Sjeme džihada zasijano u središnjoj Bosni
Počelo je kod Viteza kada su mudžahedini pregazili hrvatsko selo
U rujnu 1993. bataljun stranih islamskih boraca pregazio je jedno selo u blizini grada Viteza, većinom nastanjenog Hrvatima, u središnjoj Bosni i Hercegovini. Na jedno su mjesto skupili sve zatvorenike i ranjene i ubili ih po prijekom sudu.
Čak i u ratu koji je bio zloglasan po pokoljima, bio je to posebno okrutan moment. Ti mudžahedini, koji su netom bili stigli iz afganistansko-ruskog rata, počeli su se slijevati u Bosnu godinu dana prije. Nadali su se da će izvesti širi džihad u ratu koji je počeo raspadom Jugoslavije i rasplamsao se u sukob između pravoslavnih, katolika i muslimana.
Za njima su stigli i drugi borci regrutirani iz sjeverne Afrike i s Bliskog istoka. Među njima je bio i saudijski državljanina Aiman Dean. „Mnogi mudžahedini iz Afganistana osjetili su se otuđenima od onoga što se događalo u Afganistanu. Stoga kada je počeo rat u Bosni, u njemu su vidjeli odušak kojim bi mogli kanalizirati svoje džihadističke ambicije.” Dean, koji se kasnije pridružio Al-Kaidi da bi potom razočaran napustio terorističku skupinu, kaže da je mudžahedinska jedinica osnovana u vidu nekoliko desetaka stranih boraca. Kasnije su od bosanske vlade zatražili da postanu službenim dijelom redovne vojske. „Razlog zbog kojeg su mudžahedini željeli službeno priznanje bio je to što su željeli među sebe uvrstiti i Bošnjake”, kaže Dean.
Profesor političkih znanosti sa Sveučilišta u Sarajevu Vlado Azinović ima drugačiji pogled na strane islamističke borce koji su došli u Bosnu. On kaže da su neki od boraca bili povezani s nastojanjem muslimanskih zemalja da zaobiđu tadašnji embargo na uvoz oružja u organizaciji Ujedinjenih naroda i steknu utjecaj u regiji. „Vodstvo Bosne i Hercegovine od početka je tvrdilo da ne treba nikakve strane borce. Ono što im je bilo potrebno bilo je oružje, no s obzirom da dio tih u to vrijeme nezakonitih pošiljki oružja bio je povezan s poslom olakšavanja priljeva mudžahedina.”
Smaknuća po prijekom sudu; odrubljivanja glava
Mudžahedinska jedinica 1993. je službeno stavljena pod nadzor 3. korpusa Armije Bosne i Hercegovine i generala Envera Hadžihasanovića. Njihov je broj narastao na gotovo 1500 uglavnom bošnjačkih postrojbi. Poznati po surovosti, strani islamistički borci bili su mnogo agresivniji od redovnih vojnika Armije. Mučenja i smaknuća po prijekom sudu bila su uobičajena, uključujući odrubljivanja glava, što je danas prepoznatljiv znak skupine Islamska država. „Svjedočio sam smaknuću srpskih zarobljenika po prijekom sudu. Iskreno govoreći, svi su bili vojno osoblje ili pripadnici četničkih (srpskih) paravojnih postrojbi”, rekao je Aiman Dean.
General Hadžihasanović odbio je zahtjev Voice of America za snimani intervju i ispričao se svojim trenutačnim sudskim problemima, no pristao je razgovarati s nama neslužbeno u jednome sarajevskom kafiću. Hadžihasanović je osuđen za ratne zločine povezane s mudžahedinskom jedinicom pred Međunarodnim kaznenim sudom i odslužio je dvije godine zatvora u Haagu. Poetska je ironija života što je u zatvorskoj ćeliji do njegove boravio Slobodan Milošević, srbijanski čelnik koji je poticao antimuslimansku mržnju. Dvojica dužnosnika postali su prijatelji i zajedno su često pili čaj. „Iskreno, mislim da mu nije bilo stalo do toga kakvog je netko etničkog ili vjerskog podrijetla”, rekao je Hadžihasanović. „No ako ste mu se ispriječili u njegovoj grabeži za moći, ubio bi vas za sekundu.”
Hadžihasanović je ponovio ono što je kazao i u Haagu, odnosno da nije imao pravog nadzora nad mudžahedinskom jedinicom. Aiman Dean s tim se slaže. „Oni su vodili glavnu riječ”, kaže Dean, misleći na strane islamističke zapovjednike. „U konačnici oni nisu bili samo vođe svoje skupine, nego su i savjetovali druge bošnjačke čelnike i njihove zapovjednike.”
Uvoz ideologije
Strani islamistički borci sa sobom su donijeli i radikalniju salafističku interpretaciju islama u Bosnu, prema kojoj se zagovara koncept globalnog džihada. „Smatrali su Bosnu vrlo dobrom prilikom da uvedu tu vrstu rigidne religije – rigidno razumijevanje i tumačenje islama”, kazao je bošnjački stručnjak za islam Hajrudin Somun. „Uključili su se u rat s izričitom namjerom da preobrate mlade bošnjačke muslimane.” Većina Bošnjaka slijedi umjeren europski oblik sunitskog islama, objašnjava Somun. „Dobar je bošnjački musliman onaj koji dolazi na molitvu u džamiju petkom i potom odlazi kući na šljivovicu.”
Nakon rata, bošnjačka vlada zatražila je da svi strani borci napuste zemlju. Neki su od njih ostali i uspostavili salafističke zajednice u planinama s drugim državljanima Bosne i Hercegovine iz mudžahedinske jedinice. „Po našim podacima, oko 5000 ljudi ušlo je u Bosnu i Hercegovinu i izašlo iz nje tijekom rata”, kazao je za VOA-u pomoćnik ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine Vjekoslav Vuković. „Gotovo 1000 njih bilo je prisutno nakon rata i naše procedure pregleda. Uskratili smo državljanstvo za otprilike pet stotina njih i izbacili ih zemlje.” Više od 200 bošnjačkih boraca pridružilo se skupini Islamska država u Siriji, a dio njih stigao je iz izoliranih salafističkih zajednica u Bosni i Hercegovini. U veljači 2014. na jednoj se kući u selu Gornja Maoča pojavila zastava Islamske države. Enklavu je nekoliko puta u posljednjih deset godina pretresla policija Bosne i Hercegovine istražujući terorističke aktivnosti.
Učinak bošnjačke mudžahedinske brigade osjeća se diljem svijeta više od 20 godina. Među njima je bio Halid Šeik Mohamed, mozak operacije terorističkih napada u Sjedinjenim Državama 2001, ali i glasoviti pripadnici saudijske zajednice u Al-Kaidi, kao i Ramzi Bin al-Šib, dio hamburške ćelije koja je pripremala teren za napade u Americi. Stotine drugih pridružili su se Al-Kaidi u Afganistanu ili su se borili u Čečeniji ili Pakistanu. A sada se pridružuju skupini Islamska država. „Bosna je bila samo jedna epizoda u dugom nizu džihadističkih sukoba koji će se proširiti cijelim muslimanskim svijetom”, kazao je Aiman Dean, „čime se širi muslimanski svijet priprema za džihad za osnivanje kalifata.”
Izvor: kamenjar.com
