Britansko izviđanje “balkanskog” terena na najvišoj razini
Kad je u listopadu 2008. godine engleska kraljica Elizabeta II. sa svojim suprugom službeno posjetila Republiku Sloveniju, rampa je spuštena i ulazak Republike Hrvatske u EU odgođen je za pet godina.
Ništa britanski suveren nije posebno učinio, Hrvatska vjerojatno jednom riječju nije spomenuta, ali je Sloveniji dao mig da učini sve kako bi ulazak Republike Hrvatske u europske integracije i NATO bio što više odgođen. Sjetimo se samo jalovog natezanja sa Slovenijom, otvaranja i zatvaranje svih onih poglavlja; svako je poglavlje za Sloveniju bio problem ili se prisjetimo Ljubljanske banke i hrvatskih štediša: opstrukcije i smicalice na svakom koraku. Moglo bi se reći: britanska posla, njihov autizam i samodopadnost, još se smatraju gospodarima Balkana, ali ipak ne: srpska posla! Srbiji je bilo (i ostalo) važno da Hrvatskoj onemogući ulazak europske integracije, tj. što čvršći srpski zagrljaj.
Britanija je još uvijek srpski dužnik za uslugu povoda i početka I. Svjetskog rata, kad je Srbija učinila sve što je trebalo, i atentat, sve da bi opstruirala ono što je Britance tada, prije više od sto godina, najviše žuljalo: sigurno povezivanje Njemačke ratne industrije s bliskoistočnim naftnim poljima. I Britanci su u Sloveniju poslali svog suverena, kraljicu Elizabetu.
U skoroj budućnosti, od 14. do 19. ožujka ove godine, princ Charles sa suprugom stiže u višednevni posjet „Zapadnom Balkanu“; upravo to je za Britance službeni naziv odredišta njihova prijestolonasljednika. Ta sintagma uključuje države u sljedećem redosljedu visokog posjeta: Hrvatska, Srbija, Crna Gora i Kosovo. U Zagrebu će se sastati s hrvatskom Predsjednicom, međutim u Osijeku će nazočiti sastanku vjerskih poglavara?! U Srbiji će se sastati s političkim vrhom, ali i s patrijarhom SPS Irinejem, a nazočit će sastanku vjerskih poglavara pravoslavne, katoličke, anglikanske, židovske i muslimanske vjerske zajednice u Beogradu?! Posjet Crnoj Gori koincidira s desetogodišnjicom crnogorske nazavisnosti, a na Kosovu će britanski prijestolonasljednik zajedno s predsjednicom Kosova, Atifetom Jahjaga, nazočiti komemoraciji nestalima u ratu na Kosovu i položiti cvijeće na Spomen nestalim osobama. Susret s lokalnim vjerskim poglavarima nije predviđen.
Ovaj visoki britanski posjet „regijonu“ treba promatrati samo u kontekstu ubrzane fermentacije migranstke krize i nemogućnosti EU, svih njenih političkih tijela, da se na razborit način suprotstave dosadašnjim krivim procjenama i političkim improvizacijama. Migrantsa kriza i europska neučinkovitost idu svojim tijekom, beznađem stvarnosti brzano u katastrofu, upravo onako kako je ovaj portal pisao još u u srpnju i kolovozu prošle godine. A sve je bilo jasno kad su prvi migranti počeli prelaziti hrvatsko-srpsku granicu, kad je Mađarska postavila žičanu ogradu svima (pa i Hrvatskoj) trebalo je biti jasno da su Mađari prepoznali i anticipirali mračnu budućnost. Britanci, dakle, sada šalju svog čovjeka, „balkanskog gubernatora“, od najvećeg povjerenja da izvidi teren, malo popriča i uvjeri zemlje „Zapadnog Balkana“ da balkanska ruta uskoro postaje migrantsko sabirališe. Ali visoki gost pokušat će uvjeriti lokalne političare da to nije najgora moguća stvar, jer „mi veliki mislimo o vama malima“.
Europska komisija i nizozemsko posredovanje EU (Dimitris Avramopulos i Calasa Deichof) u najnovijem zajedničkom priopćenju su objavili: „Mi smo zabrinuti zbog razvoja događaja duž balkanske rute i zbog moguće humanitarne katastrofe, koja bi mogla uslijediti naročito u Grčkoj“.
To su upozorenja koja prejudiciraju loš scenarij za države na spomenutoj ruti. Međutim Češki premijer, Bohuslav Sobotka, rezolutno je rekao da se kolone migranata treba zaustaviti duž balkanske rute – ako se to nikako ne uspije učiniti u Grčkoj i Turskoj. Prepoznajući opasnost Češka, Mađarska, Poljska i Slovačka stoga bezrezervno podražvaju podizanje barijera/ograda na grčko-makedonskoj granici, jer svako zaustavljanje migranata na balkanskoj ruti značilo bi stvaranje velikih migrantskih retencija od nekoliko stotina tisuća migranata u Srbiji i Hrvatskoj, a podizanje čvrste ograde na hrvatsko-srpskoj granici moglo bi pak usmjeriti migrante kroz Crnu Goru i u islamističkim ekstremizmom već zaraženu Bosnu i Hercegovinu. A taj scenarij sa stotinama tisuća muslimanskih migranata u Bosni, za svaku analitiku ima previše nepoznanica i svi ga žele izbjeći.
Dakle princ Charles nam svojom posjetom ne donosi nikakve darove, ništa pametnog. Dobro smo upamtili posjet njegove majke Sloveniji prije osam godina, a sada smo upravo svjedoci da Velika Britanija kod EU pokušava službeno izboriti pravo na svoj britanski autizam. Otočnost im nije dovoljna da bi sebe elegantno izolirali od mogućih događaja u EU. Kako bi zamračio prave razloge svog dolaska, princ Charles će vjerojatno kao budući (ako ikad postane kralj Ujedinjenog kraljevstva) vrhovni poglavar Engleske crkve udjelit nekoliko mudrih savjeta o međureligijskoj toleranciji, razumijevanju, te obećati podršku i svaku kršćansku pomoć. Ustvari zemlje na migrantskoj balkanskoj ruti želi perfidno uvjeriti kako nema opasnosti i trajne štete ako migranti malo zastanu, jer veliki će uskoro pronaći rješenje.
Tko mu povjeruje neka se nosi s posljedicama.
L. C./hrsvijet.net
