baze nastajao tako se on i sa dna baze mora početi rješavati. Međutim potrebna je homogenost navijača, igrača, vlasti i HNS-a. Potrebno je sjesti i razgovarati, ali potrebna je i mudrost. Mudrost jer i navijači moraju najprije detektirati, tko su oni koji žele destrukciju u hrvatskom nogometu, bilo da je riječ o pojedincima u njihovim redovima, bilo da je riječ o političarima koji žele ušićariti političke poene preko njihovih leđa, bilo da je riječ o ljudima koji preko HNS-a gledaju i traže samo svoj privatni interes. Svatko bi trebao najprije očistiti u svom dvorištu i onda ćemo biti na pravom putu ozdravljenja ne samo hrvatskog sporta nego i hrvatskog društva’, zaključio je doc. dr. sc. Marijo Volarević.
Izvor: tportal.hr
