Acino kumrovečko novinarstvo
Aca Stanković je u posljednjoj emisiji “Nedjeljom u 2” pokazao izvrsno školovanje i naobrazbu stoga će zasigurno biti nagrađen profesurom u “kumrovečkoj školi”.
Ako su iz zatvora u Münchenu gledali njegovu “obradu” gosta – ministra obrazovanja Predraga Šustara – Mustać i Perković su zasigurno zadovoljni svojim odanim đakom. Naime, što?
Svjedoci smo prošle četiri godine, a i više, da je Stanković uvijek izvršavao svoje plaćeničke dužnosti po zadatku – političke neistomišljenike je napadao, omalovažavao i izvrtao im riječi, dok se sa svojim drugovima i drugaricama dobro zabavljao i ugodno ćaskao, izuzev Milanovića, kojeg je napadao, jer mu je tako naređivao Ivo Josipović, a poslije iz puke ljutnje što je taj politički ridikul izgubio izbore. Ta je dvoličnost, odnosno plaćeništvo svih političkih emisija HRT-a hrvatskom narodu vrlo dobro poznata, stoga čudi zašto se tako pristojno (a žalosno kad se čudimo pristojnosti novinara) i gotovo umiljato ponašao s ministrom Šustarom.
Stanković je veći dio emisije posvetio filozofijskom raspravljanju o evolucionizmu i kreacionizmu, iako tu je pokazao zavidni diletantizam i prenamaganje “praznim pištoljem”, potom je prešao na kurikularnu reformu, a sve s ciljem da se njegov sugovornik opusti i “spusti gard”. Zasigurno je ministar očekivao nasrtaje i napade, drvlje i kamenje, no vjerojatno je bio zaprepašten mirnoćom i bezazlenošću razgovora. Kad se nakon više od pola sata tako “ugodno” ćaskalo, Stanković je postavio pitanje zbog kojeg je i pozvao ministra u emisiju – pitanje o diplomskom radu Milijana Brkića.
Ministar je dao jasan, ali nedovoljno odlučan odgovor; nije moguće da mentor diplomanta ne prati razvoj rada kroz cijelo vrijeme pisanja diplomskog rada. Između ostalog, zato i postoji institucija mentora i institucija povjerenstva pred kojom se diplomski rad brani – ukoliko ta dva “nadzorna” tijela ocijene diplomski rad prolaznom ocjenom – kako diplomant može snositi odgovornost za nedostatke i mane diplomskog rada?
Nažalost, zakoni se moraju poštivati, a sporedna je stvar što se poštuju samo kad treba progoniti domoljube. Stanković je diplomirani pravnik, stoga on zna (ili bi morao znati!) da poništena odluka ne proizvodi pravne učinke; vrlo je nekorektno, neprofesionalno i u krajnju ruku nemoralno što je na taj način zaskočio ministra obrazovanja, molekularnog biologa i filozofa. Sljedeća je dvojba: ili je Stanković postupio zlonamjerno i klevetnički (te ima elemenata za podizanje kaznene prijave, odnosno privatne tužbe) ili ne poznaje pravo, što bi kao pravnik morao znati pa se može preispitati i valjanost njegove diplome.
No, HRT je jednako odgovoran kao i Aca, jer bi trebao voditi računa o pravnom poretku kojem je i on kao državna televizija podložan. Čudno je kako HRT-ova pravna služba radi besprijekorno kad se radi o ovrhama nad dužnicima, a kad se radi o dostojanstvu i ugledu čovjeka, onda im je znanje prepuno rupa.
Sve u svemu, boljševistički umovi i dalje promoviraju stavove Documente a provode medijski linč nad ideološkim neistomišljenicima. Neprofesionalizam, licemjerstvo i nepoštivanje temeljnih ljudskih prava glavne su karakteristike javne televizije kao i svih kadrova bivše protunarodne i boljševističke vlade.
Ministar Šustar je bio uhvaćen na prepad i propustio je odlučno stati u obranu svojeg budućeg kolege. To nije toliko njegova krivica, koliko proračunat i promišljen zadatak agitpropa, kojeg je Aca Stanković sproveo besprijekorno, odnosno “cum laude”.
Ova je emisija i vođenje iste samo jedan od razloga zašto je Radmanova smjena i smjena njegovih podobnih kadrova potrebna što prije, jer ne radi se samo o ideološkim prepucavanjima, već o svakodnevnim kršenjima temeljnih ljudskih prava, kojima što prije treba stati na kraj, ali ne zato što su na HRT-u komunisti i orjunaši, nego jer smo suvremena demokratska i građanska država te takav “modus operandi” na javnoj televiziji jednostavno ne možemo tolerirati.
Josip Gajski
