IVICA ŠOLA: O Hasanbegoviću, Titu i Isusu
U masi izjava protiv novog ministra kulture dr. Hasanbegovića, jedna zaslužuje osobitu pozornost. Tražeći njegovu ostavku, šef HND-a g. Saša Leković, navodeći razlog, reče: “To je čovjek koji nema apsolutno nikakve kompetencije da bude ministar kulture.”
U ovom sudu g. Lekovića nema ništa sporno, osim jedne “sitnice”. Kako je naveo u svom životopisu kada se natjecao za šefa HND-a, Leković tvrdi da od formalne izobrazbe ima samo srednju školu. Ne navodi koju, pa možemo spekulirati da je konobar, kao “neki”, ili možda kovinotokar. Sve časna zanimanja, ali ipak nedostatna da bi se iz pozicije “konobara” prosuđivala kompetentnost jednog doktora znanosti, znanstvenog savjetnika, autora mnoštva znanstvenih radova, čovjeka kojem su arhivi, koje kulturolozi nazivaju “institucije pamćenja”, dnevni boravak.
Dr. Hasanbegović je prema svim relevantnim obrazovnim parametrima iznadprosječna osoba, Saša Leković, prema istim parametrima, tu se ne može ubrojiti. Zato fascinira lakoća kojom g. Leković prosuđuje kompetencije dr. Hasanbegovića za ministra kulture.
Nekompetentni o kompetentnima
Obrnimo malo stvari. G. Leković sa srednjom školom na čelu je jedne vrlo važne institucije ovoga društva, HND-a, unutar kojeg postoji mnoštvo vrlo respektabilnih novinara. No, isti taj HND, dok sam pratio njihov rad, u svom članstvu imao je više od pedeset posto osoba poput g. Lekovića, samo sa srednjom školom. Je li se u međuvremenu nešto promijenilo, jesu li stekli diplome na nekom od “brzinskih tečajeva” na Fakultetu političkih znanosti, ili ovdje u Osijeku kod dr. Kuzmiča, ne znam.
Nedavno su i neki od njih uhvaćeni s lažnim diplomama i dobili vritnjak, a neki imaju samo osam razreda. Takav tip novinara (da ne generaliziramo) to ne priječi da u medijima prosuđuju rad liječnika, sveučilišnih profesora, da sude o kvaliteti visokog školstva ili prijepora o, \’ajde da i to ne preskočimo, fašizmu i antifašizmu, a da nisu pročitali ni jednu relevantnu povijesnu, sociološku, viktimološku… studiju. Tek onako, “otprilike”, nakon par piva u kafiću HND-a.
Novinari obnašaju prevažnu zadaću za svako društvo. Ne kažem da je sve u formalnom obrazovanju, ali Steve Jobs je jedan među rijetkima… No izjava g. Lekovića je surealna, on bi uredovao u kompetencijama o stvarima u kojima nema elementarne kvalifikacije, jer nema jednu banalnu stvar koju oni “nekompetentni” s doktoratima i znanstveno-nastavnim zvanjima imaju, a to je jedan “glupi” papir koji im daje za pravo u određenim područjima donositi relevantne sudove. Takve sudove mnogi od njih donose tek nakon što se dobro oznoje studirajući problem ili fenomen, uvijek strahujući od vlastita neznanja, a nerijetko još više od tuđega…
Materijalna i statusna grabež
U ovom smislu, problem ovog društva nije dr. Hasanbegović, nego g. Leković. Netko nedobronamjeran, za razliku od moje malenkosti, mogao bi na temelju životopisa g. Lekovića dovesti u pitanje sve ljude koje on predstavlja i reći: Tko ne može postati novinar, ili šef HND-a, neka se ne obrazuje, lakše će uspjeti.
Ni u kom slučaju ne želim omalovažavati g. Lekovića. Sama činjenica da je izabran za prvu osobu od članova svoje struke i respektabilne institucije kao što je HND svjedoči da je kompetentan i stručan u određenim područjima, te da i kao osoba uživa ugled među članstvom. Ali za prosuđivanje Hasanbegovićevih kompetencija potrebno je, ipak, “malo više”.
Posebna priča je uvaženo društvo okupljeno oko prosvjednika inicijative “Kulturnjaci 2016”. Njihov prosvjed i zahtjevi su licemjerni ponajviše zbog gromoglasne šutnje kada su se događale brojne nepravilnosti za mandata ministrice Zlatar-Violić. Njihova ih šutnja delegitimira, ona je, kako veli poslovica, odobravanje svom onom dokazanom klijentelizmu, nepotizmu i dodjeli novca prema ideološkim kriterijima. Tu šutnju vukovarska književnica J. Adamović usporedila je sa šutnjom o “zločinima u incestuoznoj obitelji”. Time su raskrinkali i svoj “antifašizam” koji se pokazuje kao floskula ispod koje se krila materijalna i statusna grabež.
Znanost bez tabua
Tako dođosmo da zadnjeg “floskulaškog” argumenta protiv dr. Hasanbegovića, do “antifašizma”.
Znanost ne poznaje tabue. Njezina je duša propitivanje, sumnja, ona je u svojoj srži “revizionistička”. Ako smo mi “zatucani dogmatičari” u teologiji dovodili u pitanje i samo Isusovo božanstvo, kao i njegovu povijesnost, ako smo Bibliju i filološki i na svaki drugi način “raščerečili” i još uvijek “čerečimo”, zašto bi povijesna znanost bila “zatucanija” od teologije? U čemu je problem propitivati ili osporavati antifašizam Staljinova ili Titova tipa?
Iz svega proizlazi da antifašisti na titoistički način imaju dogmatskiji odnos prema svojoj antifašističkoj “religiji” i njezinu utemeljitelju Titu nego teolozi prema kršćanskoj vjeri i njezinu utemeljitelju Isusu.
Stoga, upravo obrnuto, za mene bi “nekompetentni” Hasanbegović bio neprihvatljiv za tu funkciju kada bi se u znanosti, kompetencijama i demokratskom, pluralnom društvu ponašao kao – njegovi osporavatelji!
IVICA ŠOLA/SLOBODNA DALMACIJA
