IVAN UGRIN: Bi li Isus prošao kanonizaciju?!
Na predstavljanju u Splitu prve knjige pape Frane “Božje je ime Milosrđe”, novinari su pitali splitskog-makarskog nadbiskupa Marina Barišića i o u vezi s primjedbama iz SPC-a o ulozi kardinala Stepinca u vrijeme Drugog svjetskog rata, na što je nadbiskup Barišić istaknuo kako nijedan čovjek nije savršen.
“Prigovori Stepincu da nije učinio sve – ja se slažem. Tko u svom životu može reći da je sve učinio? To može reći samo Jedan, kad je na križu rekao ‘svršeno je’, a svaki drugi čovjek je ograničen i grešan”, rekao je. Ni Isus Krist, dodao je, kada bi ga trebalo kanonizirati, ne bi prošao.
“Pao bi i Isus Krist po kriterijima kanonizacije”, rekao je nadbiskup Barišić. Svojedobno je o tome kako dolazi do proglašenja nekoga blaženim ili svetim pisao sad već pokojni splitski svećenik i profesor liturgije, dr. don Marin Škarica.
Da bi Sveta Stolica nekoga proglasila blaženim ili svetim, pisao je Škarica, potrebno je prije toga provesti temeljitu istragu i u njoj dokazati da je taj kandidat živio krjeposnim životom i da su se na njegov zagovor dogodila čudesa. Ta istraga naziva se postupak za proglašenje blaženim ili svetim. Taj postupak oblikovao se postupno krajem 16. i početkom 17. stoljeća, razvijao se, mijenjao i usavršavao. Odredbe o tome kako se danas odvija taj postupak donio je 25. siječnja 1983. papa Ivan Pavao II. u Apostolskoj konstituciji Božanski Učitelj savršenstva, a dodatne odredbe izdao je 7. veljače 1983.
Svaki postupak proglašenja nekoga svetim ili blaženim nužno treba imati sljedeće bitne elemente: svetost pokazana podnesenim mučeništvom ili herojskim vršenjem krjeposti, potvrđena milošću i nadnaravnim znakovima, potom utvrđivanje mučeništva, čudesa ili stupnja duhovnoga savršenstva koje je kandidat postigao živeći krjeposno, a to utvrđivanje provodi zakonita crkvena vlast, te konačno službeno priznavanje te svetosti od crkvenoga učiteljstva.
Dakle, i Isus Krist, da je kojim slučajem živio u ovo naše vrijeme, morao bi proći navedenu proceduru. I zbilja je pitanje bi li prošao kanonizaciju, ne toliko zbog krjeposnog življenja i čudesa koja je činio, kao i mučeničke smrti na križu, koliko više zbog činjenice kako bi se prema njemu odnosila zakonita crkvena vlast. Jer, Isus je u svoje vrijeme ponajviše napadao ondašnju zakonitu hijerarhiju, jasno je prozivao svećeničke prvake i starješine narodne kao glavne krivce i odgovorne za lutanje naroda, jer nisu na ispravan način vršili svoju službu.
Tko zna kako bi se prema navedenima ponašao danas i koliko bi to onda utjecalo na neki mogući postupak kanonizacije, to možemo samo zamišljati.
“U vezi s kardinalom Stepincem treba biti razborit i objektivan i ne svoditi to na politiku, nego ostati na razini evanđeoskog, ljudskog i duhovnog”, kazao je također prilikom predstavljanja Papine knjige nadbiskup Barišić. Međutim, čini se baš da je u Stepinčevu slučaju puno politike, a manje vjere, jer je postupak za proglašenje Stepinca svetim prošao po svim kriterijima, utvrđeno je i čudo po njegovu zagovoru, ali se u sve upleo SPC, a Vatikan preko njega želi do Rusije. Čudan neki put.
IVAN UGRIN/MISIJA
