Je li Isus Židov?
Evo nekoliko zanimljivih sličica o Isusu. Vjerujem da ćete nekim navodima biti iznenađeni, a ponajviše već prvim. Naime, veliki broj ljudi ne zna da se Isus rodio nekoliko godina prije nego se općenito misli. Također vjerujem da mnoge zanima na koji način možemo razmišljati o njegovom podrijetlu.
Rođenje, djelovanje i smrt Isusa Krista
Isus se rodio sedme (po nekima šeste) godine prije našeg računanja vremena. Odrastao je Nazaretu, malenom galilejskom selu. Nazaret je bio zaista maleno mjestašce sa svojih stotinjak, možda najviše sto pedeset stanovnika. O nazaretskom periodu Isusovog života gotovo da i nemamo podataka. Vjerojatno u siječnju dvadeset i osme godine povlači se u jordanski kraj kamo je već dvije godine prije njega stigao Ivan Krstitelj.
Znamo da je Ivan na Jordanu krstio, a poznato je također da je Isus negdje u ožujku dvadeset i osme godine stigao u gradić Kafarnaum. Taj događaj označio je početak njegovog javnog djelovanja. Kad je Ivan uhićen (u studenome dvadeset i osme godine) započinje prava Isusova misija. Četiri mjeseca kasnije Ivan je smaknut.
Isus je uglavnom djelovao u Galileji, ali svake je godine o blagdanu Pashe odlazio u Jeruzalem. U hramu bi propovijedao, a u hramu se dogodila i poznata zgoda izgona trgovaca. Taj čin posebno je razljutio tada moćnu saducejsku struju, koja se bogatila hramskom trgovinom. Saduceji su bili stvarni Isusovi neprijatelji i stoga su ga izručili Rimljanima (brojni su razlozi njihova sukoba s Isusom i, posljedično, njegove smrti, ali o tome drugom prilikom). Sedmoga travnja tridesete godine Rimljani su Isusa razapeli na križ. Umro je u predvečerje blagdana Pashe.
Marija i Josip
Isus je odrastao u židovskoj tradiciji. Drugim riječima, u židovskom okruženju je ‘stekao’ svoju vjeru. Od majke, koja je bila istinska vjernica, naslijedio je apokaliptičku crtu: s Bogom uvijek moramo računati, on je tu, blizak je, ne oklijeva, djeluje na ljude, nije samo puki promatrač nego zahvaća u svijet.
Josip je bio čovjek pravedan, kaže evanđelist Matej.Prema Wilhelmu Brunersu, Josip je vjerojatno pripadao farizejskoj struji. Farizeji su bili najpoznatiji po tome što su bili revni u vršenju Zakona. Međutim, Josip nije samo kruto opsluživao Zakon. Bio je pravedan, ali i milosrdan. Da se zadržao samo na pravednosti optužio bi svoju trudnu zaručnicu i tako je izvrgnuo opasnosti smrtne kazne. No, Josip je milosrdan. Zato pretpostavlja milosrđe prema zaručnici pravednosti prema Zakonu. Pravednost je po njegovom shvaćanju morala voditi prema dobru čovjeka.
Boga je zvao Abba
Isus je od Josipa naučio da čovjek ne smije biti krut pri tumačenju Zakona. Da bi bio pravedan prema pojedincu ponekad mora zanemariti pisane zapovijedi. To ne znači da je Isus odbacio Zakon. Naprotiv, on je poštivao Zakon, ali je imao širinu da ga zanemari ako nije išao u korist čovjeka. Prema njegovom čvrstom uvjerenju, Zakon je bio tu za čovjeka a ne obrnuto, jer sve što nam Bog zapovijeda služi da živimo ispravno i da pravedno uredimo naše međusobne odnose.
Isus je imao poseban odnos s Bogom. Nazivao ga je, kao nitko prije njega, „Abba” , što bismo mogli prevesti s „Tata”. Slušajući ga ljudi su imali dojam da je Bog o kojem on govori blizak i drugačiji. Osjećali su da o Bogu govori ispravno, jer je govorio iz dubine proživljenog iskustva. Kristovim dolaskom Božje se očinstvo više ne temelji samo na izabranju izraelskog naroda. Bog je sad Otac koji ima Sina i taj je Sin ne stvoren i istobitan s njim. Otac se objavljuje po Sinu i u savršenom je jedinstvu s njime i s Duhom Svetim.
Imajući sve ovo na umu nije čudno da u posljednje vrijeme mnogi židovski autori Isusa otkrivaju kao svog sunarodnjaka. Isto se događa i s nekim kršćanskim teolozima. Ipak, jasno je da Isus pokazuje samostalnost i širinu koja svakako nadilazi uobičajene okvire židovskog okružja.
NIKOLA MILANOVIĆ/MISIJA
2 comments
Poštovani don Mladene,
poznato mi je to što ste napisali. Ipak ću, bez i najmanje namjere bilo kakve polemike jer uistinu držim da ste Vi puno pozvaniji govoriti o ovoj problematici nego ja, navesti izvore kojih sam se držao pišući gornji članak. Prvi izvor je knjiga ‘Uvod u Novi zavjet’ Wilfrida J. Harringtona (str. 50.-52.), drugi knjižica Anselma Gruna ‘Slike o Isusu’, a treći je postojeći udžbenik za vjeronauk za prvi razred srednje škole gdje se govori o pogrešci Dionizija Malog (173. str. u stupcu). Jasno je, također, da neki izričaji u članku djeluju pomalo neobično, posebno oni u kojima se govori kako Isus, dakle Sin Božji, ‘stječe’ vjeru od Marije i Josipa, ali to je tema za neku drugu priliku.
Iskreni pozdrav,
Nikola
Poštovani NIkola,
ne bih se složio s nekima od navedenih tvrdnji. Prva je da se Isus rodio “sedme (po nekima šeste) godine prije našeg računanja vremena.” Otkuda to? Teolozi (bibličari) su do tog podatka došli na temelju pisanja Josipa Flavija koji u svome djelu “Židovske starine” navodi vrijeme smrti kralja Heroda veikog, a ona bi se prema njemu dogodila 4 godine prije Krista. Kako je on pogubio betlehemsku djecu, od dvije godine naniže, donosi se zaključak kako je Isus rođen 7. ili 6. godine prije nove ere. No, valja znati da je Josip Flavije jedini povijesni izvor koji govori o Herodovoj smrti, a on piše oko 100 godine, u Rimu. Inače, Josip Flavije donosi puno drugih netočnih i nepouzdanih podataka. Mislim da bi se u kronologiji Isusova života trebalo držati podataka što ih nalazimo u evanđeljima i u crkvenoj Tradiciji. U evanđeljima nalazimo neke važne datume koji se odnose na Isusov život. Tako, primjerice, Luka piše da je Isus nastupio kad je imao “oko trideset godina” (usp. Lk 3, 23). Isus je, kako se čini, nastupio šest mjeseci poslije Ivana Krstitelja, a on je nastupio 15 godine vladanja cara Tiberija (što bi bilo kolovoz 28 – kolovoz 29). Dakle, Isus nastupa najranije u proljeće 29 godine. ako je javno djelovao najmanje tri godine (jer Ivan spominje četiri pashe u Isusovu životu), to znači da nije mogao biti ubijen 7. travnja 30, nego 3. travnja 33. Naime, u obje spomenute godine židovska je pasha padala u subotu (15. Nisana), a Isus je, prema Ivanu, ubijen uoči židovske pashe, prema sinopticima na sam dan pashe, što bi bilo neobično, zapravo nevjerojatno. Dakle, u vrijeme smrti Isus je imao 33 godine, kako to oduvijek drži crkvena tradicija, a ne 36 ili 37 godina. Ako je imao 33 godine tada je rođen 1 godine, odnosno od njegova se rođenja broje godie kršćanske ere. Još nešto, Isus je, ako uostalom i Ivan Krstitelj, imao deovoljno mudrosti i znanja d anastupi i prije. No, kako su poštivali Zakon, trebali su čekati tridesetu godinu da se stave u službu Božju (usp. primjerice Br 4, 3).
S poštovanjem, don Mladen