Protiv učeničkog nasilja u školama
To što se dogodilo u Osnovnoj školi u Splitu je sramotno. Sramotno je da učenici napadnu i ozljede nastavnicu. Ono što mene šokira su izjave nekih osoba iz prosvjete koje bi trebale jasno kazati da je to nedopustivo a one filozofiraju o obiteljskim prilikama, teškom djetinjstvu itd. Zbog teškog djetinjstva vas mogu vrijeđati, pljuvati, napasti, ubiti itd .
Te osobe koje primaju plaću kao prosvjetni djelatnici, a nisu izravno uključeni u nastavu, pričaju o obiteljskim prilikama, teškom djetinjstvu i slično trebaju odstupiti s funkcije. Njihovo stajalište je blago rečano promašeno. Neka te osobe podnesu ostavku, neka odstupe kada nisu u stanju kazati ono što treba kazati a to je: Učenike koji su fizički nasrnuli na nastavnicu i ozlijedili je treba izbaciti iz škole! Nema popuštanju takvom ponašanju jer u protivnom to znači da svatko može napraviti isto, da može prijetiti, napasti, ozljediti nastavnika, profesora i da ne će biti sankcioniran. Opomene, ukori i prijetnje izbacivanjem su za takve slučajeve promešene mjere!. Ne podržavam nestručnost i aroganciju nastavnika ali nitko to ne smije rješavati fizičkim obračunom (nije povezano sa slučajem). Svaki slučaj nasilja, prijetnji prema nastavnicima i profesorima od strane učenika ili roditelja je nedopustiv i mora biti kazneno procesuiran i učenici moraju biti udaljeni iz škole. Ako želimo da školstvo bude na odgovarajućoj razini tada moramo zaštititi nastavnike i profesore od nasilnih učenika i roditelja. Možemo pročitati slijedeće:
‘OKUPIT ĆU DESET MAJKI I PREBIT ĆEMO TE!’ Majka sedmaša prijetila učiteljici!
DALA SAM 5 ĐAKU KOJI NIŠTA NIJE ZNAO JER MI JE PRIJETIO NJEGOV OTAC!’ Šokantna ispovijest profesorice
ŠOKANTNE PRIČE NASTAVNIKA Stavio si je ravnalo pod vrat i prijetio: Zaklat ću se…
‘UČENICI NA SATU ROKĆU, LAJU, PIJU, PSUJU I PLJUJU – A NE MOŽEMO IH KAZNITI’ Pobunilo se 7000 nastavnika!
Dalje:
„U svega dva dana otkako je zagrebačka profesorica kemije Sanja Lukić na nastavničkom forumu pozvala kolege da opišu što sve doživljavaju u razredu, internetom se izlila rijeka jada, nevjerojatnih primjera na granici šokantnosti i bizarnosti, koji upućuju na poremećaje kod neke od djece i obitelji, ali i cijelog sistema te objašnjavaju zašto učitelji i profesori tvrdoglavo pozivaju na uvođenje mjera suspenzije. Nastavnica koja na forumu pod nickom Eris opisuje stanje u nekoliko škola u Slavoniji, želeći ostati anonimna, za Jutarnji list kaže: “Ljudi šute jer se boje da ih se ne proglasi nesposobnima, često nemaju potporu niti od ravnatelja koji su i sami izloženi pritiscima, mnoge škole nemaju stručnu službu, eventualno imaju pedagoga, ali trebamo defektologe, socijalne pedagoge, psihologe…
„Ako obitelj odbija bilo kakvu suradnju, tu treba uključiti i centre za socijalni rad, a u onim krajnjim situacijama, kad roditelji odbiju preporučenu obiteljsku terapiju kod psihologa, onda je to već i za sud kao zadnju instancu… Sve se svodi na to da je nastavnik kriv. Imala sam grčeve, dobila čir na želucu, nisam htjela završiti na tabletama i kod psihijatra, zato sam dala otkaz. Radila sam u toj školi prije četiri godine, na određeno vrijeme. Ostala sam bez polovice primanja, godinu dana radila u drugoj školi na pola satnice, ali su mi živci bili spašeni. Smetalo mi je najviše što su baš svi šutjeli i ništa se nije poduzimalo.”
. “U našoj se školi znalo dogoditi da učenik donese nož u školu, pokuša napasti drugog učenika, a kad smo zvali roditelja, otac je izjavio da je baš on djetetu dao džepni nožić za samoobranu…“
„Jedan je učenik odlučio da želi imati odličnu ocjenu iz mojeg predmeta, iako je imao zacementiranu trojku. Roditelji su mu i inače bili poznati među nastavnicima, jer su svaki tjedan bili u školi i prijetili zbog lošijih ocjena. Na tapeti je bila i starija kolegica pred mirovinu. Krajem školske godine, ona i ja pozvane smo u ravnateljevu kancelariju, u kojoj nas je dočekao vrli otac i tražio veće ocjene. Nije, kao što sam najprije mislila, želio da dijete pitamo za veću ocjenu, nego da mu je poklonimo. Prijetio nam je inspekcijom. Kolegica je popustila, ali ja nisam odustajala od pismenog ispravka.“
„Učenik je došao i sramotno loše riješio ispravak, tako da sam mu mogla još i sniziti ocjenu. Odnijela sam taj ispit ravnatelju i pitala ga kojom ocjenom da nagradim dijete koje nema pojma. Odgovorio mi je da mu upišem peticu jer roditelj prijeti prijavom, a da to učinim zbog kolegice. Samo zbog nje zaključila sam nepostojeću ocjenu, no nikad to neću prežaliti – kaže jedna profesorica, koja nas je zamolila za anonimnost.“
Mučnu priču poslao nam je i profesor jedne srednje škole u Zagrebu.
„Imao sam puno loših učenika, ali jedan je bio poseban. Taj je divljao, prijetio, psovao i lupao vratima svaki put kad bi bio opomenut ili kad bi dobio ocjenu kojom nije bio zadovoljan. Njegove reakcije bile su nevjerojatne i nabijene stadionskim načinom ponašanja. Za svoju majku (koja je odgajateljica) on nikad nije mogao biti ni za što kriv. Na kraju je došao otac, koji mi je počeo fizički prijetiti i sve proglasio profesorskom zavjerom protiv svojega sina. Ravnatelj se distancirao se od mog problema.“
„Na prijetnju neuračunljivog tate obratio sam se policiji. Tamo su rekli da, ako se izravno ne prijeti ubojstvom, oni nemaju ništa s tim. Na to je mama zvala inspekciju koja je mene pozvala na red i sastavila o meni dosje na 14 stranica, prema kojemu mi u najmanju ruku treba zabraniti pristup djeci. To je bilo prije četiri godine, a ja do danas osjećam i psihičke i materijalne posljedice tog događaja. Država je zadnja koja će po tom pitanju nešto napraviti – piše nam ojađeni profesor.“
„Prije nekoliko godina, također u Zagrebu, u jednoj srednjoj školi brutalno je pretučena profesorica. Ozlijedio ju je njezin problematičan učenik. Nakon što se fizički oporavila, profesorica je vraćena na isto radno mjesto u istu školu. Iako joj je dijagnosticiran PTSP, država nije marila za nju, nego ju je uputila da radi u istom okruženju.“
„Osim profesora, javili su nam se i bivši učenici, koji su nam prenijeli svoja iskustva. Jedna djevojka, koja se potpisala kao Ana, opisala je svoje osnovnoškolsko obrazovanje. U njezinoj se školi, u razdoblju od 2005. do 2009. godine, učestalo gađalo profesore kamenjem, nabacivalo namještajem u učionici, prijetilo spaljivanjem kose, psovalo profesore, prijetilo smrću, uništavala školska imovina, bacale petarde po hodnicima škole…“
Iz navedenih svjedočanstava je jasno da treba uvesti rigoroznu disciplinu u školama. Škola je i odgojna ustanova pa je nužno da se učenici nauče redu i poštivanju nastavnika. Oni prosvjetni radnici i političari koji nisu za red, rad i disciplinu trebaju odstupiti.
Protiv nasilja u školama!
Podrška nastavnicima i profesorima!
Dr. sc. Marko Jukić
