Pomračeni komunistički umovi
Nitko tko ljubi Krista ne može ljubiti više tamu nego svjetlo. Tama je zarobljenost tijela i Duha. Posljedičnost te zarobljenosti su pomračeni umovi. Komunistička ideologija, temeljena na tjelesnoj ljubavi i požudi tijela, materijalnim dobrima, užicima bez rada, negiranjem Boga i svih njegovih dogmi, dovodi do pomračenosti uma.
U njihovoj ideologija ništa nije sveto. Bog za njih ne postoji. Oni i njihova ideologija u kojoj nitko nije iznad njih i svi trebaju misliti kao oni dosegla je svoj vrhunac.
Mi katolici, imamo zapovijedi koje nam je Isus ostavio i znamo da jedino po tim zapovijedima možemo doći u Kraljevstvo Nebesko. Komunisti imaju svoju ideologiju veličanja ovozemaljskih hedonističkih užitaka i za njih je samo Kraljevstvo Zemaljsko. Ta njihova ograničenost i zavedenost, može opstati samo uz laži, neograničavajuću slobodu svih zala, negacijom istinske ljubavi i uz represivni aparat. U zadnje vrijeme, mediji su im sredstvo za zamućivanje istine i sredstvo za manipulacije lažima i obmanama i zato su gotovo svi u njihovim rukama. Ta igra, toliko je otišla daleko, da svi koji nisu jaki u Duhu Svetome, sve manje mogu razlučivati istinu od laži, dobro od zla. Trenutak u kojem živimo, najbolje nam svjedoči o tome.
Pobjednik nije pobjednik a poraženi nije poražen. Očit primjer su parlamentarni izbori. Ni brojke više za njih nisu realne. I doista, ima onih koji vjeruju u to što oni pričaju. Ne mislim samo na one, koji su od utrobe svoje majke, bili nadojeni komunističkom ideologijom, mislim i na one, koji se predstavljaju kao katolici. Da, katolici! Kako inače pravdati da u katoličkoj zemlji na vlast dođu ateisti i agnostici. Kako inače pravdati nedostatak spoznaje o dobru i zlu, kako ne možemo vidjeti da oni ne znaju istinski voljeti i da je njihova ljubav egoistična i negirajuća prema svemu što je Božje, prema obitelji, prema domovini a sve to nama katolicima je svetinja. Nikoga Bog ne voli više nego čovjeka, obitelj i svima nam je dao domovinu da u njoj živimo život dostojan čovjeka. Domovinu nam daje sigurnost i morali bi je čuvati ko zjenicu u oku. Oni nam žele srušiti domovinu i učiniti nas slabima a to mogu ako nas razjedine. Isus je rekao: „Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Upravo to nam žele, razjediniti nas i pomoću komunističke ideologije pomračenog uma srušiti državu koju nikada nisu ni htjeli. Hrvatska je moja velika ljubav i zato sam silno tužna radi svega što nam čine. Sve je otišlo tako daleko, da bez molitve i Božje pomoći, nećemo moći to veliko zlo zaustaviti.
Svjedoci smo svakoga dana, koliko je to zlo daleko otišlo, koliko su uspjeli istinu zamutiti i zlo kao istinu javno nuditi. Nasjedamo na različite priče o lopovima i kriminalcima kao nekada o partizanima i domobranima. Počeli smo mrziti jedni druge, ili točnije one koje oni mrze a oni mrze sve one koji ne misle kao oni, koji nisu ideološki zadojeni kao oni.
Nitko nije bezgrješan na ovome svijetu. Nitko, baš nitko. Jedini koji su bili bezgrješni i hodali zemljom bili su naš Isus i Njegova Majka Marija. Svi ostali, pa uključujući i svece, imali su svoje grijehe, jer i mali grijeh je grijeh. Zašto onda dopuštamo, da nam te manje grijehe predstavljaju kao velike a velike grijehe kao male. Točno je da su neki ljudi oštetili našu Domovinu jer su podlegli materijalizmu i to nije za pravdanje ali raditi linč nad njima zasigurno ima ideološku podlogu. Kako to inače pravdati jer nitko od njih do sada nije pravomoćno osuđen. Ulijevaju strah i nude narodu igre i poruke kakvi su desničari iako je zasigurno najveća korumpiranost među ljevičarima, njih uglavnom nitko ne dira. Neki su izbačeni iz stranke a neki su i u stranci i o tome se ne priča. Isto tako je i sa pravoslavnim svećenikom koji je pjevao četničke pjesme. Tu su išli toliko daleko da to nisu ni komentirali, to je za njih normalno ali nije normalan Marko Jurič koji je na to javnost upozorio. Istovjetno je i sa Šešeljom ratnim zločincem, koji ni nakon toliko godina nije prestao mrziti Hrvatsku a nema ni žaljenja za tolike zločine, ostaje bez osude i sve se svodi na jednu blagu rečenicu: „On je za liječenje“. Kako dobro zvuči komunistička ideologija, branilački i puna suosjećajnosti spram svoga druga krvnika. Nema osude! Na kraju ni službena vlast a koju su opet oni obnašali, ne osudiše njegov govor mržnje. Kako da ga osude kad je i on jedan od njihovih ideologa. Kako prozirno i jadno a opet ostalo gotovo neprimjetno kao i četničke pjesme pravoslavnih svećenika. Da nije naš Jurič na to upozorio, prošlo bi nezapaženo. Mi smo se na to navikli ko magare na batine. Ničim se ta šutnja ne može pravdati. Sa linčom nad našim Juričem poslali su nam jasnu poruku kako će svi proći koji budu ukazivali na istinu. Da, to je bila prijetnja. Oni upravljaju prijetnjom. Prestrašna je činjenica, da sve to u javnosti prolazi gotovo nezapaženo, građani se pokoravaju a oni opet nastavljaju tamo gdje su stali a to su promicanje i prosvješćivanje o LGB-e zajednicama, ustašama, homofobima, filofobima i………tko bi sve naveo njihove izmišljene riječi mržnje.
Neprofitni mediji, koje mi građani financiramo, promiču mržnju spram svega što je hrvatsko i opetovano HDZ-e nazivali zločinačkom i kriminalnom strankom bez i jedne izrečene pravomoćne presude. Sudove ne moramo ni imati jer imamo svoje komuniste, oni nas i tuže i oni nam i sude. Nema komunističkih kriminalaca. Ma ne, oni su zaštićeni ko svete krave. Oni svoje ne daju jer oni sihronizirano rade na rušenju temelja naše Domovine. Da, zato dobivaju proračunski novac, naš novac. Tko će revidirati to zlo koje su činili? Nitko. Jer da to netko započne svi on su jedinstveni u obrani, broje krvna zrnca svima koji se usude tako nešto i pomisliti, i zato se aktualna vlast boji smijeniti njihove nesposobne a oni se nisu bojali smijeniti sposobne i to sve u nekoliko dana, kad su došli na vlast. Svi smo mi u njihovim evidencijama. Ucjenjuju sve i svakoga. Znaju oni što smo jeli i pili, s kime pričali, što radili. Nema čovjek bez grijeha oni koji ne vjeruju u Boga ni u dobro, sankcioniraju nas radi našim malih grijeha. Zamislite onu baraku u Samoboru koliku je pozornosti dobila i koliko su mediji o tome pisali i uspjeli u svome zlu uvjeriti građane da je to razlog da se novoizabranog ministra smijeni u roku 24 sata baš kako je Milanović tražio.
E moji Hrvati, nismo ni mi bezgrješni, nas će ubiti naš jal, jal prema svojima. Svoje brzo osuđujemo a njihovo dugo prosuđujemo. Ništa od svega toga, ne bi se moglo dogoditi, da smo mi istinski sljedbenici Kristovi, jer da jesmo njegovo svjetlo bi nas obasjavalo i znali bi prepoznati istinu od laži, dobro od zla, bitno od nebitnoga, znali bi se više voljeti i svoju domovinu čuvati kao zjenicu oka svoga. Problem je u nama a ne samo u njima.
Slavica Vučko/hrsvijet.net
