VIŠNJA STAREŠINA: SDP-ovi mediji ismijali Bidenov posjet Zagrebu
Ne vjerujem da Joe Biden pamti doček sličan onome kakav su mu priredili vladini i provladini mediji u Zagrebu. Ne posjećuje američki potpredsjednik samo savezničke države, kakva je, barem formalno Hrvatska. Naprotiv, dužnost mu je posjećivati i one manje savezničke pa i otvoreno protivničke države i režime.
Niti u najpouzdanijim savezničkim državama nisu najviši američki dužnosnici pošteđeni medijskih kritika pa niti ironičnih prikaza i komentara. Ali baš nigdje, ni među prijateljima niti među neprijateljima, nije uobičajeno da mediji koji su produžena ruka vladajuće strukture ponižavaju i ismijavaju američkog potpredsjednika ili predsjednika, u vrijeme njegova posjeta i do krajnosti banaliziraju sadržaj posjete.
Doček pretvoren u ‘Globalno sijelo’
A upravo takav je doček priređen ovih dana potpredsjedniku Bidenu u Zagrebu. Najznačajniji vanjskopolitički posjet u Hrvatskoj posljednjih godina, koji je pod prigodnom formom političkog procesa Brdo-Brijuni, u uredu hrvatske predsjednice u Zagrebu spojio američkog potpredsjednika i sve predsjednike država nastalih iz bivše Jugoslavije plus Albanija, u iznimno delikatnom sigurnosnom trenutku za Hrvatsku, za naše susjedstvo i za Europu, Hrvatska radiotelevizija, kao izravni glas hrvatske vlade predstavila je kao – Globalno sijelo.
To je, ako se sjećate, ona kultna emisija pokojnog Joška Martinovića, o životima i zanimacijama neobičnih ljudi iliti čudaka.Ostatak kontroliranih medija je, manje-više slijedio taj smjer. Asocijacija na Globalno sijelo nije slučajna.
Zagrebački summit na simboličnoj razini označava političku prekretnicu u međunarodnim odnosima na jugoistoku Europe. To je najava intenzivnijeg uključenja SAD-a u procese, koji su u Crnoj Gori, BiH, ali i u Makedoniji na rubu oružanog sukoba. Čak i u Putinovoj Rusiji, ili osobito u Putinovoj Rusiji s takvog bi događaja, zbog njegove razine ali i zbog njegovih poruka, izvještavali najiskusniji vanjskopolitički novinari.
Za Hrvatsku televiziju to je radio Vjeran Mišurac, potpuni novak u međunarodnim odnosima i vanjskopolitičkom novinarstvu, koji je novinarsku reputaciju stekao upravo reportažama o čudacima u nekadašnjem \’Globalnom sijelu\’.
A može i ‘Big brother’
Reporter Mišurac na summitu bio je pokazatelj stava Milanovićeve (tehničke) vlade i njegove medijske ekspoziture HRT-a prema povratku američke politike u regiju.
U stankama prijenosa summita hrvatska državna televizija je višekratno emitirala iz arhiva izvučeni agitpropovski dokumentarac o divnom i nadasve sadržajnom životu u komunizmu iz 1974. godine.
Potpredsjednika Bidena su ležerniji mediji unaprijed portretirali kao nesuzdržanog lika koji uvijek pipka žene pred kamerama, navodeći na zaključak da je glavni cilj njegova dolaska u Zagreb zapravo popipati hrvatsku predsjednicu Grabar-Kitarović. Za njih – Kolindu.
U emisiji državnog radija (U mreži Prvoga) značaj posjeta američkog potpredsjednika su nam objašnjavala tri izrazita rusofila, mnogi će reći i više od toga, bez ikakvog prostora za prozapadnu i proameričku argumentaciju.
Popodne je izrezan iz priloga HTV-a i onaj jedan usamljeni anketirani građanin koji se ujutro diverzantski uspio ušuljati u pomno izrežirane priloge o javnom mnijenju i pozdraviti posjet američkog potpredsjednika, pripisavši zasluge za to i hrvatskoj predsjednici.
U završnici je državna televizija predsjednički ured pretvorila u pozornicu Big Brothera ostavivši uključene kamere i izravno prenoseći desetak minuta kako se sudionici sastaju na marginama i razilaze. Vladimir Putin to nikad ne bi napravio Joe Bidenu na svojoj televiziji, jer i vlastita država se legitimira pristojnošću prema visokom predstavniku druge države, čak i kada je protivnik.
Hej Joe, go home!
Ali drug Vlado može biti jako zadovoljan načinom na koji su Bidenov doček i boravak odradili, u maniri lojalnih ruskih diverzanata, hrvatska vlada i njezina televizija. Kao da ga preko svojih medijskih posrednika pitaju ono što se ne usuđuju izravno: Hej Joe, a što ti tražiš ovdje?
Način na koji je medijski odrađen američki potpredsjednik u Zagrebu je politička slika današnje Hrvatske. To je država koja formalno jest članica NATO-saveza i EU-a, ali koja u svojem lijevom političkom spektru, koji je zapravo nereformirani sljedbenik jugoslavenskih komunističkih oligarhija, još uvijek njeguje i gradi prorusku politiku, koja bi dijelila novčanik s Bruxellesom i Washingtonom, ali srcem ostaje uz Moskvu.
To je razlika iz koje proizlaze nesuglasice između Milanovićeve Vlade i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je dolaskom na Pantovčak jasnom prozapadnom i proameričkom orijentacijom prekinula tu neo-nesvrstanu, a zapravo prorusku vanjskopolitičku idilu, građenu u trokutu Josipović – Pusić – Milanović, a čije je temelje trasirao još bivši predsjednik Stipe Mesić.
Na prvi pogled iznenađuje taj istočni zaokret Hrvatske, države koja je zahvaljujući upravo američkoj potpori obranila svoju slobodu i neovisnost, postala članicom NATO- saveza i EU-a te koja jedino uz američku potporu može očuvati svoju stabilnost i sigurnost u današnjim okolnostima agresivnog prodora ruskog utjecaja i ne manje agresivnog prodora turskog i islamističkog utjecaja na ove prostore.
No taj se zaokret nije dogodio preko noći i američka politika u tome nije nevina. Zapravo velikim je dijelom upravo ona proizvela ovu medijsku i političku strukturu koja danas vuče Hrvatsku prema Istoku i ismijava američkog potpredsjednika. Počelo je time što je još potkraj devedesetih, nemajući razumijevanja za Tuđmanovu državotvornu politiku i hrvatsko nacionalno buđenje i nemajući strpljenja za edukaciju i preobrazbu novih postkomunističkih nacionalnih kadrova sukladno zapadnim standardima, odlučila zamijeniti ih, starim, nereformiranim, navodno kozmopolitskim komunističkim kadrovima i uništiti Tuđmanovo nasljeđe u BiH.
Bosanski grijeh SAD
Snažnu hrvatsku komponentu u BiH vidjeli su kao najveći prijetnju opstanku susjedne države. Dovođenjem na vlast Račanove koalicije, uz Dražena Budišu kao nacionalnog džokera, i Stipe Mesića na Pantovčak, u Hrvatskoj je pod egidom demokratizacije i osvajanja medijskih sloboda započeo masovni povratak starih komunističkih struktura u pozicije moći.
Za Milanovićeva mandata u Banskim dvorima i Josipovićeva na Pantovčaku, proces je gotovo završen. Hrvatima u BiH nasilno su odrezali i institucionalnu i gospodarsku moć (tenkom na Hercegovačku banku). U taj je prostor ušao turski i širi islamski utjecaj.
Izbornim su inženjeringom nastojali presjeći sve iskonske političke veze Hrvata iz BiH i Hrvatske preko političke stranke HDZ. U taj su prostor ušli hrvatski ex- komunistički kadrovi, uvijek proruski u srcu. Rezultat – Hrvati kao narod izgubili su svaki utjecaj u BiH. Putin i Erdogan su podupirali i razvijali svoje saveznike među Srbima i Bošnjacima, SAD su Hrvate, svoje jedine iskonske saveznike na ovim prostorima nokautirali, navodno zbog višeg cilja i prepustile prostor drugima.
Zato se Putinovi medijski diverzanti u Hrvatskoj danas izruguju Joe Bidenu. I zato veliki politički povratak SAD-a na ove prostore nije jednostavan. Protivnici su već zauzeli prepušteni im teritorij. A za početak bi trebalo provjeriti i jesu li nokautirani saveznici još uvijek živi.
Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija
