Jeste li znali za ove Mesićeve afere?

Hrvatsko pravosuđe je apsurdno, i to nije nikakva novina. No, jedan od svježijih podataka jest onaj da je sporazumom između velikogoričkog tajkuna Željka Žužića i USKOK-a predloženo da se dotičnoga osudi na godinu dana uvjetne kazne zatvora uz rok kušnje na 5 godina stoga što je bivšoj sisačko-moslavačkoj županici Marini Lovrić Merzel dao mito od sto tisuća eura kako bi mu županija prodala Ceste Sisak.

Uz tu, ovog prijatelja i kuma Stipe Mesića spominje se i zato što je navodno utajio 47,6 milijuna kuna poreza te da je sa svojeg Soliduma na sebe prenio nekretnine vrijedne više milijuna kuna. I u tom slučaju dobio je Žužić opciju za nagodbu s Državnim odvjetništvom te mu je ponuđeno da plati dio poreza i tako prođe s uvjetnom kaznom. To je pak odbio.

Inače, ovaj poduzetnik izdašno je financirao Mesićevu kampanju na predsjedničkim izborima, a ujedno je i poslovni partner Mesićeva zeta Renata Obranovića. Mesić je i kum Žužićevom sinu, a mediji su ga svojedobno prozivali i za bespravnu gradnju velikog gospodarskog objekta u blizini Zagreba. Žužić tada za gradnju pilane nije pribavio potrebnu dokumentaciju. Konkretnije, za gradnju pilane na Kušancu nije podnesen zahtjev za izdavanjem lokacijske i građevinske dozvole. U jeku te afere drsko i bez dlake na jeziku Žužić je javnosti davao do znanja da im nije dužan polagati račune.

No, poznato je javnosti da je njegov sin Hrvoje nije baš ponašao primjereno, kada je pijan vozeći prebrzo izazvao prometnu nesreću u kojoj je stradala 19-godišnja Ružica Pavić, dok je njezin dečko teško ozlijeđen. Mladi Hrvoje Žužić i prije ove nesreće imao je 19 prekršajnih prijava zbog teških prometnih prekršaja, ali nikada nije bio propisno kažnjen, mnogi su u vrijeme nesreće koja je završila tragično smatrali da je uzrok njegova nekažnjavanja taj što mu je majka sutkinja, a otac jedan od najimućnijih ljudi u zemlji. Mladić je i prije nesreće pet puta uhvaćen u vožnji pod utjecajem alkohola, ali vozačka dozvola mu nije bila oduzimana.

Ocu i sinu Žužić zatvor je prijetio i zbog razbijanja jednog ugostiteljskog objekta u Glini, prilikom čega je prijetio policiji da će ih ubiti. Mediji su pisali o tome kako Žužićev dosje vrvi ozbiljnijim prekršajnim prijavama, a našlo se tu i sedam kaznenih, između ostalog, sumnjiči ga se da je prije desetak godina u svojoj pilani krao struju i time oštetio HEP za 200 tisuća kuna.

I Žužićevu suprugu sumnjičilo se da je bila u sukobu interesa jer je vodila spor koji je navodno bio povezan s tvrtkom u kojoj je likvidator bio njezin suprug Željko. Međutim, Državno sudbeno vijeće odlučilo je da Vesna Žužić nije bila u sukobu interesa, niti je naštetila ugledu suda i sudačkoj profesiji.

Jasno je da su Mesić i Žužić prilično povezani, a glasine kazuju da ga je Mesić zaštetio u aferi Bankomat zbog kredita kojegaa je HPB odobrio njegovoj Poljoprivrednoj zadruzi u Velikoj Gorici. Je li tome doista tako utvrditi trebaju institucije.

Kada već govorimo o novcu, spomenimo da je i Mesić imao neugodnih pitanja o istome zbog kupnje stanova na Borčecu. Ono o čemu se u poslovnim krugovima šuška jest navodno Mesićevo vlasništvo nad zemljištem buduće auto-ceste Zagreb-Sisak, riječ je navodno o ogromnom novcu, ali i ove navode valja prepustiti institucijama kako bi utvrdili njihovu ispravnost. Zgodno je ipak spomenuti kako Žužić posjeduje komunalnu tvrtku Velkom koja je imala koncesiju na vađenja šljunka iz jezera Čiča pa je tako postao ključan opskrbljivač šljunkom na započetoj gradnji autoceste Zagreb-Sisak, a dio građana koji žive u tom kraju prozivao ga je upravo stoga što je šljunak vadio mimo zakona.

Kad već spominjemo bivšeg predsjednika koji se svojeg Ureda nipošto ne misli odreći, spomenimo i njegove afere koje nikako ne valja zaboraviti. Prva ozbiljna afera koja je načela mit o Mesiću jest Afera Patria, koja ne samo da je otvorila pitanje političke vjerodostojnosti bivšeg predsjednika, već je s njega skinula pozlatu koju si je osigurao zahvaljujući podršci brojnih, kako se to kod nas voli reći, ”svojih” medija. Zahvaljujući tim i takvim medijima, hrvatska javnosti nikada nije doznala tko je i kako financirao prvu Mesićevu izbornu pobjedu, ne tako davne 2000. godine. Nakon što je kraju priveo drugi mandat, bivši novinar i blizak mu prijatelj Andrej Maksimović Maks potvrdio je javno kako je osobno nosio novac koji je za Mesićevu kampanju donirao Hrvoje Petrač, a koji je u to doba već bio pod istragom Državnog odvjetništva. Mesić je te prozivke demantirao tvrdeći da s Petračem nema nikakve veze. Ipak, iz nekih medijskih pisanja dalo bi se postaviti pitanje je li možda Stipe lagao ili samo nije govorio istinu? Naime, po medijima se pisalo kako postoje svjedoci koji su u Bosanskoj ulici u Zagrebu viđali Mesića, Petrača i Zagorca. Hrabri pojedinci s vremena na vrijeme u medijima su govorili kako je Mesića financiralo albansko podzemlje, a koliko istine u tome ima, dakako, morale bi utvrditi uspavane hrvatske institucije. A iste te institucije mogle bi se primjerice pozabaviti i Mesićevim vezama s Fikretom Abdićem, čiji brat mu je prema kazivanju Jure Klarića, također financijer. Javno i ozbiljno Stipu Mesića povezivalo se s aferama u INA-i. Sumnjalo se tako u njegovu moguću povezanost s međunarodnim krijumčarenjem nafte preko ove kompanije, i to zbog njegovih političko prijateljskih veza s Moamerom Gadafijem, Basharom Assadom te Saddamom Huseinom. “Piramida kriminala u INA-i vodi prema Pantovčaku”, svojedobno je kazivala zviždačica iz te kompanije Vesna Balenović.

Mesić se spominjao i u slučaju Geotehnika pa se tako kazivalo da su Mesić, Željko Dobranović i bivši ministar pravosuđa Ivan Šimonović u tajnosti vodili naplatu dugova ovoj tvrki, koje su imale države poput Sudana i Iraka. Mesićeva uloga u toj aferi, kao i u mnogim drugima nikada nije do kraja razriješena.

Spominjala se, dakako, vrlo diskretno i njegova veza s Dosjeem Villach, odnosno tajnim računima u Villachu, na koje su novac za potrebe Hrvatske uplaćivali iseljenici. Iseljenik Radovan Smokvina ozbiljno se pozabavio tim slučajem pa se tako govorkalo kako je Mesić time vratio neke usluge prijatelju Hrvoju Šariniću koji je zbog iste te afere bio pod istragom. Afera koja se nije uspjela zataškati jest kupnja luksuznog stana pri kraju drugoga mandata. Mesić je naime kupio dva luksuzna stana u Zagrebu, od 156 kvadrata vrijedna 260 tisuća eura. Otkuda mu novac za tu nekretninu, pitanje je koje se u javnosti nametnulo, a on se potom pravdao kako mu je novac za stan donirao prijatelj. Javnost doduše nikada nije saznala o kojem se točno velikodušnom prijatelju radi.

No, prema pisanju portala tjedno.hr, Mesićevi pomagači u financijskom transferu prilikom kupnje nekretnine su kontroverzni hercegovački kraljevi mesa, Lijanovići. Njihovo prijateljstvo također nije slučajno jer je bivši predsjednik mesnoj industriji Lijanović omogućio ekspanziju na arapsko tržište, gdje je ova tvrtka prodavala svoje proizvode. Sve to realizirano je uz Mesićevo posredovanje.

Za kontakte u arapskim zemljama iskoristio je prijateljstvo s libijskim diktatorom Gadafijem.

Da bi se Lijanovići odužili bivšem predsjedniku za poslovnu ekspanziju, odlučili su pokriti njegove investicije vezane uz kupnju stana. Dodajmo da se kao jedan od financijera Mesićeve kampanje spominje i kontroverzni velikogorički tajkun Željko Žužić. Ipak, pozivajući se upravo na onu njegovu “neka institucije rade svoj posao”, valja pričekati trome hrvatske institucije koje će se jednoga dana pozabaviti misterijima koji su se nadvili nad obrve bivšeg hrvatskog predsjednika Stipe Mesića. A do tada on će uživati sve povlastice kojima ga časti siromašni hrvatski narod.

Izvor: ovdje

Odgovori

Skip to content