NE RAZUMIJE BIT? Grmoja za reviziju ugovora između Republike Hrvatske i Svete stolice!?
Nezadovoljnici su se po prvi puta oglasili neposredno nakon sklapanja prvih ugovora, a da se ta vatra ne ugasi, svako toliko glas podignu predstavnici građanskih udruga, inicijativa i pojedinci koji ne razumiju na temelju čega Crkva, zapravo, dobiva novac koji dobiva.
Ovoga puta s istom idejom ide i Grmoja koji romantičarski vjeruje da bi to bilo dobro jer bi Crkva sama pokazala da nije navezana na novac i da bi joj to narod honorirao. Iz Crkve se čuju tonovi da ako se to i dogodilo država bi Crkvi u tom slučaju trebala vratiti imovinu, što je, dakako, nemoguće.
Prisjetimo se, Republika Hrvatska je sa Svetom stolicom potpisala četiri međunarodna ugovora:
1. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture
2. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske
3. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima
4. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima
Što smeta nezadovoljnike u vezi ovih ugovora? Smeta ih prije svega novac koji se slijeva u crkvenu blagajnu iako i njihovim udružicama godišnje ide pozamašna svota od oko 600 milijuna kuna iz državne blagajne i nevjerojatnih milijardu iz lokalnih županija, gradova i općina za projekte koji su često tek najobičnija drljotina na papiru. Crkvi osporavaju 280 milijuna koliko godišnje prima od države iako je njezin utjecaj na području obrazovanja, kulture, socijalne skrbi, itd. kako kroz povijest tako i danas, nemjerljiv. Uostalom, od koga nam je prva hrvatska gramatika, prvo sveučilište, tko je prvi priznao Hrvatsku kao suverenu državu…? Sve to kao nema veze, dogodilo se slučajno, a da se nije, bilo bi valjda po onoj Krležinoj: Nigdar ni bilo da ni nekak bilo… Da bilo bi ‘nekak’ da nam nije bilo Crkve i podrške Svete stolice kroz povijest, ali kak’?
Nezadovoljnici podižu svoj glas ali nekih ozbiljnijih zahvata po tom pitanju ipak najverovatnije neće biti i to iz dva razloga. Bez obzira koja od opcija bila na vlasti, zadiranje u ugovore u najmanju ruke ne bi bilo politički mudro. Znala je to i ‘ljevica’ koja je ipak računala s barem nekim postotkom biračkog tijela koje se dalo uvjeriti da je moguće istovremeno biti bobar vjernik i socijaldemokrat. Ne bi to bilo mudro, ali niti lako provedivo jer ovi ugovori nisu obični ugovori već spadaju u takozvano konkordatsko pravo, koje je, kako se to redovito citira ‘rezultat posebnog povijesnog iskustva Katoličke crkve u odnosima s državama.’ Za razliku od ugovora kojima se rješavaju pojedinačna pitanja, konkordat obuhvaća sveukupne odnose između Crkve i Države.
E, pa sad, tko voli nek izvoli probati opozvati ove ugovore koji su Crkvi u RH omogućili postojan pravni subjektivitet bez obzira na to koja politička opcija bila na vlasti. To je znala i prethodna vlast pa, iako teška srca, to nisu dirali. Nisu jahali toliko po sredstvima koja idu Crkvi jer su bili svjesni da to nije ogroman novac tim više što se veći dio odnosi na naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine. Sjetimo se samo Novog Zagreba koji je nastao na nekadašnjim imanjima Zagrebačke biskupije. Jasno je da je po uspostavi demokracije i potpisivanja ugovora šteta nekako morala biti sanirana, a rušenje zgrada i izbacivanje stanara na ulicu sasvim sigurno ne bi bio pametno rješenje. Biti će zanimljivo pratiti što će biti s najnovijim Grmojinim prijedlogom, pomalo politički romantičarskim kao da o svemu rečenom nema baš nikakvog pojma. Činjenica je da bi Crkva mogla i bez toga iznosa ali zašto bi ako na to ima pravo.
Druga je, pak, stvar pitanje redovnog financiranja Crkve od strane vjernika. U svijetu je poznato nekoliko modela od kojih je jedan onaj njemački i austrijski koji se svodi na cca 1,5% ukupne bruto zarade. Iako je iznos minimalan, mnogi su se radi toga ‘ispisali’ iz Crkve. Mišljenja sam da se tu ipak više radi o krizi osobne vjere a ne toliko o primjedbi ‘haraču’, tim više jer Crkva u tim zemljama od tih prihoda obavlja značajan humanitarni rad kroz mnoštvo bolnica, domova za stare i nemoćne, škola i dječjih vrtića.
Autor: Dražen Bušić/dnevno.hr
