Plan spašavanja Hrvatske i vojnika Ryana
Dužnost svakoga od nas, koji iskreno promišljamo budućnost drage nam Domovine je biti racionalan, spustiti emocije u “hladni pogon”, zaboraviti svoje predizborne i izborne “Batmane” i hladne glave promisliti gdje smo pozicionirani danas, a gdje bi mogli biti sutra.
Dužnost onih, koji su se već vidjeli na prijestolju Banskih dvora, ako su domoljubi, a i jedni i drugi su žestoko mahali hrvatskim barjacima, je samokritično procjenti i proniknuti u bit nadanja hrvatskog puka u ovim turobnim političkim, duhovnim, ekonomskim i vanjskopolitičkim okolnostima. Svi ovi nabrojani segmenti, koji tvore sve hrvatske politike podjednako su važni čimbenici i sastavni dijelovi koji su hrvatsku naciju doveli pred bankrot.
Ipak, budućnost Hrvatske, put u bolje sutra ne će moći početi na svjetonazorskim ili ideološkim temeljima, premda je i to stanje duha važno za svaki pozitivan iskorak. Moramo izdvojiti prioritete, a prioritet je samo jedan. Borba za ekonomski opstanak svakog pojedinca i države u cjelini, zadatak je broj jedan, a duhovnost i svjetonazore treba staviti u ruke dragog Boga, jer On i je liječnik nad svim liječnicima za ta pitanja.
Ako radikalno zaoštrimo ovo pitanje, a ono je toliko dramatično da više nemamo šta oštriti, možemo doći samo do jednog zaključka. Hrvatskoj je potreban premjer, vođa, autoritet, pošten, hrabar, domoljuban, ali prije svega vrhunski ekonomista koji u tančine poznaje sve ekonomske unutarnje i vanjske parametre. Čovjek kojemu se vjeruje. Demokršćanstvo i domoljublje, pravilno dozirano, ima itekako svoje važno mjesto u svim ekonomskim politikama kao duhovni pokretač.
Gospodin Tomislav Karamarko, bez ikakve sumnje najprogonjeniji političar svih hrvatskih vremena, izgubio je bitku u nepravednoj medijskoj borbi, izgubio je bitku za domoljublje, izgubio je bitku za lustraciju, a što je najvažnije izgubio je i bitku za ekonomski napredak Hrvatske. Komunistički mediji skrenuli su ga na potpuno krivi kolosjek, na sklizak teren i u ovom trostrukom “lupingu” teško je vjerovat da će se nakon skoka dočekati na noge. Njegov mogući pad na skliskom terenu treba unaprijed amortizirati, jer neprijateljima Hrvatske nije bio cilj da Karamarko slomi nogu, njhov je cilj bio i ostao, slomiti kičmu cijelom HDZ-u, ubiti cijelu “Domoljubnu koaliciju” zauvijek. Na tom pomno planiranom monstruoznom putu već su postigli djelomičan uspjeh uništavanjem svekolikog demokršćanskog prijeizbornog i poslijeizbornog HDZ-ovog potencijala.
Gospodin Tomislav Karamarko, izgubio je bitku za domoljublje, jer je domoljublje obezvrijedio njegov protivnik, a ranjeno domoljublje su dokraja devastirali i oni koji su na potpuno pogrješan način vodili predizbornu kampanju. Mislili su da promovirajući “NOVO VRIJEME-NOVA SNAGA” mogu to učiniti s vojskom iz doba Franje Josipa, pa kad su kasno shvatili da je taj slogan potpuno lažan, jer je obučen u prastara odijela, promijenili su slogan i ostali u starim odijelima. Novo, snažno, probitačno domoljublje primjereno novim naraštajima mogu projicirati samo oni koji to duboko razumiju. Ako ne razumiju, a ne razumiju, onda taj segment kampanje umjesto da ti donese, odnese ti barem tri mandata.
Bitka za lustraciju izgubljena je, barem trenutno, jer ne postoji Nostradamus u Hrvatskoj koji napaćenom puku može dokazati da je lustracija jedini spas.Lustracija jest najvažnija povijesna zadaća, ali trenutno to hrvatskom čovjeku ne dolazi do svijesti usred bremenitih problema.
Izgubio je bitku za ekonomiju, jer ekonomski program, koji bi trebao razumjeti svaki čovjek nije iskomuniciran narodnim jezikom, komunicirao ga je neekonomski stručnjak, tako da ni jedan čovjek ne zna odgovor na dva jednostavna pitanja. Kada će nam biti bolje i koliko će nam biti bolje? Vrhunski ekonomski stručnjaci, a u HDZ-u ih ima, pod uvjetom da imaju karizmu poštenja, ta dva pitanja hrvatskom puku mogu objasniti jednostavno, iskreno, odrješito i hrvatski narod bi to prihvatio objeručke, bez pogovora. Dakle u cijeloj priči bitno je tko govori, a ne šta govori. Neprijatelji Hrvatske znali su da će sve govoriti g. Tomislav Karamarko, znali su koji su njegovi politički “specijaliteti”, otkrili su njegove slabe strane i na jednog poštanjaka udarili su svom silomo. Uspjeli su, to treba priznati!
S obzirom da je devastacija Tomislava Karamarka imala za cilj devastirati cijelu “desnicu”, s obzirom da Karamarko nije ni približno negativan kako su ga zabetonirali mainstream mediji, potreban je zaokret, potrebno je spašavanje Karamarka, a time spašavanje i HDZ-a i “Domoljubne koalicije”.
Karamarko, taj okrutno ocrnjen čovjek i domoljub može spasiti samog sebe, HDZ, domoljubnu koaliciju i Hrvatsku samo jednim potezom velikana nad velikanim, darujući svoj mandat čovjeku koji s ogromnim kompetencijama u ekonomiji, s ovlastima koje proizlaze iz Ustava RH može Hrvatima i Hrvaticama obećati i rezove, krv i suze s proiciranim rokovima i prolaznim vremenima, može im objasniti koje je to vrijeme nadolazećeg oporavka i hrvatski narod će mu vjerovati.
Ne postoji nitko ni na ljevici ni na desnici, ni u jednim medijima koji bi gospodina Gorana Marića mogli obezvrijediti ni jedan posto kako su to učinili s gospodinom Karamarkom. Podjednako je cijenjen u svim ekonomskim krugovima, a u sebi nosi i onu važnu crtu demokršćanskog svjetonazora koja mu daje legitimitet promišljati politiku koja je sušta suprotnost ovoj. koja nas je dovela do bankrota. Ustavne ovlast otvaraju mu široke mogućnost formirati tim stručnjaka u ozračju obostranog povjerenja. Gospodin Goran Marić izbio bi u sekundi sva oružja komunistima iz ruku razotkrivajući dubinu njihove devastacije Hrvatske. U ovom postizbornom, zrakopraznom prostoru medijska dostupnost i moć komuniciranja puno je veće nego prije izbora, jer mediji popuštaju, ne znajući tko će im biti na premjerskom mjestu i tko će im možda i ubuduće opraštati poreze.
Gospodin Tomislav Karamarko može dobiti, uz ekonomiju, možda i važniji položaj ministra unutarnjih poslova, a to ministarstvo mora pomoći ekonomisti Mariću, odvezati mu ruke, jer svezanih ruku od hobotnice lopovluka i marifetluka njegova znanja bi ostala potpuno marginalizirana. Potpuno je razvidno da i jedan i drugi resor jednostavno ne mogu funkcionirati, ako nisu potpuno usklađeni i ako ih ne vode kompetntni ljudi. Položajem “gazde” u MUP-u Karamarko bi dobio priliku dva puta spasiti Hrvatsku, jednom svojim odstupanjem od titule mandatara, a drugi put u odrađivanju posla bez kojega Marić ne može ni početi raditi. Nije li lustracija ratnih profitera važnija od lustracije devedeseto godišnjaka. E to je prava lustracija, tajkune u pržune, pod uvjetom da su krivi.
Radi spašavanja vojnika Karamarka i radi spašavanja legitimiteta izbora bilo bi možda dobro da Karamarko ipak dobije mandat od Predsjednice, da pametno iskoristi ovo medijsko vrijeme konzultacija koje ne će donijeti nikakve rezultate, bilo bi dobro da možda oformi i manjinsku Vladu sa spoznajom da ta Vlada jednostavno mora pasti, jer ne će moći donijeti proračun kao svoj prvi veliki ispit zrelosti. Isto će se dogoditi i Milanovići i zbog toga su novi izbori, čini m i se već gotova stvar. Jednostavno, kupovina vremena za amortizaciju ove medijske devastacije koja je ispucala sve “redenike.”
U svakom slučaju, na Karamarku je teret odluke, želi li biti velikan ili će pasti ako mu padne manjinska Vlada
Novi izbori, s novim mandatarom, bio to Goran Marić ili neki drugi ekonomski stručnjak sličnih kapaciteta, mogli bi dovesti do prije izborne, prešutne koalicije s MOSTOM ili dijelom MOSTA što bi garantiralo veliku pobjedu nove “snage”. Mogli bi u nekom novom optimizmu konsolidirati demokršćanske redove koji su trenutno u konsternaciji i puni nepovjerenja.
Sva druga imena koja lijevi mediji trenutno nude HDZ-u za mandatara najobičnija su podmetanja, podvala, jer ponovo nude čovjeka kojega su kao drugog izabrali za metu, ili je njihov čovjek. Kolumne i članci već su gotovi i arhivirani za svaki mogući scenarij, a usudio bih se reći da je nova predizborna kampanja već počela. Tako to oni rade. Treba ih iznenaditi pravim rješenjima!
Gospodina Karamarka treba ohrabriti, osnažiti unutar HDZ-a postići takav politički dogovor koji će mu neupitno zahvaliti na svemu što je učini za homogenizaciju stranke,dajući mu zasluženu šansu i nadalje voditi stranku kao predsjednik HDZ-a. Ovaj plan iznosim otvoreno, jer čini mi se, za ovaj plan spašavanja Hrvatske i vojnika Ryana neprijatelji jednostavno nemaju odgovor. Hrvatska nam svima treba biti iznad svega.
Ne umišljam si da ova politička analiza može bitno utjecati na daljnji tijek političkih zbivanja, ali da je dobronamjerna, u to ne treba nitko posumnjati.
Kazimir Mikašek-Kazo
