Nezamislivo je da obavještajna agencija prisluškuje predsjednicu i Partiji daje transkripte! Ako je točno da je SOA to učinila, to govori o karakteru i profesionalnosti Dragana Lozančića, ravnatelja SOA-e. Kakav je to čovjek? Privatizacija je počela osamdesetih kada su ‘crveni direktori’ izvan zemlje izvukli stotine milijuna dolara, a sve uz pomoć Udbe. Bez Udbe se pljačka nije mogla provesti

Uljuđeni ratnik, umirovljeni general i saborski zastupnik HDZ-a Željko Glasnović, ugodan je i zanimljiv sugovornik, premda ne skriva emocije kada ga neko pitanje naljuti i premda se pravi da ne čuje kada na neko ne želi odgovoriti. Satima je zato spreman govoriti o nužnosti lustracije, iako zna da su ministri koji su zucnuli o toj temi postali meta neviđene medijske hajke, ozbiljnih prijetnji te žestokih poltičkih, medijskih i obavještajnih napada. Meci samo što ne fijuču, no Glasnović najavljuje obračun s agentima i cinkerima Udbe i OZNE, proziva SOA-u, Manolića i Lozančića, ali i ‘crvene direktore’ koji su opljačkali Hrvatsku, a koji i danas vladaju iz sjene… Ne želi ih (zasad) imenovati, no kaže: znate vi dobro tko su oni… Javlja se na baš svaki telefonski poziv te se sam čudi našem čuđenju: ‘Kako ću znati tko je i što je, ako se ne javim? Ljudima treba pomoći’.

Nedavno ste u Saboru progovorili o potrebi lustracije u medijima jer je neprihvatljivo da agenti KOS-a i Udbe i danas kroje javno mnijenje, pa su vas SDP-ovci napali kao da ste najavili prijeki sud. Zašto je i danas zabranjeno govoriti o zarobljenosti hrvatskih medija, politike i institucija kadrovima Udbe i KOS-a?

-Zašto su sve postkumunističke zemlje u EU provele lustracijske zakone, osim Hrvatske i Slovenije? Budući da 90 posto Hrvata ne zna što je lustracija, treba reći da je to, kao prvo, rasvijetljenje. Postoje tri stupa lustracije. Prvi je obrazovanje, odnosno preodgoj, informiranje i svojevrsno reprogramiranje ljudi da mogu razumjeti što se doista događalo ovdje u 20. Stoljeću, pa sve do danas.

Drugi stup je otvaranje svih arhiva, jer istina je u arhivima. No, više od 50 posto hrvatske državne arhive još je u Beogradu i s tim se do danas manipulira. Arhiva nije vraćena, iako postoji dogovor o sukcesiji i obaveza države da se to vrati. Zašto je još zatvorena arhiva CK SKH i zašto je ona sustavno uništavana u zadnjih 20 godina? Treći korak lustracije je birokratski. Dat ćemo tu primjer drugih država. Tko god je radio u represivnom aparatu komunističkih država, gdje su masovno kršena ljudska prava, gdje su ubijeni deseci milijuna ljudi i gdje su ljudi zatvarani zbog izgovorene riječi, gdje su u logorima uništavane cijele obitelji, taj ne smije biti u javnom životu. Može li čovjek koji je osudio nekoga zbog čitanja novina na 4 do 14 godina zatvora i dalje biti sudac? Udba je ubila više ljudi nego sve druge tajne službe zajedno.”

Kakve su posljedica činjenice da su mnogi novinari u Hrvatskoj bivši agenti KOS-a i Udbe? Mogu li oni danas pisati istinu i zalagati se za pravednu državu i društvo?

-Svi novinari u Jugoslaviji su bili društveno politički radnici. To znači da su bili blisko vezani s tajnim službama SFRJ. Ostim toga, tko god je radio za KOS i Udbu u Domovinskom ratu i kome je dosje u Beogradu, taj je prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Taj je ucjenjiv. Zašto je lustracija važna u sudstvu? Kako će čovjek koji je radio za Udbu krojiti zakon u Hrvatskoj? Kada je pao Berlinski zid, Nijemci su odmah otpustili 2800 sudaca. To je bio samo početak. U vojsci su otpustili sve više činove. Profesore također. Zašto su to učinili? Nijemci to pojašnjavaju ovako: lustracija nije lov na vještice, nego mjera da ista kriminalna organizacija opet ne dođe na vlast.

Je li točna pretpostavka da je komunističko društvo sustavnim ispiranjem mozgova promijenilo mentalitet i kulturu ljudi, zbog čega većina ni danas nije svjesna zašto je lustracija nužna?

-Točno. Lustracija je nužna jer komunizam stvara ljude bez sjećanja. To se očituje i kroz servilnost i prevrtljivost ljudi. Kroz komunizam je totalno uništen moralni kodeks pojedinca, sposobnost kritičkog razmišljanja. Sve to je dio te komunističke psihologije. Drugo, komunizam je stvorio strah kod ljudi. Postoji izreka da je komunizam teror svakoga protiv svakoga u svakom trenutku. Te disfunkcionalne države su stvorile disfunkcionalne ljude. Pranje mozga učinilo je svoje. Ti su ljudi odgojeni u duhu najubojitije sekularne religije u povijesti čovječanstva. To je svojevrsna sekta i te ljude treba reprogramirati, odnosno resetirati njihov mentalni sklop, kako bi mogli razlikovati istinu od laži, istinske ljudske vrline od perfidnosti i lukavstva. I treba im pomoći da se oslobode straha. Jer u bivšoj državi teror nije bio samo vertikalan, već i horizontalan, jer je čak 10 posto ljudi radilo za tajne službe. Taj sustav cinkarenja je postao dokazivanje političke lojalnosti kriminalnom režimu.

No, lustracije u Hrvatskoj nema i pitanje je hoće li se ikada provesti. Kako bez lustracije promijeniti situaciju gdje svi veliki mediji i danas skrivaju i prešućuju zločine komunizma, masovna udbaška ubojstva, prijetnje i ozbiljno zastrašivanje svjedoka na suđenju Perkoviću i Mustaču, kriminal i korupciju vezanu uz lijevu vlast…?

-Bez čišćenja uma i promjene razmišljanja teško ćemo do moderne države. Proces i danas traje i još nismo doživjeli katarzu. Mediji su jako bitni. Komunisti znaju da je prvi korak prema vlasti okupacija medija, odnosno okupacija kulturnog prostora, a to su prije svega mediji i školstvo. Pitam vas, koliko profesora pravaša imamo na Fakutetu političkih znanosti? Niti jednoga. A koliko je komunista na tom fakultetu? Preuzeli su sve poluge vlasti, ali i nevladine udruge, što pokazuje da ništa nisu prepustili slučaju. Navest ću primjer iz Makedonije, gdje je, za razliku od Hrvatske, provedena lustracija. Kada se saznalo da je čovjek koji vodi Otvoreno društvo radio za Udbu, maknuli su ga. U Bugarskoj je Komunistička partija kriminalna organizacija. A kod nas, ne samo da stotine tisuća žrtava minoriziraju, već ih i kriminaliziraju. Lustracija nije ideološko oružje, već je to moralno i pravno pitanje.

Svi pod lustracijom podrazumijevaju čišćenje institucija i javnog života od udbaških kadrova, no što je s kriminalom i korupcijom te s ljudima koji su opljačkali Hrvatsku kroz pretvorbu i privatizaciju?

-Nitko ne govori da je privatizacija počela osamdesetih godina i da su do pada Berlinskog zida ‘crveni direktori’ izvan zemlje prebacili stotine milijuna dolara na bankovne račune, a sve uz pomoć Udbe. Danas uz pomoć financijske kralježnice Udbe ti isti ‘crveni direktori’ to vraćaju kao strane investicije. Udba je imalo stotine računa vani i bez Udbe se ta pljačka nije mogla provesti. Tko su ti ljudi? Tko su najbogatije osobe u Hrvatskoj? Ni uz pomoć hajdučije, Sanader i njemu slični nisu im se primakli ni blizu. Oni su ckrveni miševi za ‘crvene direktore’. No, to se sustavno skriva od hrvatske javnosti.

Možete li navesti imena ‘crvenih direktora’?

”Za sada nećemo o imenima, premda svi znamo tko su ti ljudi. Oni su dobrim dijelom odgovorni i za bankrot SFRJ koji se dogodio 1983. godine, zbog čega Hrvatska plaća 5 milijardi dolara duga bivše Jugoslavije. I neki od tih ljudi, koji su opustošili bivšu državu i poduzeća u ovoj državi, danas rade kao savjetnici na najvišim razinama! Iz svega navedenog, jasno je da su nepotizam i korupcija rak rana u postkomunističkim zemljama. Korupcija tu nije izuzetak, nego pravilo, jer su svi umreženi. Svi su sudjelovali u toj pljački – od čistačice do direktora, jer su direktori morali pustiti krađu na nižim razinama, da bi oni mogli krasti. Tako je stvoren sustav kleptokracije. Ničije je bilo svačije. Mentalitet je ostao do danas.

Lustracija je onda nužna i zbog ekonomskog oporavka zemlje?

Točno. Pravni sustav moramo organizirati, jer bez uspostave vladavine prava nema napretka. Nitko neće investirati u bespravnu i korumpiranu državu.

Zašto se dijaspora, koja najviše novca donosi u Hrvatsku, toliko gura u stranu i zbog čega ih ovdašnja oligarhija ne želi?

-Vani živi više od tri milijuna Hrvata, no oni su posve isključeni iz ekonomskog razvoja Hrvatske. Namjerno su isključeni, premda svake godine daju 16 milijardi kuna čiste dobiti u Hrvatsku. To je najveća dobit i bez tog novca Hrvatska bi odavno bankrotirala. No, tim je ljudima oduzeto pravo glasa. jer Onemogućeno im je dopisno glasovanje, svakih šest mjeseci moraju obnavljati iskaznice i na glasovanje moraju putovati po 6 do 7 sati jer su ukinuti mnogi konzulati. Novi Zeland, primjerice, nema hrvatskog konzulata, iako je bivši premijer Milanović tamo putovao na višednevni službeni posjet hrvatskoj dijaspori?!Toliko o brizi za Hrvate izvan domovine. Zašto te ljude ovdje ne žele? Pa, boje se stručnih i moralno ispravnih ljudi, osoba neokaljanih duhom komunizma. Radije su uspostavili feudalnu prćiju.

Što mislite kako su hrvatski mediji u tako kratko vrijeme uspjeli otkriti toliko afera, odnosno navodnih afera, Mije Crnoje? Radi li se tu o istraživačkom novinarstvu, ili su ‘afere’ izvukli i medijima servirali obavještajci bliski bivšoj vlasti?

-Znam Miju Crnoju kao časnog čovjeka, koji je napravio jedan prekršaj i to nenamjerno. Nije se prijavio na adresu, jer je radio u Mostaru na osiguranju vlade. Čovjek nikada nije osuđen, no u roku od tri dana na njega su pokrenuta čak 73 medijska napada. Doživio je čisti medijski linč, kao u vrijeme staljinizma. Siguran sam da to nisu otkrili novinari, već je cinkarenje krenulo iz Ministarstva branitelja. Razapeli su ga zbog straćare, uništili mu život, a u isto vrijeme u Saboru su ljudi koji su upropastili državna poduzeća, optuživali Hrvatsku za agresiju, dužni su milijune poreza… Više je vremena potrošeno na Crnojinu straćaru nego na kriminal u poreznoj upravi, na pljačku u pretvorbi i privatizaciji. U aferi s Posmrtnom pripomoći otuđeno je više od 100 milijuna kuna, no o tome se ne piše. Zato su mediji jedna od najvećih prepreka istinskoj demokratizaciji RH. U medijima vlada autocenzura, cenzura i strah od starih struktura.

Šef SOA-e navodno je transkripte tajno snimljenih razgovora hrvatske predsjednice s praćenom osobom dao na uvid bivšem premijeru Milanoviću. U isto je vrijeme tajno praćen novinar koji je kritički pisao o Milanoviću. Unatoč tome, kada se pojavi informacija da će predsjednica i premijer smijeniti Lozančića, mnogi mediji negoduju i pišu o progonu šefa tajne službe. Kako to tumačite?

-Opet je u pitanju spin, po principu tko nije s nama, taj je protiv nas. Istina je slijedeća: nezamislivo je da obavještajna agencija prisluškuje predsjedncu i daje partiji transkripte njezinih razgovora! Ako je točno da je SOA to učinila, to govori o karakteru i profesionalnosti gospodina Lozančića, ravnatelja SOA-e. Kakav je to čovjek? Tako što je nezamislivo u demokratskom svijetu! Više morala ima u federalnom zatvoru u Teksasu, nego u komunističkom društvu i politici.

Kako objašnjavate da dr. Miroslav Tuđman, premda HDZ-ovac, također brani šefa SOA-e iako je SOA tajno prisluškivala hrvatsku predsjednicu, a transkripte dala SDP-ovcu Milanoviću?

-Možda je Tuđman rekao da prvo treba dovršiti istragu, prije nego se Lozančić smijeni… Ne znam točno što je izjavio, pa ne bih to komentirao.

U kojoj mjeri je i HDZ premrežen udbaškim kadrovima, odnosno kadrovima koji su, što zbog umiješanosti u kriminal i korupciju, a što zbog činjenice da su bili doušnici UDBE, i danas ucjenjivi od udbaških i KOS-ovskih stuktura?

-Imate rezoluciju 1481 koja govori o osudi komunizma i totalitarnih režima iz 2006. godine. To je temelj i podloga za lustraciju, kako u hrvatskom društvu, tako i u HDZ-u. Tu je ključna uloga Ustavnog suda. No ako Ustavni sud neće to provesti, uvođenje lustracijskih zakona može se urediti plebiscitarno, odnosno kroz referendum.

Tvrdite da se i Tomislav Karamarko zauzima za lustraciju unutar HDZ-a. Je li dovoljno jak da to učini, odnosno nema li i on nekih ‘repova’ zbog kojih bi ga strukture povezane s Udbom mogle ucjenjivati?

”Karamarko je u svakom javnom govoru, u gradovima, na skupovima, govorio o potrebi lustracije. Njega je u tome podržala i HDZ-ova Zajednica branitelja Gojko Šušak, čiji sam ja potpredsjednik. Pitanje je samo kada će taj proces krenuti. Već su pokrenuti neki procesi na Europskom sudu, odnosno u komisiji Vijeća Europe, od pojedinaca koji traže odštetu i javnu osudu bivšeg sustava.

Kako komentirate izjavu Josipa Manolića da ono što je rekao o Karamarku i Udbi nije kleveta već upozorenje da se ne petlja tamo gdje se može izgubiti glava? Nije li to ozbiljna prijetnja svima koji pišu i govore o potrebi lustracije i koji žele rasčistiti s tajnim službama iz bivše države?

”To je prijetnja jednog Oznaša i poziv na građanski rat. Ozna je činila najgnusnije zločine u Jugoslaviji. Odgovorni su za smrt stotina tisuća ljudi. Sramota je da ozloglašeni Oznaš poput Manolića nije još odstranjen iz javnog života. Biti prisiljen slušati njegove prijetnje, to je silovanje zdravog uma. Takav čovjek bi u svakoj normalnoj državi bio odstranjen iz svake javne rasprave. Jer zloglasni NKVD je obučavao OZNU. A NKVD je pobio milijune ljudi u vrijeme Staljina. Oni su nosili mesarske pregače i naočale na licu, da ne budu poprskani krvlju dok su ubijali. Ozna je činila isto to. Simbol komunizma ne bi trebao biti srp i čekić, nego žica osmica, kojom su vezali ruke žrtava prije ispaljivanja metka u glavu.

Je li u HDZ-u i u Hrvatskoj danas uopće moguće provesti lustraciju, s obzirom koliko su udbaške strukture jake i prisutne u svim porama društva – od medija, institucija, pravosuđa do politike?

-Hrvatsko društvo se mora obavezati da će istražiti i saznati istinu. Dok se ne rasčiste ta pitanja iz prošlosti, bit ćemo prikovani za prošlost.

Zašto su pojedinci iz Domoljubne koalicije sudjelovali u prosvjednom maršu protiv Mirjane Rakić i Vijeća za elektroničke medije, kada je Domoljubna koalicija na vlasti? Ne bi li kroz institucije i redovnim putem trebali rješavati sve probleme?

-Došlo je 8000 ljudi, jer svatko ima slobodu da se priključi prosvjedu. I ja sam bio tamo, gurao sam invalide u kolicima. To je bio protest protiv medijske tiranije, poziv za demokratizaciju medija, a ne jednoumlja kojim nas po glavi mlati javna televizija.

Ne mislite li da je i novinar Marko Jurič pogriješio kada je na kraju emisije pozvao Zagrepčane da paze da na Cvjetnom trgu ne izlete četnički koljači iz Pravoslavne crkve? Ne daje li se takvim istupima za pravo onima koji tvrde da je hrvatska desnica primitivna, da su branitelji izmanipulirani?

-Posve je nebitno što je rekao. Rekao je to što ste citirali da privuče pozornost na ove teme. Posve je to nevažno, ako usporedite druge važnije teme, o kojima hrvatski mediji uopće ne govore. Kako to da je u Hrvatskoj živio i mirno umro šef krapinske Ozne, koji je ubijao Hrvate do pedesetih godina, a da nitko o njemu ni riječi nikada nije objavio. Čak nisu izvijestili ni da je umro. A bio je jedan od nalogodavaca genocida na Maceljskoj gori. Tamo je ubijeno više od 12.000 ljudi. Stjepan Hršćak, je odgovoran za to, no ni jedan medij nije nikda pisao o njemu. Samo 1992. godine iz 13 jama je izvađeno čak 1200 ostataka žrtava Ozne. Ti ostaci godinama su ležali na patologiji na Rebru i nitko nikada nije osuđen za te zločine. Zapovjednik Ozne odgovoran za ta ubojstva, živio je u vili koju je oteo sve do svoje smrti, prije nekoliko godina. I u takvim okolnostima, mi se brinemo o jednoj rečenici Marka Juriča?! U Sloveniji u isto vrijeme imamo 600 masovnih grobnica. To je 15 Srebrenica! Jedan od članova slovenske komisije za žrtve je rekao: ISIL- ovci su amateri prema ovima koji su u Sloveniji 1945. ubili više od 100.000 ljudi. A to je samo Slovenija, gdje su ostale republike… Srbija ima komisiju za posmrtne ostatke žrtava komunizma i dosad su popisali 17.000 žrtava. Rusija ima Memorijalni centar za dva milijuna žrtava Staljinizma, Rumunjska i Poljska imaju komisije za nacionalno sjećanje, a što mi imamo? Izbrisanu kolektivnu svijest!

Je li danas uopće moguće provesti reviziju pretvorbe i privatizacije, koju najavljujete?

”Kad je Račan došao na vlast, zašto nije objavio imena korisnika ‘menadžerskih kredita’ preko kojih su opljačkana mnoga poduzeća? Jer je većina njih, koji su se obogatili u privatizaciji, povezano s CK SKH. Crveni direktori prednjačili su u privatizaciji prije 1990. i nakon 1990. Do 1990. godine je više opljačkano nego nakon 1990., jer su kasnije ostale prazne blagajne i uništena poduzeća. Revizija pretvorbe i privatizacija ranije se mogla puno lakše načiniti. No, od revizije nikako ne smijemo odustati.

Izvor: promise.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save