Nakon što su mediji objavili da će predsjednica i premijer pokrenuti proces smjene ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije jer je – sudeći po objavljenim informacijama – pokušao kompromitirati hrvatsku predsjednicu, javio se bivši premijer te u svom stilu prozvao Kolindu Grabar Kitarović, ne bi li tako, po svemu sudeći, sakrio svoje grijehe u ovoj aferi.

”Ako se družiš s polusvijetom i ako ti oni financiraju kampanju onda ti ne može ni CIA pomoći. Onda ti nema pomoći”, izjavio je Milanović, svaljujući tako krivicu za propust obavještajne službe, na hrvatsku predsjednicu (p.s: mnogi će se složiti da se predsjednica ne bi trebala družiti s osobama poput Zdravka Mamića, dok traje istraga protiv Mamića, no Zoran Milanović vjerojatno je zadnja osoba koja to ima pravo govoriti).

Propust ravnatelja SOA-e je, kako pišu mediji, to što predsjednicu nije na vrijeme upozorio da kontaktira s osobom koja je bila pod tzv. mjerama, dakle prisluškivana i praćena. Praksa kaže da u trenutku kada su službe otkrile da prisluškivana osoba kontaktira s osobom iz prve kategorije štićenih, morali su je trenutno upozoriti.

Tako Lozančić nije spriječio da se predsjednicu još mjesecima neizravno nadzire, navode na Pantovčaku. To je učinio tek mjesecima poslije, kada je o prisluškivanoj osobi prikupljeno dovoljno “materijala” koji su predani DORH-u.

Navodno se radi o Zdravku Mamiću, koji je 29. travnja 2015., kako su pisali mediji, organizirao u svojoj kući na Tuškancu i proslavu njezinoga 47. rođendana, a već je tada bio ozvučen. Na Pantovčaku su tek kasnije shvatili kako je zajedno s Mamićem, kao kolateralna žrtva “ozvučena” i predsjednica.

Najružnije u cijeloj toj priči zvuči podatak da su transkripti tih razgovora (kojima je – ni ne znajući da ju prisluškuju – obuhvaćena i hrvatska predsjednica) završavali u rukama i na uvid tadašnjem premijeru Milanoviću!

I umjesto da javnosti objasni je li iskoristio tajne službe kako bi hrvatsku predsjednicu mogao ucjenjivati ili kompromitirati, Milanović je svoje grijehe, čini se, još jednom pokušao sakriti napadom na Kolindu Grabar Kitarović.

Polusvijet

No, kada spominje ‘polusvijet’, s kojim se ne bi trebala družiti (misleći na Zdravka Mamića), zaboravlja da se sa sličnim osobama i on stalno druži. Nije poznato, naime, da se odrekao rođenog brata Krešimira Milanovića, čije brojne afere i skandali su zadnjih četiri godine punile stupce novina i portala te kojega bi po tom kriteriju također mogli ubrojiti u ‘polusvijet’. No, bez obzira na silne Krešine afere, Zoran i Krešimir Milanović redovito su se, prema navodima medija, sretali i družili.

Kako sad to? I kome Zoran Milanović, nakon svega, može dijeliti savjete da se kloni ‘polusvijeta’?

Ne bi li oslikali koliko je neobjektivan i koliko različite kriterije ima kad je on u pitanju, u odnosu na slučajeve kada su posrijedi drugi ljudi, podsjetit ćemo na brojne afere koje se vežu uz premijerova brata, ali i na ostale slučajeve nepotizma vezane uz obitelj Milanović.

Smijenjena porezna djelatnica Ana Marčeta više puta je prije nekoliko mjeseci izjavila da su je ‘maknuli iz Porezne uprave’ unatoč dotadašnjim odličnim rezultatima, jer je otkrila kružne prijevare tvrtke Pismohrana servis s kojom je povezan Milanovićev brat Krešimir. Ta afera samo je jedna u nizu u kojima se u posljednje četiri godine (dakle za mandata Vlade Zorana Milanovića) u negativnom kontekstu spominje Krešimir Milanović, mlađi brat Zorana Milanovića.

No, smjena i progon poreznice koja je, KAKO TVRDI, otkrila muljanje tvrtke uz koju se veže Krešo Milanović, samo je jedna od desetak sličnih afera u koje je neizravno ili izravno umiješan i bivši premijer.

Krenimo redom

Vijest da je poslovni partner premijerova brata Krešimira dogovorio unosan posao s državom u vrijednosti od milijun kuna – u projektu koji vodi premijerova supruga Sanja Musić Milanović, prošla je ljetos gotovo nezapaženo.

Taj skandal u kojeg je, po svemu sudeći, upetljana obitelj premijera Milanovića, ostao je zastrt drugim temama koje su okupirale medije: Manolićevim intervjuom u kojem je najavio da će udbaški raskrinkati brojne neprijatelje, ‘svastikom’ na Poljudu itd. Valja podsjetiti da je brzo zaboravljen te u stranu gurnut i veliki skandal s nezakonitom i po svemu sudeći koruptivnom prodajom strateški važnog Croatia osiguranja…

Prije otprilike godinu dana objavljeno je da je Tonči Restović – bivši ravnatelj Nacionalnog parka Krka – postao pomoćnik tadašnjeg ministra Zmajlovića i to nakon što je premijerovog bratića Boška Poljaka, bivšeg oficira JNA koji je duge 23 godine bio u mirovini, zaposlio na rukovodećoj poziciji u NP Krka! I tada su mediji pisali o mogućem nepotizmu i klijentelizmu vezanom uz premijera Milanovića.

Neki su potom primijetili da se Ministarstvo zaštite okoliša i prirode pretvorilo u glavno ‘uhljebničko mjesto’, što pojašnjava zbog čega je Milanović šutke trpio tolike afere bivšeg ministra Zmajlovića (nebrojeni skandali s preseljenjem Ministarsva i agencije u preskupi prostor, bacanje novca poreznih obveznika na papreno skup parking, smjena ravnatelja Agencija koji nije htio bez valjanog obrazloženja iseliti iz jeftinog postora u skuplji…).

Treba istaknuti da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode za Zmajlovićeva mandata potpisalo ugovor s Pismohrana servisom, privatnom tvrtkom za koju lobira premijerov brat Krešimir, koja pohranjuje (ili je pohranjivala) arhivu Zmajlovićeva ministarstva, ali i arhivu HZZO-a, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, HBOR-a, Porezne uprave i mnogih drugih javnih i državnih institucija.

Zanimljivo je da se prihod Pismohrana servisa udesetostručio otkako je Zoran Milanović postao premijer te je s 256 316 kuna prihoda iz 2010. godine, u 2012. godini skočio na čak 3,8 milijuna kuna.

Ravnateljica Hrvatskog državnog ahriva, dr. Vlatka Lemić, više je puta upozoravala na nezakonitosti i nepravilnosti u arhiviranju državne građe od strane Pismohrane servisa, no nakon toga je doživjela grube prijetnje, medijski progon i šikaniranje, baš kao što je – koje li slučajnosti – brutalni medijski progon i najgore moguće diskreditiranje zadesilo poreznicu koja se usudila progovoriti o kružnim prijevarama u koje je, prema njezinim riječima, bila uključena tvrtka povezana s bratom premijera Milanovića!

Ima toga još

No, to nisu jedine afere vezane uz premijerova brata koje zaudaraju na klijentelizam i nepotizam. Podsjetimo ovdje na vrlo sličnu aferu s Miglu autopraonicom.

Samo dva mjeseca nakon što je Milanović postao predsjednik Vlade, tvrtka supruge njegova brata Krešimira Milanovića – Miglu Autopraone – dobila je 250 000 eura kredita (oko 1,9 milijuna kuna) od državne Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) i to za gradnju samoposlužne autopraonice u Sesvetama, dakle za djelatnost koja ne zapošljava radnike, koja ne izvozi i za koju HBOR ne bi smio davati kredite!

Miglu je od HBOR-a dobio novac iz Programa za mikro, male i srednje poduzetnike i to preko Centar banke, s kojom je državna banka sklopila ugovor za plasman kredita poduzetnicima. Uvjeti kredita bili su vrlo povoljni. Ugovor o kreditu između Miglu i Centar banke sklopljen je 28. veljače 2012., a mnogi nagađaju da je kredit odobren zbog utjecaja premijera Milanovića. Valja ovdje podsjetiti da je zbog slične stvari (kredita HBOR-a po sumnjivim kriterijma) morao otići pomoćnik ministra financija, Branko Šegon.

No, tu priči nije kraj. Jer u pomoć premijerovu bratu i njegovoj tadašnjoj supruzi tada je, prema tvrdnjama dobro obaviještenog izvora, ali i prema svim ostalim dostupnim podatcima, uskočio i SDP-ovac Zvonimir Mršić, predsjednik Uprave Podravke. On je, po svemu sudeći, ‘sredio’ da se u autopraonici postavi bigboard plakat Podravke, na osnovu kojeg je Podravka kasnije plaćala iznos kojim su vlasnici Miglu Autopraone plaćali kredit HBOR-u?!

Tako je tvrtka u većinski državnom vlasništvu otplaćivala kredit obitelji brata premijera Milanovića (tu informaciju su nam i službeno potvrdili u Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak).

Ni tu, međutim, nije kraj aferama koje upućuju na zaključak da, unatoč ‘visoko podignutoj letvici’, bivši premijer nije bio imun na trgovanje utjecajem i nepotizam.

Hrvatska je javnost prije tri godine doznala, naime, da se LHB banka izložila neubičajeno velikom riziku kada je dodijelila višemilijunski kredit premijerovu bratu. Banka kćer Nove ljubljanske banke (LHB Internationale Handelsbank Aktiengesellschaft) je u jeku hrvatsko-slovenskih natezanja oko duga Ljubljanske banke, dodijelila privilegirani kredit tvrtki Krešimira Milanovića i to u iznosu od čak 3,25 milijuna eura! Nekoliko novinara je, istražujući podatke u registru Trgovačkog suda, došlo do zaključka da je banka, nakon što je Zoran Milanović postao predsjednik SDP-a, odobrila kredit uz vrlo klimavo osiguranje, odnosno uz hipoteku na kuću roditelja premijera Milanovića i još neke nekretnine koje su već bile opterećene s više kredita i koje ne vrijede ni približno kao iznos kredita.

Budući da se premijer u jeku hrvatsko-slovenskih natezanja oko duga Ljubljanske banke, odnosno u vrijeme kada su mnogi slovenski mediji pisali o ovoj aferi, nije očitovao o sumnjivo dodijeljenom kreditu tvrtki svoga brata, ostala je sumnja da je kredit 2007. dodijeljen upravo zbog Zoranova utjecaja, odnosno zbog činjenice da su u to vrijeme mnogi predviđali da bi Zoran Milanović mogao postati novi hrvatski premijer. Kasnije su se pojavile sumnje da je Milanović bio popustljiv u pregovorima sa Slovenijom, upravo zbog ovog kredita.

Brisanje podataka

Zanimljivo je da je Agencija za zaštitu osobnih podataka prouzročila prije godinu dana skandal jer je zatražila brisanje informacija o dužnosničkim kreditima s interneta, u vrijeme kada je otkriveno da je i premijer Milanović, osobno, dobio povlašteni kredit od jedne strane banke!

O tom slučaju, kao i o svim ostalim pogodovanjima obitelji premijera Milanovića, razgovorali smo s političkim analitičarom Davorom Gjenerom.

”Zoran Milanović je, prije više godina, kao šef najjače oporbene stranke i pretendent na premijersko mjesto dobio kredit u jednoj austrijskoj banci po povlaštenim uvjetima, odnosno s povlaštenim kamatama i s povlaštenim rokom otplate. On je, dakle, ostvario financijsku dobit koju ostali građani ne mogu ostvariti. Drugi pokazatelj velikog rizika od korupcije u Milanovićevom slučaju jest činjenica da su banke u državnom vlasništvu (HBOR i HPB) nakon izbora promijenile članove uprava tako što su u nove uprave, po diskrecionoj odluci premijera Milanovića, došli upravo menageri iz banke u kojoj premijer ima povlašteni kredit! Moguće je, dakle, zatvoriti krug indicija iz kojeg je jasno da postoji mogućnost da je premijer korumpiran. Zato bi bilo nužno da neovisno tijelo istraži je li taj rizik osnovan”, istaknuo je politolog i politički analitičar Davor Gjenero.

Dodao je kako je uvjeren da informacija o kreditu dužnosnika nije uskraćena zbog niže dužnosnice Agencije za zaštitu osobnih podataka, već je to učinjeno zbog nekog puno moćnijeg.

”Mislim da je to učinjeno na zahtjev premijera Milanovića. To potvrđuju i kasnije reakcije. Da bi se zaustavilo javno nezadovoljstvo oko povlačenja imovinskih kartica s interneta najavljena je smjena lidera Agencije, ali ne i promjena odluke o uskraćivanju bitnih informacija. To puno govori. No, valja svemu ovome pridodati i informacije o kreditima članova obitelji premijera Milanovića, jer su ti podatci još skandalozniji. U vrijeme dok je država Hrvatska bila u sporu s Ljubljanskom bankom, brat Zorana Milanovića digao je kredit (od čak 3,25 milijuna eura!) kod Ljubljanske banke i založio roditeljski stan. On taj kredit nije otplatio, no hipoteka je skinuta! Činjenica je da je banka – koja je u sporu s državom Hrvatskom – premijerove roditelje mogla izbaciti na ulicu. Ljubljanska je banka, dakle, mogla ucijeniti hrvatskog premijera prijetnjom da će mu majku i oca izbaciti na cestu. Tu je izlaganje premijera Milanovića riziku korupcije bilo ogromno. Poznato je, uz to, da premijerov brat Krešimir Milanović, nema previše novca jer mu poslovi baš i ne cvjetaju. Kojim novcem je on pokrio hipoteku na stan njegovih roditelja, je li na taj novac plaćen porez, je li to legalno zarađen novac, ili novac nije ni uplaćen, a hipoteka je skinuta zbog neke protuusluge? Na ta pitanja trebala bi odgovoriti neovisna istraga”, dodaje Gjenero te podsjeća da je Ljubljanska banka i ranije bila sklona koruptivnom ponašanju.

Može i lokalno

A da je premijer (koji se stalno kune u poštenje) odavno shvatio kakve mu mogućnosti za pogodovanje donosi politička moć, potvrđuje i slična lokalna afera.

”Dok su Milanović i Milan Bandić bili u dobrim odnosima, premijerov tast je od Grada Zagreba dobivao poslove bez javnog natječaja. Bio je, dakle, povlašteni partner Grada Zagreba. Kada svemu ovome dodamo i činjenicu da je za mandata premijera Milanovića reduciran Zakon o sprečavanju sukoba interesa, koji je donesen za mandata premijerke Jadranke Kosor, onda doista postoje mnogi razlozi za sumnju u korupciju. Zato bi premijer trebao dokazati da to nije tako. To se može učiniti samo davanjem na uvid cjelokupne imovine i svih financijskih transakcija premijera Milanovića i s njim povezanih osoba”, zaključuje poznati analitičar.

I prije nego ponovno nekoga prozove ‘jer se druži s polusvijetom’, neka se bivši premijer prvo osvrne oko sebe.

Izvor: promise.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save