Je li Biden donio ključeve velike Srbije i bošnjačkog kalifata u Zagreb?
Uvijek je ovakav summit uspjeh. Izvan svake sumnje. Svakako je međunarodni uspjeh Predsjednice, ali nisam siguran da će biti međunarodni uspjeh Republike Hrvatske.
Zašto je sazvan izvanredni summit država inicijative Brdo-Brijuni, čiji je personalni inicijator Ivo Josipović poražen na izborima od posve suprotnog političkog programa Kolinde Grabar Kitarović, i, zašto je najedanput na taj summit uz dosadašnje goste iz Europe, došao i američki Potpredsjednik?
Znači li to da se Amerika „vraća na ove prostore“ ponovo nakon završetka rata, kako najavljuju državni dužnosnici, i, što znači to „vraćanje“? Drugim riječima, donosi li Biden u ime SAD-a darove svojim saveznicima ili od njih očekuje, kao i do sada, bespogovorno provođenje politike koju oni strateški osmisle, a za njeno provođenje su im potrebni tampon zone, živi zid i bezlični narodi?
Kolinda Grabar Kitarović i Josipovićevo naslijeđe?
Kakva je u tome svemu pozicija Kolinde Grabar Kitarović i ima li možda razlike u njenoj osobnoj poziciji u odnosu na poziciju hrvatskoga naroda koji ju je tako snažno prigrlio kao suprotnost bezličnoj i otvoreno antihrvatskoj politici Ive Josipovića?
Uvijek je ovakav summit uspjeh. Izvan svake sumnje. Svakako je međunarodni uspjeh Predsjednice, ali nisam siguran da će biti međunarodni uspjeh Republike Hrvatske.
Evo zašto.
Prvo, dolaskom na summit u Zagreb, Sjedinjene Američke Države pokazale su veliki interes. Prilično je sigurno da su SAD inicirale, upravo u ovom trenutku, taj međunarodni sastanak. Nema ni jednog razumnog razloga zbog kojih bi Hrvatska, a pogotovo Slovenija, upravo danas inzistirale na takvom skupu, niti to može biti tekuća migrantska kriza. Skup ima izvanredni karakter jer se održava pola godine prije predviđenog.
Sjedinjene Države i hrvatski interes u Bosni i Hercegovini
Stanje Hrvata u Bosni i Hercegovini mogao bi biti hrvatski razlog za sazivanje takvog skupa, ali ni jedan jedini znak ne upućuje da se upravo to dogodilo.
SAD su hrvatski partner u NATO savezu. Logično bi bilo da i mi u tome nađemo svoj interes.
Koji bi to mogao biti?
Naš interes realno može biti, odnosi sa Srbijom, sa Slovenijom te hrvatski interesi u Bosni i Hercegovini. Ne s Bosnom i Hercegovinom, već – u Bosni i Hercegovini. Izrazito je egzistencijalan i trajni interes Hrvatske snažno ojačati svoje nacionalne pozicije u BiH.
To nema veze s uplitanjem u unutarnje stvari neke države i takvim floskulama koje su do sada služile za otvorenu izdaju nacionalnih interesa. To sve suverene zemlje svijeta razumiju, nikome ne treba crtati kakve interese i koliko važne za svoj opstanak Republika Hrvatska ima u BiH. Pogotovo ne Sjedinjenim Državama.
Turska strateška točka u Europi
Može li Kolinda Grabar Kitarović za lojalnost, suglasnost, potporu i pomoć američkim političkim interesima dobiti jasnu, javnu i još važnije, tajnu diplomatsku potporu SAD-a za revitalizaciju hrvatske državnosti u BiH?
Mogu li Sjedinjene Države kao turski saveznik u trenutku kada je i Hrvatska u okviru NATO saveza praktično zaratila s Rusijom zbog Turske ili američkih skrivenih političkih namjera, dobiti na svoju stranu i potporu Turske u zauzdavanju islamskog radikalizma u BiH, a tek onda stvaranja osnova realne hrvatske državnosti tamo?
Samo budale misle da Turska radi sve što radi zadnjih godina, da je ispalila rakete na Putina, da je izložila svoj turizam i desetine milijardi dolara evidentnoga gubitka u narednom razdoblju, a da neće zauzvrat nešto važnije dobiti. Samo je pitanje, uz očekivane interese u Siriji, Iraku i na Bliskom istoku, koje manje više već i ima, što je to?
Današnjoj Turskoj, a to Erdogen ne skriva, izuzetno je bitno strateško uporište u Europi.
Koje?
Jedino BiH.
Ja sam, svakako ne jedini, puno puta u svojim tekstovima iznio javno razmišljanja s dosta činjenica, koje potvrđuju da u svijetu ozbiljne međunarodne politike nema improvizacija. Puno prije nego se nešto dogodi, predviđene su i posljedice i efekti tog događaja.
Politički klaun Mesić i ozbiljne inicijative
Rijetki su tipovi predsjednika kao što je bio Mesić, čijim su se inicijativama o posredovanju u globalnim problemima, doslovno smijali ljudi diljem svijeta. On je doduše prihvatio takvu ulogu dežurnog klauna, a dobro mu je i dolazila u Hrvatskoj, gdje su mediji od debakla radili međunarodni ugled, ni manje ni više.
U kontekst današnjeg sastanka i naglog američkog interesa za Brdo –Brijuni ili „ovu regiju“ treba staviti i munjeviti prodor inicijative Kolinde Grabar Kitarović „Baltik – Jadran“, koju je nedavno preimenovala u „Baltik – Jadran – Crno more“.
Je li Predsjednica neozbiljni nasljednik političkog klauna Mesića ili je ona puno ozbiljnija političarka?
Svakako ovo drugo.
Po svim informacijama koje su se mogle pronaći o toj njezinoj inicijativi, nakon objave na stranicama njenoga Ureda, to je, ili isključivo američki projekt, ili njena pronicava ideja potpuno suglasna američkim strateškim interesima.
Samo po sebi, bilo bi sjajno da je ovo drugo, ali nije štetno prvo, ako je u tome prepoznat hrvatski nacionalni interes.
Čija je inicijativa Baltik-Jadran- Crno more?
Inicijativa se razmahala nakon sastanka Obame i Kolinde Grabar Kitarović u New Yorku. Drugi dan nakon razgovora održan je prvi inicijalni sastanak svih zemelja koje inicijativa obuhvaća s posebnim naglaskom na zemlje „Višegradske skupine“. Amerikanci su na tom sastanku imali svoga predstavnika, posebnog izaslanika i koordinatora za međunarodna energetska pitanja u američkom State Departmentu – Amosa Hochsteina.
Nakon toga Predsjednica odlazi u posjet Mađarskoj u kojoj se održavao summit Višegradske skupine zemalja, u čijem je radu sudjelovala kao gost.
U Zagrebu se u listopadu održava međunarodna konferencija „Baltik-Jadran-Crno more“ (ili BABS), uspostavljena kao višegodišnji projekt čvršćeg povezivanja 11 zemalja članica Europske unije, uoči Summita mladih političkih lidera „Nova Europa: Europe of Ideas“. Pokroviteljica tog skupa je Kolinda Grabar Kitarović.
Samo nazad nekoliko dana hrvatska Predsjednica putuje u Tursku, sudjeluje na skupu Atlantskog vijeća SAD-a, govori o inicijativi „Baltik – Jadran – Crno more“, sastaje se s truskim predsjednikom Erdoganom.
Zašto ljevica šuti na inicijativu Baltik-Jadran- Crno more?
S obzirom na nasilne i nezakonite integracije Republike Hrvatske, koje su godinama provodili bez ikakvog uporišta u bilo kakvoj političkoj raspravi, odluci, bilo čemu transparentnom, Mesić, Josipović, Vesna Pusić i Zoran Milanović i njegova vlada, sve ove inicijative koje Hrvatsku naizgled integriraju u europske asocijacije, sličnih europskih država i naroda, na prvi pogled izgledaju neupitno prihvatljive.
Zbog toga se rijetko može vidjeti bilo kakva kritika Predsjednici s navodne desne strane medijskog i političkog spektra, ali jako začuđuje zašto i kako to, da Vesna Pusić, Milanović i gotovo svi mediji pod izrazitom kontrolom navodne ljevice – primjetno šute o tome.
Zbog čega?
Jako čudno, s obzirom da u svakoj situaciji skaču na zadnje noge i histerično urlaju na, i najmanji otklon Predsjednice od antifašizma, regije i sličnih nametnutih vrijednosti.
Je li riješenje enigme u tome da je praktično nemoguća inicijativa „Baltik – Jadran – Crno more“, bez sudjelovanja i pridruživanja cijele „regije“, s naglaskom na Srbiji?
Što radi Simona Goldstein u inicijativi Predsjednice?
Smatram da jest, jer, Predsjedničina inicijativa zapravo uokviruje uz američku potporu sve dosadašnje regionalne inicijative koje su godinama uporno promovirali i provodili SDP i HNS sa svim mogućim nevladinim udrugama, centrima, institutima, a iza kojih je najčešće stajao Soroš i njegov Institut otvorenog društva.
Oko inicijative „Baltik – Jadran – Crno more“ gomilaju se dugogodišnji Sorošovi prosvjetitelji Hrvatske kao Simona Goldstein i suradnici, kojima je Predsjednica bila pokrovitelj na nedavnom skupu u Zagrebu.
Protiv ove inicijative ne može čak ni Milorad Pupovac imati ništa.
I dalje to može biti korisno Republici Hrvatskoj, a Kolindu Grabar Kitarović istaći kao novog autentičnog nacionalnog državnika nakon Tuđmana, ako u tome svemu, u toj očito dobro promišljenoj međunarodnoj igri s potpisom SAD-a, bude opipljivog interesa za hrvatski narod.
Već smo naglasili naše interese u BiH.
Kod koga su ključevi velike Srbije?
A što će se dogoditi ako Sjedinjene Države kao i uvijek do sada, da bi se ostvarila inicijativa, budu recimo Srbiju mamile u savez dajući joj što želi, što nije ni američko ni njihovo. Da se ne zavaravamo, inicijativu čine države i narodi koji su istraumatizirani dugodišnjom okupacijom Rusije pod firmom SSSR-a, pa je više nego očito čemu bi trebao polsužiti ovaj bedem „Baltik – Jadran – Crno more“.
Kako onda nagovoriti Srbiju koja je duboko u ruskom zagrljaju teškom desetine milijardi dolara, a inače vrlo sumnjičava prema euroatlantskim integracijama, da postane američki bedem i vjerodostojan saveznik?
Srbiji se jednostavno mora dati značajno više i strateški opipljive ustupke koji će umiriti i najradikalnije rusofile.
Odakle?
Pa sigurno ne iz Slovenije, niti Mađarske, neće im se dati ništa ni bugarsko, ni tursko, niti će im Amerikanci dati Texas.
Jesu li interesi Turske i Srbije nepomirljivi u BiH?
Jedino što im ostaje, jesu koncesije koje su njima realne, ostvarive i dugoročno se uklapaju u njihove strateške interese. To su koncesije u Crnoj Gori, zatim Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj.
A svaki velikosrpski interes u BiH i Hrvatskoj jest smrt za hrvatsku državnost. Jednako kao što je i islamska radikalizacija bošnjačkoga naroda u BiH.
U današnjoj situaciji u BiH mnogi će primjetiti da su interesi Turske i Srbije nepomirljivi. Potpuno krivo. Bošnjački politički vrh u Sarajevu je odavno prihvatio Republiku Srpsku, a više je nego očito da je zauzvrat dobio koncesiju ovladavanja Federacijom i dominacijom na tom prostoru. To nije moguće postići samo turskim utjecajem, niti je moguće bez snažne potpore SAD-a.
Srbija u ovom preslagivanju ima povijesnu priliku ostvariti praktično „san o zapadnim granicama“, koji joj Putin, zbog toga što je Hrvatska članica NATO-a ne može nikako osigurati bez svjetskoga rata, a pogotovo kad je dugotrajno došao u stanje rata zbog bliskoistočnih interesa s Turskom.
Ključevi Velike Srbije su kod Amerikanaca. I, naravno, u Zagrebu.
Sve ovo je jedan pravac razvoja događaja, pod pretpostavkom da Republika Hrvatska nema jasnu, suverenističku politiku, s jasnim nositeljima i suglasnu u većini hrvatskoga naroda.
To do sada nismo imali, a nemamo pojma imamo li danas.
Tko će ostvariti hrvatske interese?
Kolinda Grabar Kitarović prije svega zbog svojih ovlasti ne može presudno utjecati na to, a znakovit je jutarnji sastanak Bidena s Milanovićem, koji, iako je još uvijek predsjednik Vlade, ne bi bio zanimljiv Amerikancu kao takav, da se očito ne računa na njega i nadalje.
Sad je vrlo veliko pitanje, razmišljaju li o ovim stvarima pregovarači u aktualnim razgovorima o novoj saborskoj većini. Situacija je takva, da nikakve reforme ne mogu biti važnije od ovih pitanja, a o njima Hrvatska nije čula ni jedne jedine riječi ni u predizbornoj kampanji, a kamoli nakon izbora.
Ukratko, bez snažne suverenističke hrvatske vlade, Predsjednica neće moći ostvariti nacionalnu korist od ovakvih summita i inicijativa, a na platformi Račanove antisuverenističke politike prilično je sigurno strelovito urušavanje hrvatske državnosti.
Autor: Marko Ljubić/dnevno.hr
