JOŠ JEDAN UDAR: Što se to događa na ljevici?
Bivši predsjednik RH Ivo Josipović napisao je kolumnu na portalu Autograf.hr u kojoj se žestoko obrušio na čelnika SDP-a Zorana Milanovića. Članak prenosimo u cijelosti.
Francuski skladatelj Ambroise Thomas skladao je 1868. godine operu ”Hamlet” na libreto Michaela Carrea i Julesa Barbiera prema djelu velikog Williama Shakespearea. Bila je to možda najveća uspješnica tog skladatelja, izvedena na pozornicama diljem Europe i Amerike. Međutim, promjene koje su autori opere unijeli u odnosu na izvorno Shakespeareovo djelo nisu svi dobro primili. Nisu nedostajali ni zločesti komentari kritičara, poput onog kako se nitko, osim barbara ili Francuza, ne bi usudio od slavne tragedije učiniti burlesku.
Danas u Hrvatskoj netko drugi, neki novi Hamlet, u novoj burleski s Iblerovog trga uzvikuje: Biti ili ne biti! Ona olimpijska krilatica – Važno je sudjelovati, nije važno pobijediti – u politici, posebno na izborima, ne vrijedi. Izbori su politički biti ili ne biti, barem na jedno mandatno razdoblje. I sam znam što znači pobijediti i ponijeli lovorike, ali i što znači, makar i s malom razlikom, izgubiti izbore.
I s pobjedom i s porazom valja se znati nositi, kao pobjednik ne poniziti poraženog, kao poraženi priznati poraz, čestitati pobjedniku, ma kako bili ljuti protivnici. Osim o vlastitoj poziciji, političari-demokrate imaju obavezu misliti i o demokratskoj naravi društva i poštovati dobre demokratske običaje.
Zoran Milanović, SDP i njegova koalicija su izgubili izbore. Tvrdnje iz tabora poraženih kako su oni zapravo pobjednici, ali da im je pobjeda ukradena, u najmanju su ruku smiješne. Stranke desnog svjetonazora ostvarile su većinu. Upravo je nevjerojatno kako iz SDP-a sebe i druge uvjeravaju da su zapravo oni dobitnici, HDZ gubitnik, a da je novi mandatar, g. Tihomir Orešković, rezultat prevare.
Tko je koga prevario? Zar je zaista netko, iole politički pismen, mislio da će Most koalirati sa SDP-om, a ne s HDZ-om?!
Da, možda je dio birača Mosta povjerovao u onu operetnu, bilježnički ovjerenu izjavu, pa je razočaran razvojem događaja. Ali, uspjehom iznenađeni Most naprosto je morao odabrati stranu. I učinio je to sukladno svjetonazoru većine svojih birača i kandidata: izabrao je HDZ i njegov desni blok.
Naravno, neviđeni teatar, u početku simpatičan zbog svođenja obje velike stranke na prosce koji su spremni na sva poniženja ne bi li dobili mladu, morao je završiti.
Prerastao je u tragikomediju koju su mostovci izveli u pripremi svoje odluke o braku s HDZ-om, odluke potpomognute od Crkve i, vrlo vjerojatno, mimo njene ustavne pozicije, i Predsjednice Republike.
Predstava je ostavila osjećaj gorčine, sumnje u transparentnost postizbornog procesa i strah je li nova koalicija, oprostite, postizborna suradnja , sposobna izaći na kraj s nagomilanim problemima naše države. Prije bih rekao da nije, nego da jest. Ali, pričekajmo da pokažu što znaju i mogu.
Pobjedniku/pobjednicima treba čestitati i zaželjeti da uspiju u reformama, gospodarskom i svakom drugom oporavku. Naravno, i oporbenim djelovanjem stalno im puhati za vrat…
Kažu Milanović i njegovi, ”mi smo pobjednici, dobili smo više glasova od HDZ-a”. Koja je to matematika? U Hrvatskoj, Domoljubna koalicija je dobila (samo) 3.641 glas više plus glasove iz dijaspore. A SDP, nekorektno, na jednu stranu vage stavlja svoju koaliciju Hrvatska raste i dodaje joj (ideološki gledano, možda s pravom) i IDS. S druge strane, ostavljaju samu Domoljubnu koaliciju, bez pribrajanja glasova ideološki bliskih partnera, koje očito ima barem u Mostu i u Bandićevoj stranci.
Koliki je pad ljevice na ovim izborima pokazuje i podatak da je koalicija Hrvatska raste zajedno s IDS-om dobila gotovo 300.000 glasova manje od poraženog kandidata ljevice u drugom krugu predsjedničkih izbora!
Gdje je tu prevara? To što je Most otišao s HDZ-om? Reći da glasači Mosta nisu željeli koaliciju s HDZ-om sigurno je dijelom točno. Ali, to nikako ne znači da su ti glasači htjeli koaliciju s SDP-om i njegovim partnerima. Iako okolnosti u kojima je nastala nova vladajuća koalicija možemo nazvati gadljivima, nova je vlast legalna i legitimna. I to treba poštovati.
Milanović je zasigurno jedan od najinteligentnijih i politički najobrazovanijih ljudi na našoj političkoj sceni. Budite sigurni, i on zna da je izgubio izbore. Zna da nema nikakve prevare. Ali, zna i zašto sada baja o prevari.
Izborna je prevara kad netko pokrade glasove, ne kada koalira suprotno nečijim željama. Možda je Most iznevjerio, čak i prevario dio svojih birača, ali to nije Milanovićeva briga i ne legitimira ga da očekuje nastavak svoje premijerske role u novoj saborskoj postavi.
Jasno je: sva ova Milanovićeva hamletovska priča – biti ili ne biti, prevareni smo, Most nam na vlast vraća lopove, špijune i ustaše, nova vlada nema šanse, priredit ćemo im pakao i slično – ne služi eventualnoj postizbornoj promjeni odnosa u parlamentu ni rušenju mandatara Oreškovića.
Nije ni dugoročna programska osnova djelovanja SDP-a u oporbi. Isključiva svrha predstave Hamlet na Iblerovom trgu očuvanje je Milanovićeve pozicije i pozicije njegovih odanih sudruga u SDP-u u samoj stranci.
Unutarstranački izbori zato će se organizirati vrlo brzo, još dok traje mobilizacija na formuli ”bolji smo, pokradeni smo!”. I dok u ušima još zvuče Milanovićeve riječi o tome kako jedino on može zaustaviti propast države, njenu kriminalizaciju i ustašizaciju.
Želja Milanovića da ostane na čelu SDP-a realna je i legitimna. Čak ni pitanje koliko je Milanović kriv za poraz SDP-a i lošu politiku Vlade neće biti odlučujuće. Odlučit će sadašnji profil stranke iz koje su milom ili silom izašli mnogi istaknuti ljudi odabravši radije biti politički gubitnici nego politički suučesnici Milanovićeve politike.
Možete li se sjetiti nekog zaista istaknutog imena s društvene scene koje je zadnjih godina ušlo u SDP? SDP je danas kazalište u kome se, uglavnom, igra monodrama, a oni koji pokušaju ući na scenu i promijeniti narav predstave bivaju vrlo brzo udaljeni. Jeste li vidjeli reakcije, bolje, baražnu vatru na potpuno legitimno Baldasarovo očekivanje da vodstvo stranke odstupi nakon poraza?
A je li Milanović kriv? U izborima je uz pomoć čarobnjaka iz bijela svijeta učinio čudo. Od sigurnog i uvjerljivog gubitnika umalo da SDP nije doveo do pobjede. Uz nešto populističkih odluka Vlade i Sabora uspio je generirati strah od Tomislava Karamarka i povampirene desnice, uspio je uvjeriti dobar dio društva da je on jedina brana desnoj plimi, da je Vlada ostvarila rast i dobre rezultate, kao što i sada opisanom predstavomHamlet na Iblerovom trgu želi reći da je on jedini spas za poštenu i civiliziranu Hrvatsku, jedina brana nadolazećem lopovluku, špijunluku i ustašluku.
Ali, u svemu tome ima ozbiljnih rupa, možda i sudbonosnih promašaja.
Prvo, ako usporedimo gospodarske pokazatelje na prvi dan Milanovićeve Vlade i pokazatelje danas u apsolutnim brojkama, vidjet ćemo da su gotovo svi važni parametri lošiji. O tome najbolje govori analiza koju je ovih dana objavila Hrvatska gospodarska komora.
BDP je u apsolutnom iznosu pao. Pozivanje na rast BDP-a u posljednjoj godini mandata s niske osnovice koju je urušila Milanovićeva Vlada jest prevara. Broj nezaposlenih je možda nešto opao, uglavnom zbog metodologije praćenja, ali je još više pao broj zaposlenih. Broj prezaduženih i osiromašenih ljudi dramatično je porastao. Zaduženost države je tolika da se krajem 2016. i u 2017. realno bojimo financijskog kolapsa. Ni jedna ozbiljna reforma nije učinjena, tek kozmetika s par dobrih poteza. Da, bilo je dobrih poteza, ali nedovoljno da bismo mogli ustvrditi da je u četiri godine država napredovala.
Drugo, ako je zaista nova vlast lopovska, špijunska i proustaška, kako je moguće da je Milanović potpisao da želi koalirati s njom! Ne samo s njom, Milanović je šurovao i s Glavaševim HDSSB-om. Milanović je prekršio tabu: bio se spreman utaliti i s Karamarkom, i s Glavašem i s čistim i prečistim pravašima! A sad im prigovara da su lopine, špijuni i ustaše!?
Gdje li su sada sva ona novinarska pera s ljevice koja su se kao zgražala nad s Iblera plasiranom izmišljotinom da sam sklopio sporazum s Karamarkom?
Inače, Milanović je imao i još ima neviđenu medijsku potporu i iznenađujuća je spremnost lijevih pera da svaki, pa i najbrutalniji spin poturen od visokog, neimenovanog ili rudlavog izvora uporno i na naslovnicama nekritički plasiraju u javnost. Čak ni na najavu paralelne vlade mogućoj privremenoj vladi koju bi imenovala Predsjednica nije bilo značajnijih kritičkih osvrta.
Dakako, time nisu pomogli ljevici. Politika koja se temelji na spinu ne može biti duga vijeka.
Kako je moguće povjerovati da će netko tko je potpisao koaliciju s desničarima sutra biti zaštita od tih istih desničara?
I zar su ti partneri s desnice zaista lopovi, špijunčine i ustašoidi? Ako nisu, problem je. Blate se ljudi s kojima se do jučer htjelo zajedno u vladu. Ako su kvalifikacije istinite, problem je još veći. Kako je uopće s takvim strankama i ljudima mogao potpisati koaliciju!? Zar nije bilo politički ispravno i časnije odmah reći da takva koalicija nije moguća i da će se iz oporbe boriti protiv svega lošeg što desničarska vlast može donijeti?
Treće, Milanović je, podržan medijskim prekomjernim granatiranjem, učinio sve i uspio da sa lijeve scene izgura druge, nove stranke. Potpuno legitiman cilj, nećemo ovdje o sredstvima. Jedino, onih par posto glasova koje su ostvarile male, srodne stranke i sve do jedne ostale ispod praga te lijevi i centristički glasači koji su i radi posijanog nepovjerenja u novu ljevicu ostali kod kuće učinili su da Hrvatska raste (osim s IDS-om), za razliku od Domoljubne koalicije, nije imala s kim koalirati.
SDP je svojom dosadašnjom politikom i načinom vladanja izgubio potrebnu podršku da ljevicu i centar održi na vlasti. Svojom tezom kako je glas za nove i male lijeve stranke glas za HDZ suzio je ”lijevu” biračku bazu i de facto učinio da je glas za SDP bio glas za HDZ.
Konačno, Milanović je u jednome ipak u pravu. Dolazi nam vrlo desna, ne sasvim predvidiva vlast, sumnjive sposobnosti da provede reforme potrebne za uspješnu i sigurnu budućnost Hrvatske.
Mnoge važne tekovine socijalne države, građansko-liberalnog svjetonazora i antifašistički korijeni Hrvatske bit će na ozbiljnim iskušenjima.
Ali i SDP, priznao-ne priznao, ulazi u ozbiljnu krizu. O tome hoće li ta najjača stranka lijevog centra iz nje izaći drukčija, bolja, otvorenija, demokratičnija u velikoj mjeri ovisi ne samo budućnost hrvatske socijaldemokracije već i Hrvatske same.
Nije kasno; hrvatska ljevica može i mora izvući pouku iz ovih izbora i godina koje su im prethodile. Zato s optimizmom i domoljubnim zanosom, onako kako su SDP-ovci mahali zastavama na predizbornim skupovima , zapjevajmo skladbu Još Hrvatska ni propala skladatelja Ferde Livadića (1799.-1879.), našeg prvog modernog skladatelja, jednog od vođa iliraca i narodnog preporoda, autora brojnih uspješnih glazbenih minijatura i zborova.
