ČOVJEK KOJEGA SE USKORO NEĆEMO SJEĆATI
Bivšeg premijera povijest neće zapamtiti kao osobu koja je ostavila dobar trag, bio je loše iskustvo kakvo se naprosto nastoji zaboraviti
Brojeći posljednje dane odlazećeg premijera Zorana Milanovića, po vlastitom priznanju propalog bivšeg diplomata, teško je odlučiti se koji su, pa i nabrojati najlošije poteze njegove Vlade.
Međutim što se tiče međunarodnih odnosa, na prvo mjesto posve sigurno dolazi činjenica da smo i sa sjevera i zapada okruženi takozvanom “žilet žicom”.
Možemo prigovarati našim sjevernim i zapadnim susjedima na tomu ali jasno je da ju oni nikada ne bi postavili da naša Vlada nije vodila svađalačku politiku. Tražili smo europsko zajedništvo, a ostali izolirani, okruženi žicom. Otvoreni samo prema istoku.
Nešto je (bilo) trulo u državi Hrvatskoj
Da stvari u zemlji nisu dobro išle znaju svi u Hrvatskoj. Nismo zadovoljni stanjem u zemlji i ne trebamo biti. No prema vani ponašali smo se kao sjevernokorejski režim. Bezobzirno, upropaštavajući brižljivo desetljećima stvarane odnose, primjerice sa Mađarskom.
Naš sjeverni susjed je doista bio na usluzi i u podršci Hrvatskoj na njenom euroatlantskom putu. Bila je to prva država koja je u parlamentu prihvatila naš put prema NATO-u i druga zemlja koja je to učinila po pitanju Europske unije. Prenosili su svoja iskustva, bili su kontakt zemlja na našem putu prema Zapadu. Dakle učinili su sve što su mogli da se pokažu našim prijateljima.
Priča oko INA-e i MOL-a pokazala se jedinim problemom u odnosima dviju država. Priča je to koja je očiti gordijski čvor našeg pravosuđa. Ono ga nije znalo razvezati, a upravo ga je samo i zavezalo.
Međutim takvo stanje ne treba čuditi. Zoran Milanović kao predsjednik Vlade prema Ustavu RH sukreirao je vanjsku politiku s predsjednikom Hrvatske, danas predsjednicom. Što očekivati od takve diplomacije kada je premijer koji ju vodi sam priznaje i izjavljuje: “Ja sam propao u diplomaciji, vidjet ćemo što će biti u politici”.
Odnos Zorana Milanovića prema drugim državnicima naprosto nije vrijedan spomena. Povijest ga neće zapamtiti kao osobu koja je ostavila dobar trag. Bio je loše iskustvo kakvo se naprosto nastoji zaboraviti.
Kriva je “žilet-diplomacija”
Bilo tko drugi na njegovom mjestu posramljeno bi gledao u pod znajući da smo okruženi “žilet žicom” od strane savezničkih zemalja. Koje su to učinile o vlastitom trošku, nemoćne u razgovorima sa hrvatskom “žilet-diplomacijom”.
Naravno, odlazeći premijer nije jedini krivac ali kao prvi među jednakim takvima, vjerojatno će spremno preuzeti priliku da se posvađa sa svima koji misle drugačije. Tako je općenito funkcionirao.
Kako uostalom ocijeniti predsjednika Vlade koji tvrdi kako se čuje sa slovenskim premijerom Mirom Cerarom svakodnevno, a onda se taj isti slovenski premijer negativno osvrće na suradnju sa Hrvatskom. Što reći o premijeru koji je zadovoljan odnosom sa Slovenijom, koja s druge strane nije zadovoljna u odnosu sa njim, sa Hrvatskom. Činjenice govore za sebe.
O promašenim izjavama Vlade na sutonu dale bi se pisati hrestomatije. Međutim niske takvih bisera neće biti bestseler. Nisu vrijedne papira.
Iako iza sebe ne ostavlja ništa spomena vrijednog, Milanović već daje ocjene mandatara. Proglašava ga “slučajnim” možda znajući da će sutra posve slučajno ili ne svoju prijašnju izjavu nadopuniti. Glasit će: Ja sam propao u diplomaciji i politici, vidjet ćemo što je slijedeće.
Svjetska je povijest prepuna prevrata. Nakon lošeg dolazi dobro. Novi mandatar nije niti preuzeo kormilo države, a već je otišao graditi odnose sa našim kreditorima i ulagačima.
U isto vrijeme, vjerojatni budući potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko spušta loptu u odnosima Hrvatske sa Srbijom. Nema više svađe, jasno je gdje je Hrvatska, a gdje Srbija. No i poruka je jasna, Karamarko želi zapošljavanje i razvoj gospodarstva.
Ispunjenja obećanja
Dok se predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović moglo blokirati u ispunjenju predizbornih obećanja, danas odlazeća Milanovićeva ekipa imala je prostora za manevriranje i prozivanje. Međutim kako više ne mogu blokirati promjene, ostaje im samo gledati i pokušati ocrniti ono što smo čekali desetljećima.
Karamarko je rekao, Vladu preseliti u takozvanu “Kockicu”, Markov trg dati predsjednici. Poruka iza ovog je snažna. Najprije, zato što napokon imamo političare koji žele ispuniti obećanja. Najava takvih poteza i prije nego li se preuzelo kormilo države naslućuje drugačiju budućnost. Bez svađe, sa vizijom i djelima.
Ta zgrada, “Kockica”, po nekima je simbol komunizma. Eventualni ulazak Vlade u nju zapravo će označiti kraj te povijesti. To je osvajanje zadnjeg preostalog simbola stare partije i nadamo se početak novog vremena.
Nije bitno koliko plan ima točki, 21., ili koliko već. Bitno je da se one ispunjavaju. Preseljenjem predsjedničkog ureda učinit će se velika gesta domovini. Predsjednica je već pokazala da želi približiti funkciju svima nama seleći ured diljem Hrvatske. Premještanjem vlastitog ureda pokazat će da to nije nemoguće kako je to tvrdio Stjepan Mesić i Ivo Josipović. Istim putem ide i Karamarko. Nije bitna građevina. Bitno je tko je u njoj i što čini za našu budućnost.
Izvor: direktno.hr
1 comment
I kralj Tomislav nije imao stalni “ured”, zamk. A Hrvatska je tada bila najjača. Moramo iz poviesti učiti.
ZA HRVATSKU BEZ JUGOSLAVENA!