SPAŠAVANJE VOJNIKA RADMANA
Baš me zanima što bi Euro čeljade reklo kada bi televizija koju gleda u udarnim vijestima objavila izvještaj o nekom događaju, kao recimo HTV o „srpskoj nejači“ od stotinjak kila žive vage, Jovanu iz Pakraca, izbjegavajući objaviti najvažnije detalje, lažući i skrivajući s očitom namjerom prevariti gledatelja, a sutra kada su demantirani službenom državnom informacijom – šutjeti o tome.
Nije lako Oreškoviću, a još je teže Radmanu. Radman našao zaštitnika. Tako je slavodobitno odjeknula vijest s HTV-a, koju su sladostrasnim tonom pročitali voditelji Dnevnika, gotovo namigujući pacijentima koji ih još mogu gledati.
Ne znam što se događalo u odgovarajućim službama, mislim naravno na one koje se bave javnošću, jer država je nadležna za one druge službe, ali slutim da je Grmoji iz Zagreba dana uzbuna prvog stupnja, da je Manjkas pod punom ratnom spremom, Bujanec u stavu mirno prima zapovjedi, a s druge strane Leković saziva hitne konzultacije cijeloga regiona, Dragovan formira tim antifa spasa na čelu s Marasom da zavrti stvar, a pozvali su čak i Vjerana Zuppu(!?) kao stratega.
Ne znam je li Orešković pronašao zaštitnika, ali Sunčica Glavan danima dodumava odgovor čeljadetu iz EBU-a. Stiskao Radman.
Nakon Zuroffa, ovo je najozbiljniji znak zabrinutosti iz Europe.
Potpisnik pisma je glavom i suknjom, odnosno haljinom, Ingrid Deltenre, generalna direktorica EBU-a. Nikako to nije šala.
U stilu, pismo pišem, tinta mi se proli, Euro čeljade poručuje da „bih izrazila našu zabrinutost zbog prijavljenih prijetnji uredničkoj i institucionalnoj neovisnosti javne hrvatske televizije HRT-a“.
Teško se oteti dojmu da nas Euro čeljade zafrkava, kako bi genijalni Riječanin Jurkotić rekao – u zdrav mozak. U jednoj rečenici toliko budalaština ne bi napravio ni Predrag Matić kad bi morao sročiti sastav o prvom susretu s neprijateljskim tenkom.
Možda bi tek stigao na razinu ovoga pisma nakon devetog smaknutog oklopnjaka.
Euro čeljade nam ne odgovara tko je „prijavio“ i zbog čega prijetnje?
Je li ikad netko iz EBU-a vidio Stipu Alfiera na primjer?
Nema antifašističke babe koja ne šmugne pod krevet kad se ukaže Stipe i to bez mitraljeza, jer su mu naredili da ga ne pokazuje, previše sliči na Batu Životinju.
Ako su vidjeli Stipu ili Novokmeta u tijesnom sakou, razumijem kako je nastalo pismo, bez svijeća i u nekoj podrumini.
Ja bih zabrinuto Euro čeljade pitao je li im to stvorenje iz Hrvatske prijavilo možda mogućnost analize Rezolucije 1481/2006. godine, o potrebi međunarodne osude zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi?
Ne može nitko očekivati poštovanje njegove propovijedi o nužnosti čistoće, ako živi u svinjcu. Tako i Euro čeljade, ženskog roda, da bi znalo bilo što o Hrvatskoj, mora – nešto znati.
Dakle, o kakvoj to prijetnji govori pismo našem predsjedniku Vlade, kad je na čelu HRT-a izrazito sačuvani i očuvani uzorak najrigidnijeg totalitarnog režima koji je Rezolucijom Europe – osuđen kao zločinački?
Jedino ako misle da je Hrvatska – muzej.
Tko mu prijeti?
Da ga Bujanac ne namjerava balzamirati?
Tko je to iz Hrvatske dojavio „prijetnje“?
Vili Matula? Urša Raukar? Velimir Visković? Nenad Stazić? Igor Mirković?
Pupovac?
Ili je Rade Šerbedžija, zabrinut za slobodu umjetničkog iskazivanja i svoju avangardnu ulogu u prosvjetljenju i suočavanju hrvatskog naroda, u četiri ujutro probudio Angelinu, pa ona u ime globalne umjetnosti, tiho, da ne probudi Pitta, zvala Euro čeljade.
Zar je prijetnja reći nekome da ne zna raditi svoj posao i da su najniži staljinistički modeli kreiranja informativno-političkog programa – stvar slobode govora i „neovisnosti“ uredničke politike?
Tim Orešković bi Euro čeljadetu mogao odgovoriti da pročita Rezoluciju, pa opet čita, dok ne pronađe odgovor. Ili dok mu se ne ukaže – Radman. Ili bar Vjeran Zuppa s lulom.
A u drugom pismu im poslati Radmana.
A da im ga dostavi Stipe Alfier.
A da prevoditeljica bude Tatjana Munižaba.
Da prva pratilja bude Maja Sever, druga Danijela Trbović, treća Jelena Jindra.
A da o svemu izvještava Eugen Husak.
Pa da u Otvoreno Novokmet pozove Euro čeljade. I, da. Da svakako pozove Zuppu s lulom. I profesora Lalića, da bude dvojica na jednu – lulu.
Čak i u jednoj cipeli po mogućnosti.
Zašto ovo i ovako sve?
Pa evo objašnjenja.
Kada netko vidi na HRT-u za vrijeme Radmana sve one „vrhunske“, „reformske“ i „profesionalne“ umotvorine, koje nitko izuzev petstotinjak antifašista u Hrvatskoj ne vidi, najbolje je tako sofisticirane, vrhunske i rijetke profesionalce, urednike,novinare, analitičare i ravnatelje izručiti u sjedište EBU, prvo da se žrtve malo oslobode straha od prijetnji i stresa od prosvjećivanja zadrtih Hrvata, a zatim da navale prosvjećivati i Europu. Ako nemaju što, bar onih milijunčić arapskih, što bi Marcel rekao, atomskih fizičara.
S obzirom na to da je na putu za Europu i Srbija trasom Marcelovih „atomskih fizičara“, kao najuzorniji izbjeglica, nije loše razmisliti da im se na ime svesrdne pomoći koju obećavaju sve hrvatske državne garniture godinama, jednostavno pošalju na RTS.
Ljude bi preporodili.
Tko je nadalje Euro čeljadetu rekao da je HRT – neovisna?
Od koga?
Ja mislim i nadam se iz sveg srca da pri tome ne misle na – gledatelje.
Da su rekli „oslobođena“, imali bi pravo.
Jer gledatelji dnevno bježe glavom bez obzira.
Gledatelji, iako najviše gledaju Novu TV, a jedino u nuždi ili po ideološkoj navici ponekad zavire na HTV, moraju plaćati „neovisnoj uredničkoj i svekolikoj medijskoj proizvodnji,“ proizvode kojima je istekao rok valjanosti.
Jednostavno, takvi su proizvodi HRT-a, koji u informativno-političkom programu HTV-a ima više profesionalnih novinara, nego što Nova TV ima ukupno djelatnika, a ovi bezobraznici i ovisnici iz Nove ih tuku gotovo duplo u gledanosti informativnog programa.
Zna li to Euro čeljade?
Teško da mu je to ugroženi Radman – dojavio.
Euro žensko čeljade dalje našemu predsjedniku Vlade zbori: „Prema našim spoznajama, nedavne reforme koje je provela aktualna uprava HRT-a postigle su znatan uspjeh, što je urodilo dosljednim povećanjem gledanosti i većim povjerenjem građanstva. Dapače, HRT je po razmjerno naprednom profesionalnom i tehnološkom statusu jedinstven u jugoistočnoj Europi i čest je slučaj da se EBU-ove članice iz te regije HRT-u obraćaju radi savjeta i zbog stručnosti“.
Dakle, Euro čeljade nas po svim raspoloživim, mjerljivim i usporedivim podatcima jednostavno – varucka.
Ili, u zdrav mozak.
Mislimo li pod „jedinstven“ na isti sadržaj?
Meni se čini da ne.
Jer HRT jest jedinstven, ne samo u jugoistočnoj Europi, nego gotovo i u svijetu. Samo ima možda dva tri jedinstvenija, na Dalekom istoku i možda, samo možda, u Bjelorusiji.
Ili netko radi budalu od našeg Euro čeljadeta.
Zašto bi hrvatskom predsjedniku Vlade bilo bitno da je nešto u Hrvatskoj „jedinstveno u juogoistočnoj Europi“?
To Hrvatima niti je bilo, niti će biti relevantna usporedba, jer da jest, ne bi bježali glavom bez obzira iz te društvene i političke jamurine. To nikako ne može shvatiti Euro čeljad.
Zbog toga im je trebalo reći, a to je bio posao dojavljivača, da se obrate Grmoji.
Taj sve razumije i duboko promišlja, pa se nedjeljom obrati naciji.
Ja slutim i zašto ne shvaćaju naš odnos prema „jedinstvenosti“.
Nitko im ne dojavljuje, jer i dalje ih ovi što sam ih pobrojao kao dojavnike, uvjeravaju da je u Hrvatskoj ljuti boj protiv fašizma, te da udruženim snagama jugoistočne Europe, prije svega s bratskim trupama iz Srbije i Republike Srpske, pokušavaju formirati jedinstveni srpski front.
Za obranu Europe.
Tko je to ovlastio Euro čeljade da nas gura onamo gdje ne želimo?
Smije li profesionalna institucija poput EBU-a komunicirati kao – parapolitička skupina?
Nikako ne bi smjela, a da ne bi zaglavila, nužno im je odgovoriti da se dohvate Rezolucije.
Vidjeli su kako je završio Platini nakon što je slično pokušao.
Euro čeljade prijeti našem predsjedniku Vlade: „Stoga smo osobito zabrinuti zbog informacija o povećanom političkom pritisku kojem je proteklih nekoliko tjedana izložena uprava HRT-a. Neovisnost o političkom i komercijalnom pritisku temeljno je počelo koje javni medijski servisi imaju u svojoj funkciji jamaca slobode izraza i medijskog pluralizma u skladu s člankom 10 Europske konvencije o ljudskim pravima.“
U članku 10. piše da „svatko ima pravo na slobodu izražavanja“.
A „svatko“ je samo onaj koga Radman – odredi.
Piše i da „ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti“, pa „može biti podvrgnuto uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom“.
Nije valjda i ovdje uvjet da je zakon samo ono što napiše i proglasi Radmanova škvadra?
Kao da se u Euro čeljade preobukao Zoran Pusić, a mudrost mu posudio Vjeran Zuppa, pa se to vidi u njegovim umnim riječima.
Samo što se ne vidi dim lule kao dokaz mudrosti, ali možemo ga zamisliti.
Zamislite molim Vas. Politički pritisci?
Pa zar nije trajna funkcija i smisao svake politike, naročito u slobodnom svijetu, javno, riječima, a ne toljagama i pištoljima, kao što su radili sudrugovi ugroženog Radmana u osuđenom poretku iz Rezolucije 1481, kritizirati, govoriti pa i pritiskati medije, novinare, djelatnike u slobodnom medijskom ili globalnom tržišnom okruženju?
Zašto ih ne bi tako pritiskali?
Nisu maloljetni da bi se to moglo nazvati intelektualnom pedofilijom.
Zar je netko ikada postigao rezultat skrivajući se, šuteći i ne iskazujući svoje stavove?
Zašto bi to bio pritisak?
Baš me zanima što bi Euro čeljade reklo kada bi televizija koju gleda u udarnim vijestima objavila izvještaj o nekom događaju, kao recimo HTV o „srpskoj nejači“ od stotinjak kila žive vage, Jovanu iz Pakraca, izbjegavajući objaviti najvažnije detalje, lažući i skrivajući s očitom namjerom prevariti gledatelja, a sutra kada su demantirani službenom državnom informacijom – šutjeti o tome.
Iz pisma EBU zapravo se pod krinkom medijskih sloboda upućuje izrazita parapolitička poruka hrvatskoj državi, da su jedina država Euro čeljad, a da je Radman – njihov vojnik.
A Orešković sluga.
Točno to piše.
O kakvom to pluralizmu govori vrla gospođa iz EBU-a koja podučava predsjednika hrvatske Vlade, pozivajući se na stečevine suda za ljudska prava u Strasbourgu, te pozivajući se na članak 10. Europske konvencije, kad ni pravna praksa ni Europska konvencija ni u ludilo ne daju uporište za ovakvo bezobrazno podcjenjivanje i izravno miješanje u sferu slobode medija?
Jer, točno to oni rade i ništa drugo.
Pluralizam je određen pravilima natjecanja različitih vrijednosti i pravima iz vlasništva na tržištu, a to svaka konvencija ovoga svijeta uvažava kao činjenicu.
HRT po definiciji nije, niti može biti simbol medijskog pluralizma, jer je – državna imovina.
Uz sve floskule o „javnom vlasništvu“.
Toga nema. Kao što nije bilo, recimo, samoupravljanja.
A bilo je pranja mozga.
Kakav god eufemizam iskoristili, sve države svijeta i svi vlasnici izravno utječu i moraju utjecati na svoje – vlasništvo.
U konačnici, nešto se ne sjećam da je Euro čeljade slalo pisma Milanoviću kad je na „javnu, profesionalnu, nezavisnu itd.“ HRT dovodio totalitarno stvorenje, Radmana?
Dakle, žmirili su na rušenje principa javnosti i stečevina europske slobode i demokracije, a zavijaju na – ispravak, odnosno namjeru ispravka tih pogrešaka.
I tko onda da se ne rasplače pred „zabrinutošću“ našega Euro čeljadeta, a pogotovo sudbinom Radmana?
Ja sam odavno pustio suzu.
Izvor: croative.net
