Urnebesna komedija brzotonećih ministara
Primitivna i prostačka retorika kojom su slučajni ministri slučajne Milanovićeve vlade prokomentirali Izborni program “Gospodarski rast, održivi razvoj i zapošljavanje: 5+Hrvatska”, koji je Tomislav Karamarko u ime Domoljubne koalicije predstavio 1. listopada u Kongresnoj dvorani Zagrebačkog velesajma, najrječitija je slika same vlade i njezinih neposobnih ministara.
Svi oni su se natjecali u tome tko će biti „duhovitiji“, a sve s ciljem ne bi li prikrili svoju nesigurnost, strah i paniku uoči skorih parlamentarnih izbora.
Pa evo, Lalovac, on ne zna odakle osigurati sav taj novac za planove Domoljubne koalicije. Kako bi to uopće znao kada mu nije poznato ni gdje je „slučajna vlada“ ulupala 100 milijardi kuna, za koliko su nas dodatno zadužili, a da nitko u Hrvatskoj nije dobio ni lipe od toga.
Branko Grčić, vječni oprimist kada je trebalo opravdati katastrofalne promašaje i ponuditi daljnja šuplja obećanja kukuriku vlade, na izneseni program Domoljubne koalicije, smrtno ozbiljno postao je neopravljivi pesimist. Anka Taritaš bila je stvarno „Mrak“ sa svojim „zavodničkim“ osmijehom iz kolekcije poznatih likova Muppet showa, te cinično prokomentirala da je sve ono što Program nudi – ona već riješila, i to zamalo pa brzinom svjetlosti. Ljudi se čudom čude tim njezim rješenjima koje nitko ne može pronaći u stvarnom životu. Čudom izliječeni PTSP-ovac Fred Matić – poput onih koji bauljaju ulicom, sami sa sobom razgovaraju i u tom mono-dijalogu – „samo se smije“, a da nitko normalan ne zna čemu i zbog čega.
Sve je međutim nadmašio Hajdaš (djevoj. Dončić) koji je s visoka dobacio da je taj program „loš seminar iz loše ekonomske škole”. To i ne čudi, kada se zna da je on čovjek visoke akademske razine te da je svojedobno na lokalnim izborima za župana bio predstavljen sloganom: „Hajdaša za pajdaša“. Da, on bi bio odličan pajdaš za ispijanje „kupica u kleti“, poslije kojih, kroz guste maliganske pare – mudre izreke sve teku jedna za drugom.
Ali evo, nakon tih mudrih, i nadasve urnebesno komičnih poruka naših slučajnih ministara, najugledniji gospodarstvenici u Izbornom programu Domoljubne koalicije prepoznaju ozbiljan i posve realan program koji nas može izvući iz posvemašnje gospodarske i socijalne krize. Sindikati u programu također prepoznaju realne pretpostavke koje omogućuju rast proizvodnje, rast zaposlenosti, rast plaća i uopće socijalnu sigurnost.
Kapitalne investicije, poticanje poduzetništva i porezna rasterećenja uvjet su gospodarskog oporavka, rasta zaposlenosti i otvaranje perspektive svih slojevima društva, kako bi naši ljudi napokon svoju budućnost pronašli u Hrvatskoj i kako bi se zaustavio val daljnjeg iseljavanja Hrvata.
Ističući obitelj, kao hrvatsku tradicijsku vrijednost „na kojoj se temelje svi koncepti i modeli demografskog razvitka, revitalizacije i oporavka“, program Domoljubne koalicije zadobio je povjerenje i svih onih društvenih slojeva i političkih opcija koje s pravom smatraju da bez potpore obiteljima i bez demografske obnove nema opstanka i budućnosti za hrvatski narod i hrvatsku državu.
Obećanjem da će donijeti Ustavni zakon o pravima hrvatskih branitelja zadobili su povjerenje i onih koji su dali svoje živote i zdravlje za hrvatsku neovisnost.
Istoga dana Vrhovni sud je dokinuo presudu u slučaju Fimi medije te ustvrdio da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje je zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Kada je riječ o presudi jednoj političkoj stranci Vrhovni sud je ocijenio da je niži sud, suprotno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava prekršio Ustav koji jamči slobodu političkog udruživanja.
Iz presuda Vrhovnog suda može se jasno iščitati da je riječ o montiranom političkom procesu kojim se najveću političku stranaku, najzaslužniju za uspostavu hrvatske države, ovim sudskim postupkom željelo uništiti i tako zapravo dokinuti demokraciju u Hrvatskoj.
Očito drugovi žive u komunističkoj prošlosti u kojoj „Partija tuži i partija sudi“. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, od slučaja Perković i Mustač na ovamo, taj se partijski monopol pred našim očima, polako, ali nezaustvaljivo ruši kao kula od karata.
Ali da se vratimo našim ministrima patuljcima. Oni i dalje pojma nemaju. Oni se smiju, oni poput Grčića vide samo nule, pa ne znamo jesu li na toaletu pa vide samo dvije nule ili na nekim fiktivnim olimpijskim igrama pa ih vide čak pet.
Autor: Mato Kros/hrsvijet.net
