Najveću ulogu u korist Milanovića igrao je i odigrao Karamarko
Čemu se Karamarko mogao nadati ako je na čelo Stožera doveo ženu koja zanosno pjeva i pleše uz pjesme četnikuše Lepe Brene!
Sama činjenica da mu dvije trećine birača nije dalo povjerenje na nedavnim izborima, nije ponukala čelnika SDP-a i aktualnoga premijera Zorana Milanovića da se zamisli nad svojom politikom.
Čestit čovjek i političar uz takvu bi se spoznaju jednostavno zahvalio na dosadašnjoj toleranciji i odustao od poslijeizbornih kalkulacija da kako tako skrpa većinu i vlada još četiri godine. Suprotno od toga, Milanović je u maniri najbeskrupuloznijega makijavelista sada sve poduzeo da podeblja svojih 56 osvojenih saborskih mandata i uz pomoć „prirodnih“ partnera, manjinskih zastupnika i još nekih iz nezavisne skupine Most dospije do potrebnih 76 mandata što je saborska većina.
Uspije li u toj računici, imat ćemo nesvakidašnji primjer kako se jedan izraziti politički gubitnik preobražava u pobjednika izbora. Zaista je bio na koljenima prije samo 10 mjeseci. Očaj kojim je zrcalio nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović na izborima za predsjednicu RH uspješno je tijekom sljedećih mjeseci transformirao bezuvjetnu akciju za peglanje imidža i oporavak. Donosio je populističke odluke na Vladi, angažirao američkoga savjetnika koji je toga anacionalnog ateista privremeno pretvorio u vrućega i bogobojaznoga domoljuba glumca.
Medije, a posebno Hrvatsku televiziju, ionako nije trebao moliti za naklonost jer su mu oduvijek služili gazeći profesionalizam. U svoju korist angažirao je i neke javne osobe. Htio to priznati ili ne, htjela to javnost vjerovati ili ne, general Gotovina je poslužio Milanoviću da ne potone. general je stalno porućivao da se ne miješa i ne bavi politikom, ali slike susreta s Milanovićem i ministrima imali su svoju svrhu i govorile više od tisuću riječi. Ministar branitelj Matić „razotkrio“ je vođu braniteljskoga prosvjeda Đuru Glogoškoga, stopostotnoga invalida Domovinskoga rata i nahuškao javnost na njega zbog njegovih primanja od 25 000 kuna mjesečno, kao da u tome ima išta nezakonito.
Izmanipulirana javnost je, sasvim očekivano, bijes artikulirala protiv HDZ-a, ne pitajući se kolika su bila primanja ministra Matića i koliko je on izvarao državu svih tih godina i kojim je to čudom naglo ozdravio u trenutku kad je postao ministar i počeo primati dva puta više novca mjesečno. I proslavljeni hrvatski nogometaš Zvone Boban pred izbore je dao potporu Zoranu Milanoviću. Ni to nije bilo slučajno. Pseću vrstu ljudi (konformistička) koja vjeruje svemu što ljevica u Hrvatskoj producira i a priori mrzi sve što je domoljubno, nije bilo teško pridobiti uza se.
Akcija spašavanja
Kad su izbori završeni, i kad je postalo jasno da je Milanović ipak izgubio, u akciju spašavanja uključio se dr. Drago Prgomet, jedan od prvaka Mosta, bez znanja ostalih ljudi iz te skupine, naročito čelnika dr. Bože Petrova. Kamere su ga uhvatile kako sjedi i razgovara u stanu Ante Kotromanovića sa Zoranom Milanovićem. Bio je to neslavni politički kraj dr. Prgometa. Uzalud je pokušao sanirati izdaju, porukama dr. Petrovu da sadi kupus u dolini Neretve, ili šalom na račun „prijatelja“ Kotromanovića da će mu kupiti zavjese. Nad njegovom potonulom političkom pojavom mogla se imaginarno nazrijeti figura Tomislava Karamarka kako kazuje: Eto, zašto sam ga naveo da ode iz HDZ-a!
Ipak, najveću ulogu u korist Milanovića igrao je i odigrao čelnik HDZ-a Tomislav Karamarko. Ljevičarski komentatori insinuiraju da je Milanović spašen zahvaljujući navodnome Karamarkovome desničarskome radikalizmu. Ne, obratno je: Karamarko je odustao od toga navodnoga radikalizma pa Milanoviću uopće nije zamjerao rehabilitaciju komunističkih stečevina. Simbolički i stvarno, dopustio je Milanoviću da HDZ identificira s Kevinim jamama i tako plaši naciju, iako je to jama u koju su komunisti, dakle Milanovićevi ideološki pretci punili tijelima tisuća nevinih Hrvata.
Umjesto da poentira na tim i sličnim pitanjima, Karamarko je šutio, a onda za šeficu Izbornoga stožera HDZ-a na razini cijele Hrvatske postavio Josipu Rimac, prvu cajkušu Hrvatske, ženu koja ekstatično pleše i pjeva uz poeziju četnikuše Lepe Brene, što, uostalom, više govori o Karamarku, nego o njoj. U vrh HDZ-a i na liste doveo je intelektualno najniži sloj ljudi, pod taj kišobran sklonio mnoge koji bježe od zatvora, dugova, prevara, istraga, alimentacija i ljubavnica. S obzirom na te činjenice, Karamarko i HDZ dobro su i prošli. Ali sada bjesni nemili rat između njega i Milijana Brkića i bez obzira na ishod ove poslijeizborne slagalice, HDZ-u nema spasa ako njegovo članstvo napokon ne izabere vodstvo koje će biti na ponos hrvatskoga naroda.
Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik
