SOTONERIJA 2: Najavljuje li politika dolazak Antikrista?

Subota, 28 studeni 2015 16:00
Written by: milanN
Leave a reply

NASTAVAK “PRIČE” O TERORIZMU I PLANOVIMA ‘SOTONERIJE’… Ponavljam (kao što sam naglasio na završetku predhodnog posta), da ono što je rečeno o nekim osobama – koje (svjesno ili nesvjesno) sudjeluju u ‘sotonerijskim’ planovima glede tzv. arhitekture Novoga svjetskog poretka – nije osud(b)a, nego prosudba. Jer vjeran i razborit kršćanin svaki sud treba prepustiti Kristu koji je konačni i vječni sudac nebeskog Tribunala.

A On nam nije zabranio da rasuđujemo. Trebamo upoznati istinu, jer ćemo tako izmaći zamkama i prividima Sotone, kojega sam Isus nazva “Otcem laži” i “čovjekoubojicom od početka” (v. Ivan 8,44). Upoznavanjem istine – a “ona će nas osloboditi” (v. Iv 8,32) – također ćemo se približiti Kristu, koji je za sebe rekao da je Istina (Iv 14,6). “Osobito je to važno u vrjemenu kad se naslućuje dolazak Antikrista, kao lažnog krista. To je doba puno iluzija, koje razapinje veliki zavodnik, da bi zaveo sve, pa i kršćane. Svijet je pun privida. Hermann Broch kaže da živimo u mjesečarskom svijetu, u kojem, više nema stvarnosti”, piše Glavurtić već 1978., a kao da govori o sadašnjem trenutku.

A u kakvoj je opasnosti svijet tzv. zapadne (neki kažu – postkršćanske) civilizacije, na svoj je način dobro dijagnosticirao i Zbigniew Brzezinski u analitičkom djelu IZVAN KONTROLE (Otvoreno sveučilište, Zagreb, 1994.). U drugom dijelu, u drugoj točki pod naslovom Permisivno izobilje, on citira nobelovca Czeslawa Milosza, koji je 1991. napisao:
“Marksizam mi se uvijek činio posljedicom duboke erozije čovjekove vjerske imaginacije u Europi. Dostojevski je to shvatio kad je u Opsjednutima (poznati roman, u nekim prijevodima ima naslov Bjesovi – m.op.) proročkom sažetošću opisao postupke revolucionara koji pokušavaju povijesti dati smisao u svijetu bez Boga. U tom smislu, totalitaristički pokreti imali su metafizičku pozadinu s negativnim predznakom i mogu se ubrojiti u izraze ‘europskog nihilizma’. Po mojemu mišljenju, erozija vjerske imaginacije suština je misli dvadesetog stoljeća i to je dalo našem stoljeću apokaliptičko obilježje. Ali, rasap totalitarističkih pokreta ne znači da se u tome nešto promijenilo. Dovoljno je pogledati bogat i uhranjen dio čovječanstva u zemljama Zapada i uvjeriti se da se vizija na religiji uređenog svemira raspada pod utjecajem znanosti i tehnologije pa ako ljudi, posebice među mlađim naraštajima, još imaju snažnu potrebu za vjerom, riječ je o vjeri beskućnici koja teško pronalazi put i to ne nužno prema kršćanstvu.”

Miloszovo upozorenje, kaže Brzezinski, odnosi se na povijesnu opasnost da se osramoćeni mitovi prisilne utopije (nacizam i komunizam) mogu zamijeniti duhovnom prazninom permisivnog (potrošačkog) izobilja (naziv “permisivno izobilje” može se primijeniti na društvo u kojem je sve dopušteno i sve se može imati)… Nije bez temelja ozbiljna, ali opravdana zabrinutost da je permisivno izobilje zavladalo naprednim, bogatim i politički demokratskim društvima i da određuje sadržaj i ciljeve pojedinčeva postojanja. Pojam “permisivno izobilje” uglavnom se odnosi na društvo u kojem progresivno smanjenje važnosti moralnih mjerila prati sve veća zaokupljenost materijalnim i osjetilnim zadovoljstvima. Za razliku od prisilne utopije, permisivno izobilje ne predviđa vječnu državu društvenog blaženstva za iskupljene, nego se uglavnom koncentrira na neposredno zadovoljenje osobnih želja, u okružju u kojem pojedinačni i kolektivni hedonizam postaje najvažniji pokretač ponašanja. Posljedica erozije moralnih mjerila u određivanju ponašanja ter isticanju materijalnih dobara jesu permisivnost u djelima a materijalna gramzivost u motivaciji…

Politički analitičar ističe kako trendovi masovnih medija danas i promiču i koriste se postupnom pretvorbom određenja slobode od pojma ODGOVORNE građanske slobode do pojma RAZUZDANE osobne slobode. “Vrijednosti koje mediji prenose ističu ono što bi se moglo nazvati moralnom iskvarenošću i kulturnom dekadencijom.Televizija je posebice velik grješnik. Danas (on to piše 1992.! – m.op.) je televizija u najvećem dijelu svijeta, a posebice za mladež, najvažniji instrument socijalizacije i obrazovanja. U tome brzo istiskuje obitelj, crkvu, školu…
O sadržaju američkih i zapadnoeuropskih televizijskih programa mnogo se govorilo. Nisu svi nepoželjni, neki su čak i dobri. Ali, Greshamov zakon može se primijeniti ne samo na dobar i loš novac, nego i na programe koji isključivo ovise o oglašavanju i zanimanju publike. Tužna je činjenica da su televizijski producenti kulturni pornografi konkurentniji od onih koji to nisu. Posljedica toga je da televizija u zapadnim zemljama sve više naginje osjetilnom, spolnom i senzacionalističkom. Čak i jednodnevna provjera sadržaja ‘sapunica’ koje dominiraju dnevnim i večernjim programom, a posebice reklama, to potvrđuje…

Američkim su filmovima posljednjih godina zavladale slike nasilja ter fizičkog i seksualnog divljaštva, a svaka povećana doza grozota nagrađuje se boljom zaradom na kino blagajnama. Nije pretjerano reći da su holivudski i televizijski producenti postali kulturni saboteri koji propovijedaju pogubnu društvenu etiku cinično se zaklanjajući iza prvog amandmana…” Na drugom mjestu, prikazujući stanje u SAD, on navodi riječi jednog autora kako je američka televizija postala “medij čiji je utjecaj tako dubok i tako nedvojbeno banalan da je gotovo bez ičije pomoći uklonio vulgarnost iz moderne kulture tako da je od nje učinio pravilo.” Nastala je, nastavlja komentator, masovna kultura kojom upravljaju profiteri i iskorištavaju glad za vulgarnim, pornografskim i barbarskim. Takva prevlast dekadencije i hedonizma u nekoj kulturi mora djelovati demoralizirajuće na društvene vrijednosti i potkapati i uništavati nekad duboka uvjerenja.”

Uspoređujući karakteristike prisilne utopije i permisivnog izobilja, Brzezinski zaključuje kako je, u okviru globalnog političkog osvještenja i istodobnog postojanja masovnih društvenih i gospodarskih razlika, teško zamisliti da će nastati globalna i ujedinjujuća politička etika… A, zbog zahuktavanja znanosti u smjeru inženjerstva ljudskog roda, “u nedostatku promišljenih mjerila izbora, samoprogramiranje bi moglo postati masovno kao i tehnološki i znanstveni prepad na prirodni okoliš. Ekološki pokret koji je nastao kao odgovor na taj prepad pokušava naći neka mjerila samoobuzdavanjakako bi sačuvala organsku ravnotežu između ljudi i prirode…”

Ali sve je očitije kako je i taj poduhvat zapravo (samo) psihološka priprema za “samoobuzdavanje” u području ljudskih prava, tj. za “dragovoljno” (a ustvari prisilno zbog straha od “terorizma”) odricanje od SLOBODE radi SIGURNOSTI – što će, kao i čipiranje ljudi radi istog razloga, na vrhuncu krize vrlo lako “proći”, tj. biti prihvaćeno bez većeg otpora. Zato za svojevrstnu dijagnozu “stanja duha” ovoga svijeta, prema navedenom opisu, možemo slobodno iskoristiti parafrazu papina izraza pa reći da je ‘dim Sotonin’ tako ušao u svijet da danas izgleda kao da ga je okupirala silna “legija” demona…

Dakle, i za usporedbu i za zaključak, može se reći da oni isti “dimovi Sotone”, koji su kroz neku pukotinu ušli u Crkvu (papa Pavao VI), danas i u Njoj i u svijetu djeluju kao duhovni suzavac ili čak sarin. “To su dijaboličke dimne zavjese, koje sakrivaju stvari, kako ih ne bismo mogli prepoznati i kako bismo se izgubili u teološkom bespuću i nebulozama”, utvrđuje autor knjige “Sotona” ter posvješćuje: “Taj svijet iluzija najavljen je u knjigama Objave: vuci se javljaju u janjećim kožama, pojavljuju se lažni pastiri, vinogradari i proroci. Na koncu vrjemena dolaze lažni mesije i veliki uzurpatori Kristovog poslanja; za neke od njih će se reći: ‘Eno ga u tajnim odajama!’ /neki prijevodi imaju izraz: ložnicama – m.op./ (Mt 24, 26). U tajanstvenim odajama tajnih društava!? Tada će uslijediti ‘groza pustoši na svetom mjestu’, o kojoj govori Isus Krist, pozivajući se na proroka Danijela. Mnogi vjeruju da smo danas na pragu tih posljednjih vrjemena…”

No Glavurtić srećom donosi i mnoge primjere OBRAĆENJA ter ističe – vrlo znakovito za ovaj povijesni trenutak – upravo ono što papa Franjo sada stavlja u prvi plan: “Božje milosrđe dodirne i najokorjelije. Privučeni svjetlošću, dirnuti milosrđem, gotovo slomljeni, oni polako, kroz dolinu boli, prelaze u Kristov tabor. Iz paklenog ponora ovog svijeta uspinju se pali ljudi, koji su dosegli dno bezumlja i pokvarenosti.” Jedan od “strašnijih” primjera za to je i Joseph de Maistre (1753.-1821.), opisan u poglavlju “Mysterium iniquitatis” (Otajstvo bezakonja). Bio je rodom iz plemićke savojske obitelji, a u moćnu tajnu organizaciju ušao je s dvadeset godina i vrlo brzo u njoj došao do najvišeg stupnja. Mnogi tvrde da je bio najlucidniji duh epohe – čak je i veliki pjesnik Baudelaire rekao da ga je de Maistre naučio rasuđivati. Pa ipak, unatoč svim zabludama i zastranjenima kojima je na perfidan način rušio kršćanstvo, tek je nakon Francuske revolucije – u Petrogradu, u izgnanstvu – shvatio prirodu organizacije u kojoj je bio, kao i značenje riječi koje je, na tajnom konventu u Wilhelmsbadu, kao program izgovorio Adam Weishaupt: “Kada jednom padne francuska kraljevina, svi europski vladari osjetit će takvu vrtoglavicu, da će se sami baciti u provaliju, koja će nastati propadanjem trona svetoga Luja.” De Maistre je u “Petrogradskim večerima” zapisao: “Ti odgovorni ljudi zamislili su i organizirali u Njemačkoj najkriminalnije društvo i sramni plan uništenja kršćanstva i suvereniteta Europe.”

Ovo što se u Europi i svijetu danas događa samo je nastavak nekadašnjih strahota iz toga paklenog plana odnosno, rečeno jasnije ali strašnije, suvrjemena “čitava društvena i povijesna zbrka samo je preludij Luciferove vladavine”. A potvrda za to su znakovite riječi, kao najava svega, iz pisma koje je davne 1871. godine Albert Pike (“veliki meštar društava koja prakticiraju sotonizam”) uputio Mazziniju (vođi talijanske revolucije u 19. st. za ujedinjenje Italije i rušenje Papinske države!), a koje se čuva u biblioteci Brittish Museuma u Londonu: “Mi (iluminati) pustit ćemo nihiliste i ateiste da izazovu strahovitu društvenu kataklizmu, koja će, u svem svojem užasu, jasno pokazati narodima posljedice sveopćeg bezboštva, divljaštvo i krvave meteže. Tada će posvuda, građani koji će biti prisiljeni da se brane… istrijebiti te razorne elemente, ali će mnoštvo biti u potpunoj zabludi glede kršćanstva i njihovi deistički duhovi bit će bez kompasa; izmučeni u traganju za idealom, ne znajući kome da se klanjaju, oni će konačno primiti pravo obasjanje sveopćom objavom čiste Luciferove doktrine, koja će se na koncu javno saopćiti narodima. Gibanje sveopće reakcije, koje će pratiti slom kršćanstva i ateizma, uništenih zajedno, objavit će se tom pojavom luciferijanstva.” Sapienti sat (a blenti ni budilica, ni Big Ben)!

Može se dakle lako uočiti kako, glede onoga što se događa u Siriji – na Bliskom istoku divlja “divlji Zapad”, a glede onoga što se dogodilo najprije u New Yorku pa sada u Parizu (a sutra će… po onoj pučkoj “danas u Afganistanu, sutra u vašem stanu!”…) – na Zapadu caruje “istočni bljesak” (grijeh oholosti – pod utjecajem edenske Zmije). A to je u oba slučaja, tj. u cijelom “globalnom selu” zapravo ISto “jaje” te ISte Zmije (čiju podvalu čovjeku opisuje biblijska Knjiga Postanka) odnosno to su USta IStoga Zmaja (čije strahote opisuje Knjiga Otkrivenja) pa su u tom smISlu i “terorizam” u Parizu i njujorški “9/11” tek “žumanjak i bjelanjak” IStoga jaja toga Zmaja. Odnosno, “Pariz” je francuski “11. rujna” – kao blizanci Isil i Esil. Budući da mediji skrivaju istinu i šire laž, obmana je tako jaka da se može mirno reći (kako sam već prije istaknuo) da najveća opasnost nije ISIL, nego ESIL – Estradno Smeće Industrije Laži. Jer u oba slučaja, osim ljudskih žrtava, najveća žrtva je ISTINA! A Biblija, Božja knjiga, posvješćuje nam kako je svugdje gdje caruje laž – na djelu “Otac laži… čovjekoubojica od početka” (Evanđelje po Ivanu 8,44). Dakle, i ubojice i lažci su jednako sluge Sotone pa se sve oko rušilačkih ideja udružene skupine ili organizirane lobije može nazvati istim imenom – ‘sotonerija’, a njihov terorizam – ‘sotonerizam’! Biblija ih naziva također “prokletnicima” – u opisu Posljednjeg suda (Matej 25,41) stoji da će Isus reći onima slijeva: “Odlazite od mene,prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!” Užas!

Svjestan je toga podpuno i papa Franjo pa je zato na sv. misi 19.11. u Domu Sv. Marte u propovijedi, gotovo plačući, izgovorio dramatične riječi: “Ima kod Gospodina jedna ružna riječ: ‘Prokleti!’ On je rekao: ‘Blaženi mirotvorci.’ A oni koji promiču rat i ratuju su prokleti, oni su prijestupnici. Rat se – pod navodnicima – može opravdati s mnogo razloga, ali kad je čitav svijet, kao što je danas, u ratu – svjetskom ratu u dijelovima – onda nema opravdanja. I Isus plače.” Ako pak “u ovom strašnom času” i Bog plače, onda bi se konačno morali zamisliti i oni protukršćanski mediji i lobiji koji papu Franju stalno hvale! Ali to je teško zamisliti…

Oni su odmah nakon masakra u Parizu isticali kako ljudi s tugom i strahom dolaze na “simbol Pariza Trg i spomenik na njemu”. A katedrala Notre Dame (Majka Božja) i crkva Sacre Coeure (Srce Isusovo) njima nisu nikakvi simboli? Ali to je stav od Francuske revolucije, kad su revolucionari pobacali kipove svetaca, a Majci Božjoj odrubili glavu, pa na glavni oltar glavne crkve stavili golu prostitutku kao “novu madonu”(!). Kratko nakon toga počele su padati glave svećenika, redovnika i redovnica… “Grad Svjetla” postao je grad Svjetlonošina mraka (Luciferove “svjetlosti”)…
Isto je i s famoznim geslom Francuske revolucije: Sloboda-Jednakost-Bratstvo.

Neupućenima, pod utjecajem laži školskih učbenika, ono – kratica SJB (u zdrav mozak!) – može sada biti poticaj da se zamisle, “bace televizor kroz prozor” i potraže neku koristnu knjigu. A onome tko je sačuvao sposobnost da još misli svojom glavom, to je poticaj da učini nešto više. Jer sve je vrlo slično kao i u “Velikoj Jabuci”, gdje je – kako je stručno dokazao Andreas von Bülow knjigom “CIA i 11.9.”:http://www.mvinfo.hr/knjiga/336/cia-i-11-rujna-medjunarodni-terorizam-i-uloga-tajnih-sluzbi – cijela “teroristička akcija” rušenja Blizanaca bila unaprijed savršeno organizirana i izvedena po planu stručnjaka iz FBI-a! Što dokazuje da ni “terorizam” u Parizu nije prošao bez “znanja” francuskih tajnih službi…

Poseban fenomen je i francuska himna – Marseljeza. Ona je samo nekoliko dana nakon tragičnih događaja podvaljena svima koji su bili ujedinjeni oko igre s okruglom kožnom mješinicom – u kojoj ima više mozga nego ponekad u milijunima ljudi koji kliču “najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu” – na nogometnom stadionu u Londonu. Mediji su s oduševljenjem najavljivali kako će zajedno Francuzi i Englezi klicati toj famoznoj MARSELJEZI.

I.
Hajdemo! Djeco Domovine!
Dan slave je došao!
Protiv nas je podignuta
Krvava zastava tiranije!
Čujete li u poljima
Riku tih divljih vojnika?
Oni vam u naručje dolaze
Da zakolju vaše sinove, vaše supruge.

PRIPJEV:
Na oružje građani!
Formirajte svoje bataljone!
Koračajmo! Koračajmo!
Neka nečista krv
Natopi naše brazde!

II.

Što hoće ta rulja robova,

Izdajnika, od kralja zavedenih?

Za koga ti gnjusni okovi,

Ti lanci odavno pripremljeni?

Francuzi! Za nas, ah! Kakva uvreda!

Kakav zanos treba izazvati;

Usuđuju se kaniti

Vratiti nas u staro ropstvo.

III.

Što? Strane čete

Da budu mjerodavne na našim ognjištima?

Što? Najamničke falange

Da obaraju naše gorde ratnike!

Bože! Naše će ruke biti okovane!

Naše glave pod jarmom saviti će se!

Podli nasilnici postati će

Gospodari naše sudbine!

IV.

Bojte se, tirani i vi, izdajnici,

Sramoto svih stranaka!

Bojte se! Vaši rodoubilački planovi

Dobiti će svoju cijenu.

Svatko je vojnik da se protiv vas bori.

Ako padnu, naši mladi junaci,

Zemlja ih stvara ponovo

Protiv vas da se bore potpuno spremni.

V.

Francuzi! Kao velikodušni ratnici

Zadajmo i zadržavajmo svoje udarce!

Poštedimo te tužne žrtve,

Nerado, protiv nas naoružane!

Ali taj tiranin krvavi!

Ali ti urotnici iz Bujea!

Ti tigrovi koji bez milosti,

Razdiru grudi svoje majke!

VI.

Ljubavi sveta za Domovinu

Vodi, ojačaj naše osvetničke mišice!

Slobodo! Slobodo draga,

Bori se sa svojim braniteljima!

Pod naše zastave neka pobjeda

Dotrči na tvoje muške pozive!

Neka tvoji umirući neprijatelji

Vide tvoj trijumf i našu slavu!

VII.

Dječja kitica

VIII.

(Kiticu izbrisao Servan, Ministar rata 1792.)

Dodatne kitice

IX.

I francuski narod poznaje tvoju slavu;

Okrunjenu Jednakošću,

Kakav trijumf, kakva pobjeda,

Stečena Slobodo!

Bog koji šalje gromove

I koji vlada pojavama,

Da bi uništio tiranina,

Služi se na zemlji tvojom mišicom!

X.

Mi smo tiranije

Odbili posljednje napore;

Iz naših krajeva, ona je istjerana!

Kod Francuza kraljevi su mrtvi.

Neka zauvijek živi Republika!

Prokleto neka je kraljevstvo!

Neka ovaj refren svuda nošen,

Prkosi politici kraljeva.

XI.

Francuska koju Europa obožava

Ponovno je stekla Slobodu

I svaki građanin diše

Pod zakonima Jednakosti;

Jednog dana njena draga slika

Raširiti će se po svemiru.

Narodi, vi ćete spaliti svoje okove

I imati ćete Domovinu!

XII.

Bacajući pod noge prava Čovjeka,

Nedisciplinirane legije

Prvih stanovnika Rima

Podčiniše narode.

Veći i mudriji plan

Angažira nas u borbe

I Francuz u ruci drži oružje

Samo da razori ropstvo.

XIII.

Da! Već drskih despota

I rulja emigranata

Ratujući sa Sankilotima

Našim oružjem su otjerani;

Uzalud se njihova nada temelji

na ljutom fanatizmu,

Znak Slobode

Uskoro će obići svijet.

XIV.

O vas! Neka slava okružuje,

Građani, slavni ratnici,

Bojte se, u poljima Belone,

Bojte se da ukaljate vaše lovorove krune!

Neprijemčivi na crne sumnje

Prema vašim zapovjednicima, vašim generalima,

Ne napuštajte nikad svoje zastave,

I ostat ćete nepobjedivi!