I šetucka tako Plitvicama Božo Petrov sa skupinom svojih zastupnika poput Učitelja i njegovih učenika što šetahu Maslinskom gorom prije suđenja. Čak se i jedan Juda pojavio, a tko zna koliko sumnjivih Toma ima i koliko onih koji će ga zanijekati prije nego pijevac zapjeva.
I on sam pomalo podsjeća na Učitelja, tek je tri godine stariji, čitao je svete knjige, ispovijeda asketizam i nudi spasenje na onom svijetu nakon odricanja i patnji. A puk jeruzalemski počeo također vjerovati u čuda, jer nema u što drugo vjerovati.
Zvijezda dana
Petrov je postao zvijezdom dana i preko noći su svi veliki igrači i zvučna imena pala duboko u njegovu sjenu. Čak se i drže nekako pokunjeno, skromno i kao da mole milost. Političko je pitanje dana ne kome će se Most prikloniti, nego tko će se prikloniti njemu. Neki drže kako nije odveć demokratski pa ni moralno da vlast diktira onaj tko je dobio četrnaest posto glasova i isto toliko mandata. Ali tako se složio odnos snaga i takvi su odnosi između dva velika bloka da je onaj treći iskočio kao presudan čimbenik, iliti arbitar.
Moguća je, vidjesmo, velika koalicija između Putina i Obame, ali između Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića jok. Bilateralni pregovori putem emisara između Mosta i ove dvojice nisu dali opipljive rezultate. Nekako je prvi krug pregovora završio neodlučnim ishodom.
Pomalo je komično gledati kako se dva takmaca nastoje umiliti onome koji drži sve konce u svojim rukama, uvjeravajući i njega i javnost kako između njih nema ama baš nikakve razlike, kako je ono što Most predlaže upravo ono što su i oni oduvijek htjeli.
Doduše, treba uzeti u obzir da se do sada razgovaralo tek o porezima, (samo)upravi i pravosuđu, dakle tek o dijelu programa nezavisne liste te da su teža pitanja (mirovine, socijala, obrazovanje, zdravstvo, privatizacija) ostala za kraj.
O nekim drugim političkim, ideološkim i etičkim pitanjima neće se, izgleda, ni razgovarati, jer ih naprosto i nema u programu Mosta. No, šutjeli o prošlosti, „regionu“, manjinama, dijaspori, izbornom zakonodavstvu, diplomaciji, o kulturi i medijima, o istospolnim brakovima i zajednicama itd., ili ne, ta će se pitanja i razlike, prije ili poslije, pojaviti svom silinom.
Najteže pitanje
Najteže će ipak biti pitanje budućeg mandatara. U Mostu su rekli: nećemo niti prvaka HDZ-a niti prvaka SDP-a, hoćemo onoga koga mi predložimo. Tu se velika prilika ukazuje za HDZ, ostane li Most dosljedan ovome stavu. Nisu u pitanju samo karakteri i taštine dvojice prvaka, nego je objektivno Karamarkovoj koaliciji lakše prepustiti to ključno mjesto Mostu, nego što je to Milanovićevoj koaliciji, za koju bi takav scenarij bio ravan katastrofi, koja se zove gubitak vlasti.
Milanović se dodatno kompromitirao tajnim pregovorima s Dragom Prgometom, s kojim se, kako sam kaže, sastao pedeset puta(!), ali je ostvario stanovitu psihološku prednost zadobivši potpise manjinskih zastupnika, iako su Milorad Pupovac i ekipa tvrdili, što bi bilo i normalno, kako neće sudjelovati u formiranju većine, nego da će joj se samo prikloniti. Tu je i IDS koji jest za regionalizaciju, ali dalje od vlastitog praga. Čačić je potpisao pristupnicu, ali, kao odličan trgovac, ostavivši, zlu ne trebalo, otvorena vrata i za one druge.
