Jubilej milosrđa u Svetom pismu
Draga braćo i sestre, dobar vam dan i korizmeni hod! Lijepo je i znakovito imati ovu audijenciju upravo na Pepelnicu. Započinjemo korizmeni hod i danas ćemo se zadržati na drevnoj instituciji jubileja, započetoj u Svetom pismu.
Na poseban je način nalazimo u Levitskom zakoniku, koji je prikazuje kao vrhunski trenutak religioznog i društvenog života Izraelskog naroda. Svakih se 50 godina, na dan pomirenja (Lev 25,9), kada se Božje milosrđe zazivalo na sav narod, zvuk roga je označavao veliki događaj oslobođenja. U Levitskom zakoniku čitamo: Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobođenje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu; neka se svatko vrati k svome rodu! […] Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju očevinu (Lev 25,10.13).
Prema tim uredbama, ako je netko bio prisiljen prodati svoju zemlju ili kuću, za jubileja bi je ponovno zadobio; i ako bi netko zapao u dugove te mu ih je bilo nemoguće vratiti, pa je bio prisiljen postati sluga onome koji mu je posudio, mogao se vratiti svojoj obitelji slobodan te iznova zadobiti svoje.
To je bila neka vrsta općega pomilovanja, kojim bi se dopuštao povratak na izvorno stanje, uz poništenje svih dugova, ponovnim zadobivanjem zemlje, kao i mogućnosti da se opet uživa dar osobne slobode članova Božjeg naroda. Svetog naroda, u kojemu su propisi poput ovog o jubileju, služili za borbu protiv siromaštva i nejednakosti, jamčeći dostojanstven život za sve i ravnomjernu diobu zemlje na kojoj se i od koje se živjelo.
Glavna je ideja to što zemlja izvorno pripada Bogu, a ljudima je povjerena (Usp. Post 1,28–29) i utoliko si nitko posjed ne može prisvojiti, stvarajući tako nejednakost. O tome danas možemo promišljati uvijek iznova; svatko od nas tko posjeduje brojne stvari, neka razmišlja. Zašto ne pustiti one koji nemaju ništa? Deset posto, pedeset posto. Neka Duh Sveti nadahne svakog od vas.
Jubilejom je onaj koji je postao siromah, opet dobivao ono neophodno za život, a tko se obogatio, vraćao bi siromahu ono što mu je oduzeo. Na koncu je bilo društvo utemeljeno na jednakosti i solidarnosti, gdje su sloboda, zemlja i novac postajali zajedničko dobro sviju, a ne samo nekih, kao što se sada događa, ako ne griješim. Više–manje brojke su sigurne, ali 80% bogatstva čovječanstva nalazi se u rukama onih preostalih 20% stanovništva. Sveta je godina i to kažem podsjećajući na našu povijest spasenja – kako bismo se obratili i da nam srce postalo šire i velikodušnije i mi više djeca Božja i s više ljubavi. Ako jubilej ne dođe do novčanika, nije pravi jubilej – jeste li razumijeli? To je u Bibliji! To ne izmišlja Papa nego se nalazi u Bibliji. Kao što rekoh: bilo je to društvo izgrađeno na jednakosti i solidarnosti, gdje su sloboda, zemlja i novac postajali zajedničko dobro, a ne samo za neke. Jubilej je zapravo bio u službi pomaganja narodu da uzajamnim pomaganjem živi konkretno bratoljublje (bratstvo). Možemo reći da je biblijski jubilej bio jubilej milosrđa, budući da se živio u sigurnom traganju za dobrom brata u potrebi.
Na istoj su liniji i druge institucije i zakoni upravljale životom Božjeg naroda, kako bi se, po ljudskom milosrđu, moglo iskusiti Gospodnje milosrđe. U ovim normama nalazimo i smjernice koje vrijede i danas i koje nas potiču na razmišljanje. Na primjer: biblijski zakon je propisivao davanje destine, koje bi bile za levite, zadužene za bogoslužje i bez posjeda, kao i za siromahe, siročad i udovice (usp. Pnz 14,22–29). Predviđalo se da desetina od sakupljene ljetine ili od drugih aktivnosti, bude dana onima koji su bili bez zaštite i u potrebi, kako bi se time unutar naroda u kojem su se svi bili dužni međusobno ophoditi kao braća (i sestre), stvorili uvjeti za jednakost (ravnopravnost).
Postojao je i propis o prvinama, odnosno onome što bi se prvo sakupilo, ono najdragocjenije, koje je trebalo podijeliti s levitima i strancima (usp. Pnz 18,4-5; 26,1-11), koji nisu posjedovali polja, tako bi i za njih zemlja bila izvorom hrane i života. Zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene (Lv 25,23) – govori Gospodin. Svi smo Gospodinovi gosti u iščekivanju nebeske domovine (Heb 11,13-16; 1Pt 2,11), pozvani – svijet koji nas prima (Zemlja) – održavati nastanjivim i humanim. A kolike li prvine može darovati onaj koji je sretne ruke, onomu koji je u oskudici! Ne samo prvine od plodova zemlje nego i od svakoga drugog ploda (ljudskog) rada, školarina, ušteđevina, od tolikih stvari koje se posjeduju, a ponekad i rasipaju. I danas se to događa. U Apostolskoj milostinjarni dolaze mnoga pisma s ponešto novca: «Ovo je nešto od moje stipendije za pomoć drugima». I lijepo je to – pomoći drugome; dobrotvorne ustanove, bolnice, odmarališta… Dati i strancima i koji su u prolazu. Isus je u Egiptu bio u prolazu.
Upravo na to misleći, Sveto pismo ustrajno potiče na velikodušan odgovor na traženje u zajam (posudbi), bez sitničarskih računa ili previsokih kamata: Ako tvoj brat zapadne u škripac i ne mogne održavati svoje odnose s tobom, primi ga; i neka s tobom živi kao stranac ili gost. Ne uzimaj od njega ni lihve ni kamata. Boga se svoga boj, i neka tvoj brat živi s tobom! Ne uzajmljuj mu novac na kamate niti mu lihvarski daji svoju hranu (Lev 25,35–37). Ovaj je nauk uvijek važeći. Kolike li se obitelji nalaze na ulici i žrtve su iskorištavanja! Molimo za to da Gospodin u ovom jubileju iz srca svakog od nas tu volju da imamo više; za iskorištavanjem. Kolike li smo samo situacije iskorištavanja prisiljeni gledati i koliko li se patnje i muka nanosi obiteljima! I toliko puta ih se dovede do očaja, koliki skončaju samoubojstvom jer više ne mogu i izgube nadu; ne nalaze pruženu ruku koja bi im pomogla nego samo onu koja im dolazi naplatiti kamate. To je težak grijeh; iskorištavanje je veliki grijeh koji vapi Bogu. Gospodin je pak obećao svoj blagoslov onome koji svoju ruku otvara kako bi velikodušno darovao (usp. Pnz 15,10). On će ti dati dvostruko – možda ne u novcu nego u drugim stvarima, ali Gospodin će ti uvijek uzvratiti dvostruko.
Draga braćo i sestre, biblijska poruka je veoma jasna: hrabro se otvoriti međusobnoj raspodjeli (dijeljenju dobara). Među sugrađanima, među obiteljima, među narodima i kontinentima. Doprinositi ostvarenju zemlje bez siromaha, znači izgraditi društvo bez (raznih oblika) diskrimanacije, koje se temelji na solidarnosti koja vodi prema razdiobi onoga što se posjeduje, u raspodjeli resursa utemeljene na bratstvu i pravednosti. Hvala vam.
* * * * *
Nakon kateheze i pozdravnih čitanja na sedam svjetskih jezika, Sveti Otac je napomenuo kako se sutra, na spomen Blažene Djevice Marije – Gospe Lurdske, obilježava se XXIV. Svjetski dan bolesnika, koji će svoje središnje slavlje imati u Nazaretu. U Pouci za ovu godinu razmišljali smo o nezamjenjivoj Marijinoj ulozi na svadbi u Kani: “Štogod vam rekne, učinite. (usp. Iv 2,5)”.
U Marijinoj brizi odsijeva Božja nježnost i beskrajna dobrota Mislordnog Isusa. Pozivam na molitvu za bolesnike i neka osjete našu ljubav. Neka ona ista Marijina nježnost prožme tolike osobe koje su uz bolesnike i umiju ispuniti njihove potrebe, čak i one neprimjetne, jer se na njih gleda s ljubavlju – kazao je Papa.
Na samom kraju opće audijencije Papa je podsjetio na svoj vrlo skori apostolski pohod Meksiku, uz prethodni posjet Havani i susret s „dragim bratom Kirilom“. „Svima vama ovo povjeravam u molitve – kako susret u Havani, tako i pohod Meksiku“ – kazao je na kraju Papa. Nakon toga, papa Franjo se po svom običaju sjetio mladih, bolesnika i novovjenčanih bračnih parova i srdačno ih pozdravio.
Radio Vatikan
