Žele LIKVIDIRATI ministra Hasanbegovića, jer će mnoge MRAČNE TAJNE ugledati svjetlo dana
Nije problem u bilo čemu to je dr. Hasanbegović rekao, već u onome to će morati učiniti. Otvorit će sve arhive iz komunističkog razdoblja, uključujući i arhive Partije i SUP-a, odnosno ono to je od njih ostalo. Otvoriti znači otvoriti ih za istraživanje, a ne samo premjestiti u arhivske prostore. Hrvatska je posljednja europska država koja to jo nije učinila.
Gospodin Vlado Novak nije dočekao predstavljanje Tims teama. Umro je dan ranije, u 88. godini, ne dočekavi ni mnoge druge stvari koje su ga posljednjih godina činile razočaranim i nezadovoljnim: da mu država vrati nekretnine koje su komunističke vlasti oduzele njegovim roditeljima. Da uđe u trag grobu svoga brata Borisa kojeg su agenti Ozne odveli iz kuće u svibnju 1946., nekoliko dana prije mature u varaždinskoj gimnaziji, a pet mjeseci kasnije pismeno obavijestili majku da ga je vojni sud, kao neprijatelja naroda, osudio na smrt strijeljanjem.
Borisova likvidacija, jer je pripadao imućnoj građanskoj obitelji
Najveći krimen mu je bio to je u vrijeme NDH bio polaznik dočasničke škole Hrvatskih oružanih snaga, a otežavajuća okolnost to je potjecao iz imućne varadinske građanske obitelji. Na proljeće se gospodin Vlado planirao vratiti u Ameriku. Jer u Hrvatskoj u koju se vratio na poziv predsjednika Tuđmana u dvadeset godina nije uspio učiniti ništa. A u Americi, u koju je otišao kao anonimni politiki emigrant, u dvadeset je godina uspio ostvariti svoje snove, piše novinarka i publicistkinja Višnja Starešina u Slobodnoj Dalmaciji.
Vlado Novak je bio sasvim izvan stereotipa o hrvatskom političkom emigrantu. Više se doimao kao kozmopolitski hedonist stare građanske škole. Obiteljska poznanstva i vlastiti profesionalni fotografski equipment pomogli su mu da ubrzo postane dio holivudskog filmskog svijeta pred čijim su objektivom defilirale najveće zvijezde zlatnog doba Hollywooda. Antikomunistiki sentiment ga je odveo prema Republikanskoj stranci i angažmanu u njihovoj udruzi Amerikanci za slobodu porobljenih naroda koja se zalagala za oslobađanje istočnoeuropskih država od komunističke diktature, dovela ga do izbornog stožera Ronalda Reagana i poziva da bude dio njegove administracije u prvom predsjednikom mandatu. Dakako da nije mogao, morao je odraditi još neke stvari za Hrvatsku
Dok se spremam na posljednji ispračaj gospona Vlade na zagrebački krematorij, novi hrvatski premijer Mr. Tim Oreković predstavlja svoju Vladu u Hrvatskom saboru. Vjerujem da bi se gospon Vlado veselio porukama i energiji koju odašilje Mr. Tim, njegovim pozivom na rad i zajedništvo, njegovom ministarskom timu, koji je sloen na način na koji se slaže menađment za velike projekte.
A osobito bi ga veselile kritike da takvu Vladu i takvog premijera još nismo imali. Jer baš ta razlika ulijeva nadu da bi se model upravljanja državom i u nas napokon mogao promijeniti.
Revolucionarno bratstvo neće mirno predati tekovine revolucije
No oproštajni susret odlazeeg premijera Milanovića sa Savezom antifašističkih boraca i antifašista i preventivni prosvjedi ideološki im bliskih tzv. nevladinih udruga protiv novog ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića pred Hrvatskim saborom, porućuju da revolucionarno bratstvo neće mirno predati tekovine revolucije novim upravljačima.
Mnogo je simbolike u odlikovanju kojim su Milanovia na kraju uresili antifašistički borci i antifašisti, to je zapravo ideologizirani naziv za simpatizere komunističke diktature. Za njih je i Berlinski zid bio antifašistiki zid, a sve zapadnije od njega je dakako crni fašizam. Jednako je simbolino da Zoran Milanović, koji se nastoji prikazati kao europski socijaldemokrat, u posljednji posjet prije predaje vlasti odlazi upravo tzv. antifaistima. No mnogo su se oni međusobno zadužili u protekle četiri godine.
Milanović, koji je za potrebe predizborne demokratske legitimacije otišao na Bleiburg i sudjelovao u političkom konsenzusu za osnivanje Ureda za otkrivanje grobova žrtava komunističkih zločina, nakon dolaska na vlast najprije ukida pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom na Bleiburgu, ukida Ured za otkrivanje grobova žrtava komunizma, i vraća tzv. antifašistima razlog postojanja.
Zajednički (uz značajno sudjelovanje Josipovićeva Pantovčaka) su se fokusirali na traženje fašista i fašističkih pojava, proizvodili ideološke sukobe i društvene razdore i krivnju pripisivali drugima. Fašistima dakako. Milanovića je to održavalo na vlasti, antifašiste je revitaliziralo i činilo javno relevantnima. A i drugu Vladi Putinu se sviđala ta retro vladavina u Hrvatskoj, ti retro-demokrati koji slave boljševiku revoluciju, masovne likvidacije bez suda proglašavaju marginalnim ekscesom, otimanje privatne imovine zovu (novom) pravednošću, a progone politikih neistomišljenika opravdavaju kao nužnu obranu.
Milanović na odlasku upravo s takvim retro-demokratima traži demokratske deficite Tihomira Orekovića i njegove Vlade. A istodobno njihova mlađa sekcija, prigodno oblikovana kao mreža nevladinih boraca za ljudska prava, koju je Milanovićeva Vlada izdašno financirala upravo za raspirivanje ideoloških sukoba, priprema preventivnu likvidaciju novog ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića.
Nije dakako problem u bilo čemu to je dr. Hasanbegović ikad rekao, već u onome to će sukladno standardima civiliziranih europskih država morati, a sukladno svojim dosadašnjim stavovima i stavovima Domoljubne koalicije i željeti učiniti. Otvorit će sve arhive iz komunistikog razdoblja, uključujući i arhive Partije i SUP-a, odnosno ono to je od njih ostalo, jer antifaisti su dobar dio svoje arhivske prošlosti uništili.
Ide i lustracija, zakon je pripremljen
Otvoriti znači otvoriti ih za istraživanje, a ne samo premjestiti u službene arhivske prostore. Hrvatska je posljednja europska džrava koja to još nije učinila. Presuda minhenskog suda Perkoviću i Mustaču nužno će pokrenuti sline sudske procese u Hrvatskoj, bude li nova Vlada uistinu učinila pravosuđe, prije svega DORH, minimalno profesionalno pristojnim. A to će u javnom i kulturnom prostoru nužno otvoriti potrebu za demontažom totalitarnog karaktera komunističkog sustava.
Ne kao lov na vještice, već kao dekonstrukciju njegovih interesnih mreža koje i danas upravljaju Hrvatskom. Prijedlog zakona o lustraciji (koji se neće tako zvati) već je pripremila nevladina udruga u kojoj je vrlo aktivan bio ministar Hasanbegović.
Milanovićeva Vlada je upravo preko ministarstva kulture financirala cijelu mrežu agitpropovskih medija, festivalskih i drugih (regionalnih) projekata koji su njegovali i širili duh revolucije i antizapadni sentiment. Novi ministar to vjerojatno neće činiti. U mjerodavnosti ministarstva kulture su medijske politike i zakoni, instrumenti kojima je Milanovićeva Vlada indoktrinirala javni prostor, učinivši medije kljunim osloncem svoje političke vladavine. Ukratko, u rukama ministra kulture je najveći dio instrumenata za demokratsku tranziciju hrvatskog društva. A dr. Hasanbegović se doima kao osoba koja je spremna primijeniti ih. Zato ga je revolucionarno bratstvo, u svojoj staroj maniri, osudilo na preventivnu likvidaciju.
Kad sam prije dvije-tri godine upoznala gospodina Vladu Novaka, govorio je kako bi prije smrti volio pronaći grob svoga brata Borisa. Mene je čudilo kako može tako naivno vjerovati da bi nakon sedamdeset godina prepoznao brata u nekoj masovnoj grobnici po otkrhnutom prednjem zubu.
Iz njegove zapadne građanske perspektive nije mu bilo jasno zbog čega bi taj civilizacijski čin danas ikome bio problem. Kako bi u Hrvatskoj 21. stoljćea itko mogao graditi svoju vlast na skrivanju otkrhnutog zuba njegova brata? A kamoli zato treba preventivno likvidirati ministra Hasanbegovića?, zaključuje Starešina.
Višnja Starešina/Slobodna Dalmacija
