Hrvatska ima talijansku, mađarsku, češku, rumunjsku, slovačku, slovensku, srpsku… nacionalnu manjinu, ali (još) nema registriranu četničku manjinu. Naime koliko god to „saokrajincima“ izgledalo čudno i neobično, četnici nisu manjina; vjerojatno većina među Srbima, takva im je Vlada u Beogradu, ali nacionalna manjina u Hrvatskoj ipak nisu i neće biti.

Postoje, naravno, državotvorni Srbi u Hrvatskoj, dragovoljaci i učesnici Domovinskog rata, Srbi koji su najiskrenije prigrlili Hrvatsku kao svoju jedinu domovinu. Međutim to nisu Srbi po profesiji poput pupovaca, stanimirovića i drugih branitelji „ugrožene srpske nejači“ od zanata. Njihov je zanat lažirati i nabrojiti milijun ubijenih Srba u Jasenovcu, govoriti o Hrvatima kao ustašama i dokazivati navodnu genocidnost Hrvata, širiti laži o građanskom ratu u Hrvatskoj i prizivati srboslaviju. To su oni isti što izmišljenim ustaškim zločinima opravdavaju prave četničke pokolje u Bleiburgu, po Sloveniji i Križnome putu i svaki teror nad Hrvatima od 1918. do danas. Postoji i Hrvatska pravoslavna crkva (HPC), eklezija hrvatskih pravoslavaca kao nositeljica ukupnog pravoslavlja na teritoriju RH.

Božić po Julijskom kalendaru nije nikakav „srpski“ Božić; nemaju Srbi licencu ni na pravoslavlje ni na Julijanski kalendar, koliko god se prema jednome i drugome ponašaju zaštitnički, zapravo agresivno i okupatorski. Opterećen srpsko-srbijanskom agresijom na Hrvatsku, Božić po Julijanskom kalendaru u Hrvatskoj je ponajmanje „srpski“, nego je to Božić svih kršćana čije su (autokefalne) crkve prihvatile Julijanski kalendar, a to su u Hrvatskoj kršćanski vjernici Crnogorci, Makedonci, Rumunji, Bugari… i Srpska nacionalna manjina koja u Hrvatskoj ispovijeda pravoslavlje u dvijema crkvama: Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. I to je cjelovit kontekst „srpskog“ Božića, zato je nejasno zašto državni vrh, hrvatske vlade i predsjednici RH, na taj dan uporno hodočaste kod prakticirajućeg ateista Milorada Pupovca i odlaze na liturgiju u hram SPC u Hrvatskoj.

Zašto, na primjer, nisu posjetili hram Crnogorske pravoslavne crkve ili Makedonske pravoslavne crkve? Zar predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nije čula obraćanje patrijarha Irineja koji do sada u svojim propovijedima nije nikad spomenuo Hrvatsku, nego „zapadne zemlje“: Dalmaciju, Savoniju, Kordun, Baniju… i čega je ona za SPC predsjednica? Nepostojeće države i nepostojećeg toponima! SPC se ruga hrvatskoj vlasti i hrvatski političari na to krotko pristaju. SPC je odgovorna za srpsko-srbijansku agresiju na Hrvatsku, njenu svetosavsku ideologiju prisajedinjenja sproveo je Slobodan Milošević i vojni vrh tzv. JNA. Ratni zločinac Arkan u SPC nogama je otvarao vrata i bio rado viđen gost SPC i njenog vrhovnog poglavara.

Tko je od državnog vrha čestitao drugim ortodoksim zajednicama u RH i na koji način, zar je dovoljno reći …“vjernicima koji slave Božić po Julijanskom kalendaru…“, a onda posjetom hramu SPC dati vjerski i državni značaj koji joj ni na koji način ne pripada.
Što je s Hrvatskom pravoslavnom crkvom i njezinih 17 000 vjernika i zašto kod njih državni vrh i političari jednom ne lome pogaču? Jesu li oni drugorazredni pravoslavci od kojih SPC i Kaptol jednako okreću glavu, a onda ih u tome slijede neuki političari? Hrvatska pravoslavna crkva je činjenica, kao što je činjenica da ta vjerska zajednica okuplja velik broj pravoslavnih vjernika lojalnih hrvatskoj državi. Kaptol može jedno vrijeme zatvarati oči, ali ne sve vrijeme; političari i državna uprava mogu se isto tako pretvarati da te crkvene zajednice nema, na taj način podilaziti svetosavlju unutar SPC, ali jednom će sve doći na red.

Proslava pravoslavnog Božića na hrvatskim je televizijama dobila veću medijsku pozornost nego proslava katoličkog Božića, i nije to zbog vjerskog zanosa i slavljenja sveukupnog kršćanstva, već se opet podilazi SPC i srpskoj manjini u Hrvatskoj, naročito u trenutku kad Pupovca i njegovu stranku nitko ne treba, kad su njihovih nekoliko glasova nevažni i kad je očigledno da Domoljubna koalicija i MOST mogu bez njih.
Zar bi bio nekakav hrvatski grijeh ili sablazan da na taj dan Božića hrvatski državni vrh posjeti Makedonsku pravoslavnu crkvu u Zagrebu, nazoči liturgiji u, na primjer, grčko-katoličkoj crkvi svetog Ćirila i Metoda ili da svojom nazočnošću uveličaju Božićno slavlje Makedonske pravoslavne crkve u Rijeci, u crkvi svetog Sebastijana? Nema SPC nikakav monopol nad pravoslavljem u Hrvatskoj.

Srbi i SPC nisu nikakva posebna manjina i zaštićena konfesija u Hrvatskoj, pa shodno tome ne uživaju nikakav poseban status. Drugo su njihove ambicije i što oni to žele. Priznavanjem takvog statusa SPC-u bi bila segregacija i diskriminacija prema drugim manjinama i crkvama u Hrvatskoj. Sve su manjine u Hrvatskoj iste, jednake i ravnopravne pred Ustavom i zakonom pa nije srpska manjina ravnopravnija, ili što bi rekao Orwel, jednakija od drugih – na pol puta prema konstituitivnom narodu u RH. To je jednom na prijevaru srpska manjina dobila od srbokomunističke vlasti u Hrvatskoj i ne ponovilo se, nikad više – Never more, kako je to jednom napisao Ranko Marinković.

Čak i nakon Domovinskog rata, Hrvati se nimalo ne odriču svoje kršćanske braće, iskrenih vjernika pravoslavaca, ali Republici Hrvatskoj ne trebaju ateistički srbo-srbijanci i okorjeli četnici, pa bili oni i pod zaštitom SPC, nego Srbi građani i iskreni pravoslavni i kršćanski vjernici.

L. C./hrsvijet.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save