JOSIP JOVIĆ: Naricanje nad krahom SDP-a ne prestaje

Foto Damjan Tadić / HANZA MEDIA

U strahu da će biti smijenjen, predsjednik Živog zida Vilibor Sinčić osniva drugu stranku tri dana prije izbora. Zbog istog straha Krešimir Beljak je u HSS poput Erdogona poduzeo masovne čistke.

Medijski pregaoci Andreju Plenkoviću sugeriraju da iz vlasti odstrani sve desničare i tako pretvori HDZ u SDP. Istovremeno se grozničavo nastoje produbiti razmirice između HDZ-a i Mosta.

Karmine nad SDP-om

Ne prestaju ni karmine nad porazom SDP-a. Te zašto je izgubio, te tko je kriv, je li moralo biti tako kako je bilo i može li se njegov duh inkarnirati? Spominje se loša kampanja, pojedine izjave, taktičke pogreške itd., ali se sustavno izbjegava onaj ključni razlog, a taj je da je SDP po svom ideološkom sklopu i ljudima koji ga predstavljaju i naročito svojom intelektualnom elitom ostao u tradiciji jugo- komunizma. Evo argumenata.

Tito. Za sve njih Josip Broz je i dalje glavni politički i moralni autoritet.

Zločini. Ukidanjem pokroviteljstva nad žrtvama Bleiburga i pokušajem zaštite vodećih ljudi Udbe pokazali su različit odnos prema žrtvama i krvnicima, ovisno o njihovim ideološkim pozicijama.

Ateizam. Oni javno i borbeno ističu svoje bezvjerstvo, protive s Vatikanskim ugovorima i vjeronauku u školama.

Emigracija. Prema brojnom iseljeništvu imaju negativan stav. Oduzeli bi im pasivno i aktivno biračko pravo.

Antifašizam. Njegova neprimjerena aktualizacija djeluje kao borba protiv duhova i kao otvorena prijetnja po logici revolucija – kontrarevolucija. Izvori suvremene Hrvatske nastoje se pomaknuti od Domovinskog rata prema Drugom svjetskom ratu.

Mentalno zarobljeništvo

Radikalizam. Za ljevicu je karakteristična isključivost. Tko nije s nama, taj je protiv nas. Mi smo progresivni, svi drugi su nazadni i reakcionarni.

Regija. Balkanska orijentacija koja nužno asocira na propalu državu, uz prezir prema Hrvatima u BiH.

Ako i nije sve to tako, SDP barem takvim doživljava većina birača kojima je taj sklop mišljenja neprihvatljiv.

Milanovićev pokušaj napuštanja tog modela (put u Australiju i u Mostar, oštar govor o Srbiji, pomirljivost prema Crkvi, diskretno priznanje grešaka vezanih uz Bleiburg i “lex Perković”, isticanje Radića i Tuđmana) došao je prekasno i nije shvaćen ozbiljno. Na nekom je novom vodstvu da izvede narod svoj iz mentalnog zarobljeništva.

Autor: Josip Jović/slobodnadalmacija.hr

Odgovori

Skip to content