Lustracija počinje u vlastitim redovima
Zakon o pomilovanju je vrlo jasan i koncizan: pravomoćno osuđena osoba može poslati molbu za pomilovanje putem kaznionice ministarstvu nadležnom za pravosuđe koje sastavlja izvješće o molbi, a koju potom šalje predjsedniku RH.
Predsjednik RH odluku dostavlja osuđeniku putem narečenog ministarstva. To je pravo predsjednika navedeno i u Ustavu RH. Nigdje ne piše niti je praksa da predsjednik mora javnosti obrazlagati tu svoju suverenu odluku, kao što ministar, ukoliko postupa po zakonu i zakonom propisanim pravilima, ne mora obrazlagati svoju odluku nikome osim Hrvatskome saboru.
No, kako Hrvatska obiluje samoupravljačima i njihovim nakaradnim svjetonazorom, sve što odstupa od partijske ideologije odmah je sumnjivo (i fašističko!) te se mora obrazlagati, inače tuce partizana napusti udobnost vlastite šume i galami, banči i rakija gradom.
Ipak, nitko se od svih tih boraca za besklasno društvo nije zapitao: zašto je Vladimir Šeks, jedan od najdugovječnijih i najiskusnijih političara, “utjecao” na Povjerenstvo za pomilovanje, potom to priznao i podnio ostavku? Također, zašto SDP nije prosvjedovao kad je prošle godine predsjednica Kitarović imenovala, sad razriješene, ljude u istoimeno povjerenstvo, i zašto Zoran Milanović naziva Dragana Lozančića, koji će uskoro biti smijenjen, nacionalnim herojem? Već je trebalo biti jasno da je ono što Partija i sateliti podržavaju protivno hrvatskim interesima, a da je ono protiv čega rogobore u interesu države i naroda – ovo ima snagu matematičkog aksioma.
Kad je predsjednica imenovala ljude u komisiju, Partija je i dalje bila na vlasti te je moralo biti određenog kompromisa. Miroslav Šumanović je ugledan zagrebački odvjetnik koji je bio dio pravnog tima koji je zastupao udrugu Grozd pri podnošenju ustavne tužbe protiv kurikuluma o spolnom odgoju. Damir Primorac je brat poznatijeg Dragana Primorca (ministra u Sanaderovoj vladi) s bogatom sudačkom, znanstvenom ali i odvjetničkom karijerom. Zatim njegov banjalučki sumještanin, Eduard Kunštek, trenutni dekan Pravnog fakulteta u Rijeci, čovjek tvrdog desnog političkog svjetonazora. Tu su i Marijan Hranjski, bivši državni odvjetnik za vrijeme Tuđmana, Mirjana Kralik, sutkinja koja je sudila pri blokadi imovine obitelji Sanader i naposljetku, Ivica Tolušić, bivši načelnik zagrebačke i splitske PU.
Netko bi pomislio: sve ljudi zavidnih karijera, desno opredjeljeni, dobar izbor – i tu bi se prevarili. Marijan Hranjski je bio i državni „tužilac“ u SFRJ-u, a kao državni je odvjetnik odbio kaznenu prijavu protiv Josipa Perkovića 1997. Eduard Kunštek, za kojeg neki tvrde da su ga poznavali pod imenom Dragan Đurić, vojni dezerter (odbjegli tenkist), u biti kadar Berislava Pavišića, jugoslavenskog suca i tvrdog boljševika, profesora emeritusa koji je “sklepao” novi Zakon o kaznenom postupku (43 odredbe Ustavni sud proglasio neustavnima) kako bi Mladen Bajić mogao provoditi teror nad političkim neistomišljenicima. Ivica Tolušić, koji je zavidno brzo napredovao Sanaderovim dolaskom na vlast, sutkinja Kralik koja je samo kotačić u mašineriji koja pokušava sve svaliti na Sanadera i Primorac kao bivši Sanaderov.
Tuđman je učinio mnogo za Hrvatsku, no sve njegove zasluge, kako danas vidimo, zasjenjuje njegovo zagovaranje “nacionalnog pomirenja”. Za pomirenje je potrebno dvoje, a od 2000. Godine vidimo posljedice “pomirenja”. Domoljubna je koalicija na čelu s HDZ-om najavila je lustraciju, i mnogi su zlobnici ustvrdili da bi (prvo) trebali lustrirati sebe. Šeks se žrtvovao i plemenito postupio kako bi pokazao da Domoljubna, vladajuća, koalicija, sukladno kršćanskom učenju, ne će tražiti trn u oku brata svoga, dok ima brvno u vlastitome – ovo je tipičan primjer lustracije, odnosno odstranjivanja boljševističkog i protuhrvatskog kukolja iz vlastitih redova i državnih funkcija; ovoga puta ne će biti pomirbe, a zasigurno ne će biti nedodirljivih. Vladimir Šeks je velikodušno preuzeo krivicu na sebe, ali za krive ljude, a založiti se za krive ljude nije nimalo časno, konkretno najviše je zaštito Eduarda Kunšteka (Dragana Đurića), banjalučkog studenta.
Vladimir Šeks nije tebao Komisiji za pomilovanje “suflirati”, pogotovo je Banjalučanin bio upućen kako tretirati svaku molbu za pomilovanje. Sve vrijeme od dolaska u Hrvatsku dobro je krio svoje stare studentske kontakte.
F. Boci/hrsvijet.net
