ISIL je ujedinio Zapad prvi put nakon Hitlera
Bauk terorizma kruži Europom. Taj bauk jednako je stvaran i jednako opasan kao onaj o kojemu je pisao i kojega je promovirao Karl Marx.
I ne samo da Europa ne pronalazi rješenje, nego je daleko i od definicije problema. Najčešće objašnjenje govori kako se teroristi regrutiraju u zapadnim zemljama iz socijalno deprivilegiranih slojeva doseljenog stanovništva pa se sukladno s tim rješenje vidi u multikulturalizmu, odnosno u jačem integriranju tih slojeva u zapadnoeuropska društva uz daljnje otvaranje granica za nesmetan dolazak svih koji to žele.
Takvu teoriju ne zastupaju samo analitičari i političari lijevo-liberalnog usmjerenja, već evo i najmoćnija političarka starog kontineta, gospođa Angela Merkel. Za razliku od nje, vodeći ljudi bavarskog CSU-a, sestrinske stranke njezina CDU-a, zalažu se za „politiku razuma“, umjesto „politike dobrodošlice“.
Apstrahiranje od činjenica
I kad se pokaže kako određeni koncept ne funkcionira na najbolji način ni tada se sam koncept (opet sličnost s teoretičarima socijalne revolucije) ne dovodi u pitanje, nego se govori o njegovoj lošoj primjeni. Teorija, međutim, o nedovoljnoj, slaboj ili negativnoj integraciji kao uzroku suvremenog terorizma, kojemu se ne vidi kraj jednostavno apstrahira ili zanemaruje nekoliko očiglednih činjenica.
Terorizam istog nadahnuća ne događa se samo u europskim prijestolnicama, nego i u Siriji, Iraku, Afganistanu, Pakisatnu, Turskoj, Egiptu, Libanonu, Nigeriji, Keniji, Maliju, Bosni itd., dakle u zemljama gdje nema fenomena doseljavanja i integracije. Teroristi iz Pariza, Londona ili Madrida su tamo vrlo često rođeni, školovani i zaposleni.
Terorizam ovoga tipa, nadalje, nije uočen kod doseljenog stanovništva iz Italije, Hrvatske, Indije, Brazila, Portugala i tome slično, koji su jednako socijalno isključeni ili uključeni u zemljama prijama. Osim toga, kad je netko ugrožen socijalno, kulturno, nacionalno ili vjerski, meta njegova revolta, u krajnjoj mjeri terora, jasno je definirana.
U ovim recentnim slučajevima meta je bilo koji građanin.
Vjersko-civilizacijski rat
Malo je nelogično pojam terorizma svoditi, kao što se uobičajilo, samo na onaj s poltičkim motivima, kao što je nepravedno da se, dalje, pod njim misli samo na muslimanski terorizam. Naravno, nisu svi muslimani teroristi, ali ipak stoji to da su svi teroristi novog vala muslimani. Jednostavno je nemoguće pobjeći od činjenice kako je na djelu civilizacijsko-vjerski rat koji jedna radikalna islamistička struja vodi protiv kršćanstva, što ni ona sama ne skriva, ali i protiv muslimanstva koje nije po njezinoj mjeri.
Takozvana Islamska država (ISIL), kao organizirano uporište tog rata, prvi je put nakon Adolfa Hitlera ujedinila SAD, Francusku i Rusiju. Bombardiranje područja koje je ona zauzela ima, međutim, ograničen domet ma koliko ona bila snažna i razorna.
Zapad će morati redefinirati svoj koncept neokolonijalizma i intervencionizma u odnosu na „treći svijet“, što je u konačnici i dovelo do nemilih događaja. Americi je, čini se, i dalje važnije skinuti Assada, nego poraziti teroriste. Osim toga, Zapad se svojom negacijom kršćanstva pokazao kao najbolji saveznik džihada.
JOSIP JOVIĆ/SLOBODNA DALMACIJA
