Napadaču slaninom na džamiju prijeti doživotni zatvor!
35-godišnji Michael Wolfe iz okruga Brevard u Floridi mogao bi ostatak života provesti u zatvoru. On je u novogodišnjoj noći ušao u praznu džamiju naoružan mačetom i povećim komadom sirove slanine, te rečenu slaninu objesio na ulazna vrata.
Policija kaže da je osumnjičenik djelovao sam. Nadzorne kamere snimile su ga na parkiralištu s rancem i u maskirnim hlačama. Nakon što je ušao u džamiju “Masjid Al-Munin” u Titusvilleu mačetom je sasjekao nešto imovine i razbio par prozora, te ostavio spomenutu slaninu.
Taj čin vandaliziranja džamije – jedan od nekoliko njih prijavljenih nakon što se na Božić desio pokolj u Kaliforniji, gdje je par bračni radikalnih muslimana pobio svoje kolege – privukao je pažnju “vijeća za američko-islamske odnose”, nečeg nalik našoj Documenti, samo oni su povezani sa Sorosem i Srbijom, a “vijeće” s terorističkim Hamasom.
Wolfe je trenutno u zatvoru, bez prava na puštanje uz jamčevinu, i čeka suđenje. A presuda bi mogla biti i doživotna kazna. Ne zbog same provale, nego zbog “zločina iz mržnje”. Državni odvjetnik Floride podignuo je dvije optužnice protiv njega, i obje imaju tzv. “hate crime enhancements”, odnosno pojačane su elementima zločina iz mržnje, što znači da može dobiti doživotnu kaznu za provalu u praznu zgradu iz koje nije odnio ništa. Jedna optužnica je za oružanu provalu, a druga za vandaliziranje svetišta. “Hate Crime”, zločin mržnje, je pandan onome što je Orwell nazvao “crimethink”, “zlomišljenje”, što uključuje bilo kakve kontroverzne, socijalno neprihvatljive misli. Ljude bi trebalo, slijedeći principe rimskog prava, kažnjavati zbog onog što su nekom uradili, ne zbog onog što misle o bilo kome! Mrziti nekog nikad nije bio zločin – jednostavno zato jer je mržnja normalna ljudska emocija koju svi poznaju, i bez koje uostalom ne bi postojala niti ljubav.
“Naša odluka o karakteru optužnice pokazuje koliko ozbiljno shvaćamo zločine ove prirode. Kad istraga pokaže da je zločin motiviran mržnjom, nema tolerancije”; rekao je državni odvjetnik Phil Archer, koji inače ne smije izravno komentirati sam slučaj. Zanimljivo da nitko nikad nije podizao takve optužnice protiv “femenki” i gay aktivista koji su vandalizirali katedrale od Argentine do europskih gradova. “Zločin iz mržnje” i “govor mržnje” su očito pojmovi rezervirani samo za govor i ponašanje usmjereno protiv sasvim određenih društvenih skupina – dok s druge strane bilo kakav zločin protiv snaga reda, policije, vojske, bijelih ljudi ili kršćana nije i ne može biti “zločin iz mržnje”, jer se pretpostavlja da svi imaju pravo mrziti bijelce i kršćane zbog njihovog “povlaštenog društvenog položaja” (odnosno, superirornosti iz koje je taj položaj proizašao).
Imam Muhammad Mursi, koji je zadužen za nadgledanje mreže džamija u središnjoj Floridi, pohvalio je odluku državnog odvjetništva da tretira slučaj svinjetine kao zločin iz mržnje. “Nadali smo se da će se to dogoditi. To je očito bio zločin iz mržnje,” kaže Mursi. “Očito, imali smo sreće što te noći nikog nije bilo u džamiji. On je imao mačetu, mogao je nekog ubiti”, kaže Mursi. No, činjenica je da je Wolfe otišao u džamiju u vrijeme kad je znao da tamo neće zateći nikoga, i nema naznaka da je ikad ikog želio ozlijediti. Postavljanje slanine na vrata džamije možda vrijeđa muslimane, no nije bitno različito od crtanja uvredljivih grafita. Bi li itko tražio doživotnu kaznu za Wolfea da je provalio u crkvu i stavio, recimo, gay pornografsku sliku na vrata? Naprotiv, to bi bio pefrormans i tražilo bi se trenutno oslobađanje!
S druge strane, na drugoj strani Amerike, u Portlandu, Mohamed Mohamud je pokušao organizirati masovno ubojstvo, odnosno teroristički napad u ime džihada, prilikom ceremonije postavljanja božićnog drvca. Osuđen je na trideset godina, i njegovi odvjetnici – i liberalna Amerika – govore kako je kazna drakonska i kako je treba smanjiti. Michael Wolfe bi mogao provesti ostatak života u zatvoru zbog komada slanine, a Mohamed Mohamud će izaći nakon petnaestak godina, nakon pola izdržane kazne, zbog planiranja terorističkog čina, ako mu ne smanje kaznu. Wolfe je nesumnjivo počinio provalu, no kazna bi trebala odgovarati zločinu – a ostavljanje komada špeka na vratima džamije nipošto nije zločin za doživotni zatvor!
Amerikanci se pitaju koliko je to sve uopće u skladu s ustavom SAD, jer on svakom čovjeku jamči jednaka prava i jednaku zaštitu pred zakonom. Zakoni koji nekog posebno štite, daju nekom razinu zaštite koju drugi građani nemaju, su protuustavni. Ustav nije zamišljen da bi štitio grupe – vjerske, seksualne, kakve god – već samo i jedino pojedinca, građanina, koji je uvijek najmanja od svih manjina. On štiti osobne slobode i trebao bi štititi svakog jednako, no to očito nije slučaj.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
