IVICA ŠOLA: Papa vrijeđa sirotinju

Nasilje i terorizam hrane se strahom i beznađem koji se rađaju zbog siromaštva, jedna je od ideja koju je, ne prvi put, ponovio papa Frane prigodom upravo završenog posjeta Africi.

Povezivanje siromaštva i terorizma toliko je učestalo da i jedan vjerski poglavar zlo ide objašnjavati socijalnim determinizmima, što bi više priličilo nekom sociologu (neo)marksističke provenijencije nego papi. Papi koji u pologu vjere koju predstavlja ima puno inteligentnijih i istini bližih interpretativnih putova od ovog. Recimo, govor Benedikta XVI. u Regensburgu…

Ipak, ima li Papa pravo? Jesu li siromaštvo i terorizam povezani uzročno-posljedično? Teško održiva tvrdnja.

Kruh i kalašnjikov

Ako pogledamo bilo koju relevantnu statistiku vezanu uz siromaštvo u svijetu, jasno je da se broj ljudi koji žive ispod praga siromaštva znatno umanjio, dok se broj terorističkih čina povećao. Godine 1990. ispod praga siromaštva živjelo je, kako točno donosi D. Giacelon, 1 milijarda i 958 milijuna ljudi, da bi danas taj broj iznosio 702 milijuna. To znači da je za 25 godina više od milijardu ljudi uspjelo prijeći prag prihoda koji se smatra minimum. Da je moglo i može bolje, to nije sporno, ali je sporno zašto taj trend nije slijedio i (globalni) terorizam, zašto terorizam raste ako se siromaštvo smanjuje?

Stvar bi se s punim pravom mogla postaviti i obrnuto: Nije terorizam posljedica siromaštva, već je siromaštvo posljedica terorizma.

Osama bin Laden je iz obitelji milijardera. Njegovi suradnici i izvršitelji, uključujući i one “siromahe” koji ne samo da znaju voziti avion već se njime zabiti u neboder, ni po čemu nisu sirotinja, dapače. Breivik koji je u Norveškoj brutalno ubio 77 ljudi pripadao je srednjem sloju jedne od najbogatijih država na svijetu. Svi istaknuti članovi zloglasnog tzv. ISIL-a nisu sirotinja. Oni koji su došli iz Europe, poput Džihada Johna, studirali su na prestižnim sveučilištima u Europi. Kako je objavila francuska policija, većina terorista koji su Pariz zavili u crno ili su imali solidno plaćene poslove ili su uživali sve blagodati socijalne države, a neki su imali i novca za drogu, posjećivali mondene pariške gay barove… Posljednji teroristički napad, prošli tjedan u SAD-u, izveo je Sijed Faruk, inspektor zaštite okoliša (!?), s godišnjom plaćom od 71 tisuću dolara…

Teroristi, bilo na sekularnoj, bilo na religijskoj matrici, ne dolaze baš iz redova kukavelji koja nema za kruh, ali ima za kalašnjikov.

Zločini marksizma

No, ostavimo po strani znanost ili statistiku nadležnih institucija, oslonimo se na nešto sasvim “banalno”, na svoje iskustvo. Rijetko sam sretao agresivnu i nasilnu sirotinju, ako i jest među sirotinjom bilo takvih, puno sam ih više upoznao i vidio među dobrostojećima, ili među čeljadi koja je sve samo ne sirotinja.

Ovdje u prelijepoj Baranji gdje živim svaki dan gledam mnoštvo romske sirotinje, no ne znam, barem nikada nisam susreo ili vidio, niti jedan čin agresije prema bilo kome. Dapače, znam za slučajeve naših dobrostojećih balavaca koji bi im se išli rugati ili ih ćuškati. Niti se ijedan naš Rom zbog toga raznio bombom.
Terorizam nije stvar socijalnog statusa. Terorizam je prije svega ideja. Zla ideja, bilo religijske, bilo sekularne matrice. Ne znam ni za jedan slučaj da sirotinja stvara ideje i ideologije, pa ni zle. Uglavnom to radi onaj kompromitirani soj koji se od milja još uvijek naziva intelektualcima.

Da paradoks bude veći, najveća zla u povijesti počinjena su upravo u ime potlačenih, siromašnih, u ime borbe za oslobađanje od siromaštva, za društvenu pravdu. I opet su od takvih ponajvećma stradali siromasi. Mislim na marksizam, dakako, na tu “plemenitu ideju” Kraljevstva božjeg na zemlji. Tko god zanemari priču o istočnome grijehu i počne racionalizirati ili sociologizirati o zlu, pa i terorizmu, previđa misterij ljudske naravi. Papa Frane jamačno isti ne previđa u svojoj plemenitoj nakani, gdje je postao hvalevrijedan globalni glasnogovornik i zaštitnik sirotinje. Bilo bi to čudno za poglavara Katoličke crkve.

Siromašni hrle Isusu

Sam utemeljitelj kršćanstva, Isus iz Nazareta, nije došao rješavati socijalna pitanja, ne zato što nije bio “socijalno osjetljiv”, i što njegova Crkva takva ne bi trebala biti, već zato što njegovo kraljevstvo “nije od ovoga svijeta”. Upravo njegov život i smrt svjedoče da su siromasi ne potencijalni teroristi, već da su najotvoreniji za njegovu Riječ, za dobro, a ne zlo, unatoč socijalnom statusu.

Isto je i s afričkim kontinentom, gdje među sirotinjom cvjeta kršćanstvo, dok kod nas u bogatoj Europi zalazi. Ima ih, i među teolozima, koji će takav procvat opet tumačiti sociologizmima, kao što je to u povodu Franina posjeta Africi učinio njemački portal katholisch.de iz pera Bjorna Odendahla, tvrdeći implicitno da to rade zbog korice kruha.

Stalnim ukazivanjem na povezanost siromaštva i terorizma papa Frane zapravo vrijeđa sirotinju. I to baš u Africi gdje sirotinja masovno hrli Isusu, a ne al Bagdadiju.

IVICA ŠOLA/SLOBODNA DALMACIJA

Odgovori

Skip to content