Je li HDZ opasna iluzija hrvatskoga naroda?
Golema većina hrvatskoga naroda nema iluzija o prirodi SDP-a. To nije problem. Problem je, i to vrlo opasan, imati iluzija da će ovakav HDZ, bilo kada i pod bilo kojim okolnostima, vratiti Hrvatsku na platformu Tuđmanove suverenističke državnosti, pa je diletantizam raspravljati danas o spasonosnoj smjeni Karamarka i dovođenju Plenkovića. Problemi su puno dublji
O kakvom to pogrebu govori „ugledni“ hadezeov intelektulac kojeg sam posve slučajno čuo u prolazu, koja je to intelektualna platforma koja nacionalnu sudbinu veže za opstanak HDZ-a, opstanak Karamarka i njegovog rukovodstva na čelu te stranke i, nije li to zapravo prostituiranje snage, vjere, moći i potencijala hrvatskoga naroda svodeći ga i danas na razinu žrtve pred štetočinama tipa Matić, Maras, Grčić, i nekolicine tipova koji su ostali zadnji nasilnici nad hrvatskim narodom?
Ti ljudi su i bili mogući, a i još su uvijek mogući samo i isključivo kao izraz posve urušenog autentičnoga nacionalnog potencijala u HDZ-u.
Činjenice su sljedeće.
HDZ je posve logično završio na prethodnim izborima. Bez vizije, bez kredibiliteta, bez političkoga programa kojeg ne može zamijeniti nikakav njemački gospodarski program, jer je to cjepivo koje se isključivo primjenjuje na zdrave nacionalne temelje, s gomilom političkih švercera kojima je jedini cilj uvaliti se na neku od funkcija, koji bi se odrekli rođenoga ćaće za opstanak u javnosti i u slici vlastite veličine kako bi impresionirali žene, cure, rođake i gomilu skupljača perja oko njih, HDZ je i dobro prošao.
Pogubni trendovi u HDZ-u traju već dugo
I ovakav realni rezultatski krah više je nego čudo Božje u odnosu na to što su zaslužili. SDP je politički mrtvac, ili u najboljem slučaju za njega potpuni invalid u nacionalnim okvirima, ne zbog Milanovićevog mandata, već oduvijek, pa je usprkos svim neregularnostima svaki tijesan rezultat s njim realni debakl. Takav rezultat ništa ne govori o snazi ili uspješnosti SDP-a, uvijek i isključivo govori o stanju i trendovima u HDZ-u. A oni su već dugo pogubni i što se god više pozivaju na navodnu Tuđmanovu doktrinu, upravo zbog odustajanja od nje još dok je Tuđman bio živ, sve snažnije to potvrđuju.
SDP nikada nije bio, niti politički može biti, izraz većinske volje hrvatskoga političkog naroda, a HDZ je sve više udaljen od njega, pa mu je upravo zbog toga preostao samo dril nad svojim članstvom i eventualni pokušaj širenja takve infrastrukture.
Kako sam i pisao više puta dobronamjerno upozoravajući da će se od silnih klauzura, motivacijskih konvencija, skupova i svega što su „uglednici“ pod stručnim titulama uspijevali smisliti, pregrijati lonac s članstvom i njihovim obiteljima i još uvijek vjernom rodbinom, točno se to i pokazalo. Dobili su točno glasova koliko je članstvo uspjelo u obiteljima prikupiti, i nijedan glas više.
S druge strane, Milanović je postigao isti takav rezultat.
Naime, da je Milanović ubio pedeset aktivista neke prokršćanske udruge u Zagrebu pred očima cijele Hrvatske, on bi dobio svojih oko sedamsto tisuća glasova, a ako tome pridodamo naivčine kojima su šarene lažI tipa „desničara Bandića“, stvarnoga „socijalista“ Josipovića, „zelene“ Holy ili „uspješnoga“ Čačića, pod firmom bijega od „ideologije“, ta brojka se zaustavlja na oko milijun glasova.
I, to je to.
MOST bi i s 80 mandata – propao veoma brzo
Svatko neangažiran u stranačkim mašinerijama, tko zdravorazumski sjedne za brojke svih dosadašnjih izbora, morao je doći do tih rezultata. MOST tu nije nimalo bitan. Njegov rezultat je plod izborničke kaznene ekspedicije, s jedne strane izrazitog nepovjerenja prema Karamarku i njegovim suradnicima, s druge strane potpunog nepripadanja Milanoviću i njegovim realnim antihrvatskim političkim platformama, te u konačnici kao produkt umjetno stvorene logike i percepcije da je moguće nešto promijeniti mijenjajući samo ljude, ističući samo nekopromitirane osobe bez jasne definicije problema i stvarnih razloga zbog kojih je Hrvatska u ovako složenim problemima.
Da je MOST uzeo osamdeset mandata i stekao mogućnost samostalnoga formiranja Vlade, sva nemogućnost te navodne političke platforme bi se najbolje vidjela.
Ta vlada bi propala nevjerojatno brzo, jer je nemoguće upravljati zemljom bez usuglašenih nacionalnih temelja s namjerom graditi na takvoj razvalini katove i ugodne sobe za život. A upravo od toga MOST bježi, propovijedajući program iznad „ideologije“ i „politike“. Upravo s tim samo udaljuje strane kanjona koga navodno premoštava.
To je zakonitost, jednako kako je zakonitost da zagrijana voda na sto stupnjeva počinje ključati.
Nevjerojatno je da to nikako ne uspijeva doći do razuma i uma čak i obrazovanih ljudi, jer je teško povjerovati i prihvatiti činjenicu da je toliko ljudi u Hrvatskoj pokvareno i sklono prijevari, pa da javno ističu notorne debilizme kao svoje stavove i razumske pozicije.
Nikakvoga pogreba neće biti, niti će biti ikakva tragedija ako SDP formira Vladu. Ta vlada će biti nelegitimna od onoga trenutka kada joj je stepenica do brojke 76 postao SDSS ili bilo koji manjinski mandat. Jednako bi bilo da se radi i o HDZ-u. A i u jednome i drugome slučaju bit će nemoćna, uz napomenu da je lakše SDP-u nastaviti raditi štete hrvatskome narodu jer ima medijski i izvaninstitucionalni poredak pod potpunom kontrolom, nego bi bilo HDZ-u umanjiti ili otkloniti te štete.
Jer HDZ i ono malo ustanova i medija koji su mu skloni isključivo sektaški koristi, primitivnom polupartizanskom logikom bespogovorne poslušnosti i eliminacije svega što osporava mesijanstvo svakoga aparatčika te stranke.
Toj vladi legitimitet izbornoga pobjednika, i jednoj i drugoj, može dati MOST, ali ni tada neće imati politički i programski legitimitet, jer MOST nema političke platforme, koliko se god njegovi predstavnici trudili ustrajati na njihovih pet ili više ultimativnih uvjeta.
Oni nisu politička platforma i točka. Niti će to ikada biti, a pogotovo ne na narednim i eventualnim izvanrednim izborima. MOST ne može ovakav kakav jest postati racionalna i operativna politika. To su ljudi koji znaju i mogu biti samo protiv nečega, a zbog nedostatka integrativnih političkih niti ne mogu biti konzistentno – za nešto.
A bez toga nema realnih promjena u Hrvatskoj.
Sektaški problem HDZ-a mogu riješiti samo ljudi izvan stranke
Zašto nije nikakva tragedija da ovakav HDZ ne preuzme vlast u Hrvatskoj?
Ima za to više razloga.
Prvo, jer je potpuno nesposoban definirati temeljne nacionalne probleme, a čak da ih i prihvati kao nečiji savjet, posve je nesposoban zbog silnica u njegovim najvišim rukovodstvima za primjenu tih politika. Dakle, nužno će varati, u svakome slučaju.
Veliko je pitanje, nakon tolikih godina stvaranja sektaškog političkoga projekta, s tisućama uhljeba i poslušnika bez ikakve konkurentne vrijednosti, prezirući znanje, izvrsnost, stvarajući infrastrukturu na karijerama bez provjerljivih standarda i isključivo na političkim pozicijama, koliko je duboko HDZ inficiran tim paralizirajućim elementima.
Bojim se s razlogom da je ta infekcija preduboko zahvatila HDZ.
HDZ je danas duboko paralizirana nacionalna platforma, kojoj je ovakvoj kakva jest jedina mogućnost eventulano dograbiti vlast ne poštujući nikakve skrupule, pa čak i koalirirati s manjincima ili SDSS-om. Najviše što mogu je eventulano ublažiti zastrašujuće javne i površinske rane koje hrvatskome narodu zadaje neokomunistička i projugoslavenska politička platforma integrirana sa suvremenom velikosrpskom politikom. Mogu malo zaustaviti propadanje na nekim društvenim elementima, ali sve što bi uspjeli bilo bi daljnje urušavanje hrvatske državnosti, jer ne bi mogli biti uspješni na stvarnim imperativima nacionalnih interesa na kojima nema nikakvih kompromisa.
To oni znaju i upravo zbog toga su u kampanji bježali kao vrag od tamjana od tih pitanja. A zbog toga su ovako i prošli.
Zbog toga, koliko god bilo izrazito mučno ponovno vidjeti Vesnu Pusić i Milorada Pupovca da upravljaju hrvatskom vanjskom politikom, Grčića kako uništava ekonomske temelje zemlje, Matića kako zabada kolac duboko u srce Domovinskoga rata i hrvatskoga naroda, jedini lijek i spas za Hrvatsku je da se prestane zanositi – iluzijama.
Slijedi nastavak antisuverenističke politike u RH
A HDZ ovakav kakav jest je samo iluzija, koja već godinama zavarava naciju, istodobno propadajući s hrvatskom državnošću.
To je moguće samo uz radikalnu promjenu svih rukovodstava HDZ-a, što je vrlo upitno, jer polazi od svojevrsne unutarstranačke revolucije, koja obično ponovno, kao i svaka revolucija, iznjedri one najgrlatije, a ne istinski najsposobnije i ljude s integritetom. Teško je očekivati da će tisuće i tisuće stranačkih „uglednika“, koji sve što jesu duguju HDZ-u, moći naglo postati drukčiji, kao što će biti nepremostiv problem natjerati ih da ustupe mjesta ljudima koje se mora dovesti izvan stranke.
S obzirom da je vrlo upitno da HDZ nakon toliko sektašenja ima takve ljude, jedini je način dovesti ih izvan stranke.
A to je je trenutno najveći izazov pred rukovodstvom HDZ-a, a ne eventualno formiranje Vlade.
Njima nikada nije bio problem SDP.
Nikada SDP niti njegova politička platforma nisu mogli imati, niti će ikada imati, nacionalni legitimitet hrvatskoga naroda za svoje političke programe i ciljeve. Ne zbog toga što je Milanović dobar ili zločest, već zbog toga što Milanović ili bilo tko drugi ne bio bio moguć na toj poziciji da nije obavezan slijediti antisuverenističku političku platformu, koju je definirao još Račan 25. lipnja 1991. godine.
Ništa dramatično neće se dogoditi Hrvatskoj, tko god formirao Vladu. Tek će promjene morati uslijediti, a usuđujem se pretpostaviti da će biti brže što situacija bude lošija.
Zbog toga mislim da je korisnije Hrvatskoj, da SDP i njegovi štetočine opet preuzmu Vladu, iako će joj slijediti nova poniženja.
To može trajati duže ili kraće, to može nanijeti i nanijelo je, manje ili veće štete hrvatskome narodu, ali – cijena se uvijek mora platiti.
Politički i nacionalni, a pogotovo onaj međunarodni, život ne stoji. Stvari se događaju nevjerojatnom brzinom i hrvatski će narod morati platiti veliku cijenu za sve promašaje njegovih političkih elita tijekom zadnjih petnaest godina. S obzirom na realno stanje stvari, najmanji je problem prezaduženost, eventualni bankrot, zamiranje poduzetništva, jer su to logične posljedice nepostojanja istinske tranzicije u hrvatskome društvu, ali i rješivi problemi čije će rješenje presudno ovisiti od unutarnjih preslagivanja u Hrvatskoj.
Problemi koje će teže biti riješiti su gubitak strateških uporišta u međudržavnom okruženju, gdje prije svega mislim na Bosnu i Hercegovinu, koja je ključni cilj svih međunarodnih politika i zbog kojih se dobrim dijelom upravo u Hrvatskoj nastoje svim sredstvima jako oslabiti suverenističke političke snage.
Hrvatska državnost nikada neće biti optimalna bez snažne hrvatske državnosti u BiH.
Zbog toga nema ni pogreba, ni tragedije, ničega katastrofičnog za hrvatski narod, ako HDZ ne uspije sastaviti Vladu. Da je i uspije sastaviti, neće baš ništa uspjeti bitno promijeniti, jer za to nema ni minimum resursa.
Naravno, jedino ako pod promjenom ne vide smjenu tisuća „komunjara“ kako bi uvalili isto toliko tisuća „hrvatina“.
Autor: Marko Ljubić / 7Dnevno
