“DRAGI HRVATI, pročitajte i ako možete, dođite na Grič u Zagrebu i sjednite na klupu uz našeg dragog A. G. Matoša; On će vam pričati, a Vi slušajte i pričajte drugima…”

U katedralu jedne teške noći,
uđoh tiho i priđoh do oltara,
Sa zvonika jecahu zvona stara,
htio sam duši molitvom pomoći
Kad tamo pri tamnom visokom odru,
jedna žena gledaše u daljinu,
Tri su joj boje ovile haljinu,
prepoznah crvenu, bijelu i modru.
I reče mi tiho: moli se sinko
Nad nama pletu neke čudne niti,
Hrvat je opet tako teško biti…

Ispalo mi oko — išćero ga brat,

Ne znam kad,

Jer sam, vajmeh, roda sužanjskoga,

Roda zlovarnoga, roda horjatskoga,

Pa tako nemam usred noći mira

Ter eto ležim bez tankog duplira,

Bez srodne suze i bez spomenika,

Ko pod onom brazdom — brazdom Kvaternika…

Ko mrtve ptice, bolovi na jata

Padaju na grob bezimen Hrvata,

Dok mlada tuži “O jelen jelenče” —

I momče pjeva “O pelen pelenče” —

Taj vampir što me kvači, to je poreznik,

Ta Mora, što me tlači, to je izdajnik.

To golo more, more tuposti,

To je Mrtvo More naše gluposti.

U šarmantnoj pozi moderni poganac —

Najmio ga stranac, da nam metne lanac.

Taj klatež, što o pravdi blebeće —

On za korist tuđu laže, kleveće.

Taj demagog morski, urlajuć ko vuk,

Malaksale časti on je naše zvuk.

Ko babe kukaju,

Ko tikve plutaju

I novac gutaju

Te korizme gladne, zulumćari škuri,

Mlakonje, mekušci, bezočni panduri,

Tuđem sluzi sluge, tuđe prirepine,

Mešetari moje — tvoje domovine!

Piljarice glasne, silom — barjaktari,

Ruševine svijesti, žbiri i hotkari,

Satrapi što puze, mudri idioti,

Uljezi, kajafe, lažni sankiloti

Što mjesto žetve

Žanju kletve:

Strpaše me u grob i to im još malo —

Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo!

Taj oštri klinac — zabio ga snob

Mode rob

U glavu meni ko sejmen Pilata

Ja grcam usred licemjernog blata

Skupih mladenaca, taštih kaputaša.

A.G.Matoš

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save