IZBORI: Nema baš nikakve neizvjesnosti!
Ovi će izbori biti najizvjesniji nakon 1990. – HDZ osvaja oko sedamdeset mandata, a SDP tek pedesetak!
Svi su izgledi da će HDZ uspjeti sastaviti novu vladu bez ikakvih postizbornih koalicija, osim s predstavnicima nacionalnih manjina koji se u pravilu po automatizmu priklanjaju izbornom pobjedniku i najčešće niti ne sudjeluju u vladi.
“Zna se, HDZ”. Bila je to parola prvih demokratskih izbora u tadašnjoj SRH, i posljednjih: zamijenila ju je RH, bez onog S. Jer, ma koliko su se glasila kontrolirana od socijalističkog saveza i kompartije trudila prikazati HDZ “Strankom opasnih namjera” – što se pokazalo dijelom točnim, naime HDZ jest bio opasan, ali kako po koga, najviše po četnike u Krajini a nedovoljno po udbaše poput Manolića, Boljkovca i Perkovića – i ma koliko su se trudili omalovažiti masovnost njihovih skupova i euforiju oko Franje Tuđmana, te prikazati izbore neizvjesnim, počelo se šaptati “zna se”, kad se govorilo o tome tko će dobiti izbore.
Danas je situacija slična, a neki akteri su čak i isti: Jelena Lovrić je bila glas komunističke tajne policije i Centralnog komiteta, a danas je glas “liberalne i građanske Hrvatske”, što je novo ime koje si je dala crvena Hrvatska nakon pada komunizma. Ona i danas o HDZ-u piše istim izvještačenim kvaziintelektualizmom kao i onda, iako se radi tek o lošoj propagandi. Ona je tek jedna od onih koji nas pokušavaju uvjeriti da nas čekaju “najneizvjesniji izbori ikad”, gdje je eto svašta moguće, čak i to da SDP sam formira vladu nakon izbora, a vjerojatnije su razne kombinacije gdje će HDZ i SDP trebati koalicijske partnere, te daje vrlo kreativna tumačenja Ustava po kojima bi Predsjednica mandat trebala dati izbornim gubitnicima. Neki su se potencijalni “koalicijski partneri” poput bivšeg HDZ-ovca Prgometa već polakomili i već vide kako HDZ očajnički treba ta njihova dva mandata, ne bi li formirao vladu, tako očajnički da bi i njima iz MOST-a bio spreman prepustiti mjesto premijera.
Od svega toga neće biti ništa. Karamarko nije baš mentalno retardiran da bi pristao na nešto takvo, a samo poremećen čovjek bi. Zašto SDP-ovce i njihove trbuhozborce toliko muči kome će Predsjednica dati mandat, i zašto MOST neće trebati Karamarku?
Jasni znakovi pobjede
Ako vjerujete anketama koje govore o izjednačenosti SDP-a i HDZ-a – nemojte. Pa valjda smo imali prilike vidjeti koliko su “točne” ankete tih agencija poput IPSOS-a i njegovog Cro barometra (posprdno zvanog i CRO Bagometar) na Novoj TV točne: Oni su u stanju i izlazne ankete na biralištima frizirati i po 20 % u korist SDP-a! Jedan razlog je što su te agencije u pravilu povezane s inozemnim obavještajnim službama (vlasnici IPSOS-a su Francuzi, a posebno je prisutan tamo gdje oni imaju svoje interese, dakle u njihovim bivšim kolonijama od onih bliskoistočnih, preko Kanade, kriznih žarišta poput Iraka, i tako dalje) i preko “prognoza” namijenjenih više kreiranju nego ispitivanju javnog mnijenja promoviraju interese svojih vlasnika. Drugi je prozaičniji – a objasnila ga je Mirela Holy, rekavši kako su joj agencije poručile da će joj rejting biti bolji ako plate. To je nešto kao proricanje budućnosti na vašaru: sto kuna gatanje iz taloga kave, a ako hoćete saznati i da ćete se obogatiti ili udati za princa onda dvjesto.
No, postoje i drugi znakovi koji upućuju na veliku pobjedu HDZ-a, veću nego se mediji usuđuju prognozirati. Prvo je atmosfera u i oko stranke. Milijan Brkić je postrojio stranačnu vojsku. Skupovi su odlično posjećeni, atmosfera na njima pobjednička, ali i na raznim promocijama i događanjima koja naginju “desno” se zadnjih godinu dana primjećuje krema društva koja je tu političku opciju izbjegavala. Nekako postoji osjećaj kamo vjetar puše. Predizborni skupovi SDP-a su slabo posjećeni, atmosfera je kao na groblju, pljesak Milanoviću usiljen, dok HDZ uspijeva napuniti Arenu. Čak i na facebooku stranica HDZ-a ima preko 51.000 lajkova – SDP tek nešto preko polovice toga, oko 28.000! SDP se više ne uspijeva nametnuti kao stranka mladih i obrazovanih – on je danas, kao i njegova preteča u vrijeme socijalizma, stranka moralno-politički podobnih i gerijatrije. Na Trgu Bana Jelačića su se okupili uglavnom građani treće životne dobi!
Sve izbore otkad je Milanović preuzeo mjesto premijera a Karamarko preuzeo HDZ od Jadranke Kosor je odnio HDZ, iako je stigma koju je Sanader bacio na stranku bila još u svježem sjećanju. I lokalne, i one za europarlament, i one najvažnije, predsjedničke. Ako je HDZ pobijedio najjaču kariku SDP-a, Josipovića, nije li logično, da će pobijediti i najslabiju kariku, neurotičnog i nesposobnog Milanovića? Rezultati posljednjih nekoliko izbora za mjesne odbore pokazuju da HDZ s velikom razlikom odnosi i ona mjesta koja su oduvijek bila čvrsta uporišta SDP-a.
I na kraju, tu su – prognoze agencija koje su do sad davale točne prognoze. Točnije, samo jedne agencije, 2 x 1 komunikacije, koja je doduše u vlasništvu HDZ-ovca, ali je ipak uspjela biti osjetno točnija u predviđanjima od “neovisnih” kod svih proteklih izbora. Oni daju veliku prednost HDZ-u. A veliku prednost im daju i ozbiljni politički analitičari koji smatraju da će SDP odnijeti pobjedu samo u trećoj i osmoj izbornoj jedinici, a ostalih devet ide HDZ-u.
Uzroci pada SDP-a
Objasniti zašto će SDP nakon samo jednog mandata izgubiti vlast i nije teško. Prvi i osnovni je taj što SDP nema ništa za pokazati. Oni su iskeširali ogroman novac svom američkom savjetniku za tipičnu socrealističku “lakirovku”, statističko i medijsko uljepšavanje stvarnosti. Ali to nije prolazilo ni Brežnjevu ni Titu, pa ne može niti Milanoviću! Ljudi jednostavno znaju kako stoje stvari, i ne može ih nitko tek tako uvjeriti da im standard raste ako su zadnji put auto kupili prije 2008. I ne samo auto, nego i zadnji TV, hladnjak, bilo što izvan najosnovnijeg.
Milanović je prije četiri godine bio dečko koji obećava. A danas je još uvijek dečko koji obećava – što znači da od njega još uvijek ništa konkretnog nismo vidjeli. Zabrljao je na ekonomskom polju jer je samoživ i neznalica, zabrljao je na diplomatskom polju jer je neodgojen. Ali najviše je zabrljao pretvorivši saveznike u neprijatelje. Prije četiri godine podržavali su ga skoro svi, sindikati, poljoprivrednici, umirovljenici, zaposleni, poslodavci, čak i braniteljima nije bio mrzak. Potpisivao je peticije protiv promjene ZOR-a, da bi kasnije proveo te iste promjene protiv kojih je potpisivao peticije. Ali ni to što je radio nije problem, problem je kako je to radio. Bezobrazan, svadljiv, Milanović je konfliktna osoba koja stalno dolazi u sukob sa svima. Tako se ne dobivaju izbori! Milanovića su napustili svi koji su ga prije četiri godine podržavali – bilo zato jer nije ispunio obećanja, bilo zato jer ih je izvrijeđao i posvađao se s njima.
No nije samo Milanovićev ego problem, i njegova agresivna retorika. Problem je što on ne uspijeva ostati konzistentan sam sa sobom unutar 24 sata. U njegovom ludilu nema nikakvog sistema, nema nikakvog logičkog slijeda u njegovim govorima, to je hrpa plitkih misli nabacanih zbrda zdola, koje obično zaključi idiotarijom tipa “i meni je pukla cijev”. On nema takta, osjećaja za ljude, empatije: on je patološki narcis na ego tripu. On nije čovjek koji ulijeva povjerenje, koji djeluje kao netko tko ima situaciju pod kontrolom. On djeluje nervozno, kao loš gubitnik. Uostalom, biste li od Milanovića kupili rabljeni auto?
A problem su i ljudi kojima se okružio: to su nesposobni ljudi, ljudi bez vlastite jake karijere u politici. Staru gardu SDP-a je uklonio, od Bandića preko Linića do Željke Antunović, doveo ljude koji ovise isključivo o njemu i koji će otići u zaborav zajedno s njim. Samo slabići tako kupuju lojalnost. Karamarko tu nije bitan: on ne radi ništa, i to je dobro za njega. On niti ne pokušava dobiti izbore – on samo sjedi i čeka da ih Milanović izgubi. Što je pametna strategija kad je Milanović u pitanju.
A osim nesposobnih i nepopularnih ministara, teret su mu i česte smjene u vladi – čak devet ministara nije dočekalo kraj mandata. Mimica, Linić, Čačić, Holy, Rajko Ostojić, Zlatar Violić, Željko Jovanović, Komadina… neki su otišli zbor frakcijskih borbi u partiji (Ostojić), neki zbog podmetanja (Holy), neki zbog afera i eventualne korupcije (Linić, Zlatar Violić), neki zbog nesposobnosti (Jovanović), neki su morali na robiju (Čačić)… Milanovićeva ekipa kraj dočekuje s nekoliko crvenih i nekoliko žutih kartona, i praktički s drugom momčadi na terenu. I s nula danih golova te velikim brojem primljenih. Smjena izbornika je tu sigurna, plebiscitarnim glasovanjem.
A neuspjeh će svakako biti pojačan time što je Karamarko uspio okupiti piliće na desnici oko sebe i staviti sva jaja u istu košaru, a Milanoviću na ljevici glasove odnose Most, te otpadnici iz vlastite koalicije: Čačić, Josipović, Holy… ti glasovi će većinom propasti i potom biti pribrojeni najvećoj stranci, HDZ-u. Sve u svemu, svi su izgledi da će HDZ vladu moći sastaviti sam, bez ikakvih koalicija. Nervoza koja je primjetna kod Milanovića i režimskog tiska pokazuje da su i oni i te kako svjesni da stvari nisu onakve kakvima ih preko plaćenih anketa i lažljive stranačke paradržavne TV javnosti pokušavaju prezentirati.
Autor: Marcel Holjevac
