Ekskluzivno – Santini: U poluvremenu sam odjenuo majicu iz Međugorja, da pokažem da sam Božji igrač!
Preokrenuli smo cijelu sezonu i sad je grad u ekstazi! Dočekali su nas na stadionu, pjevali smo…, kaže hrvatski napadač koji je Standardu donio prvi trofej nakon pet godina
Ivan Santini u nedjelju se upisao u povijest Standarda i(z) Liegea. Hrvatski napadač odveo je svoju momčad do osvajanja belgijskoga Kupa, Santini je bio junak velikog finala u kojem je s golom i asistencijom srušio Club Brugge. Standard je slavio s 2:1, a nogometnu je Belgiju oduševio – Santini!
Dan kasnije stasiti je napadač imao “novu borbu”, ovoga puta sve je išlo nekako teže. Na “drugoj strani” našla mu se kćerkica Iva, a Santiniju se ipak mnogo lakše “hrvati” u suparničkom šesnaestercu…
“Haha, stvarno je to puno lakše. Puno je teže s kćerkicom, nego Club Bruggeom” sa smješkom je rekao u razgovoru za Goal Ivan Santini, pa dodao:
“Čudo kakav je ovo osjećaj! Još mi je sve nekako friško, emocije se još nisu slegnule. Mora mi se sve to nekako posložiti u glavi, ali osjećaj je odličan. Baš cijeli grad slavi ovaj uspjeh. Navijači su nas dočekali u Liegeu, pa nam pripremili lijep doček. Otišli smo na stadion, tamo je bila postavljena velika bina. Navijači su nam skandirali, zajedno smo pjevali. Ma Liege jednostavno živi za nogomet, nema ljepšeg osjećaja od ovoga!”
Standard je ovim rezultatom spasio sezonu…
“Ma sve se idealno poklopilo. Sada smo se direktnim putem plasirali u Europsku ligu. Gledajte, mi se nismo uspjeli plasirati Ligu za prvaka što je bilo veliko razočaranje. A ovo je sada još bolje. U tom bismo playoffu trebali hvatati treće mjesto koje bi nam garantiralo direktan plasman u Europskoj ligi, četvrta bi nas pozicija odvela u kvalifikacije. Sada smo osigurali Europu sljedeće sezone, pa možemo mirno sezonu privesti kraju. Cilj je ispunjen, sezona je i više nego uspješna, pa ćemo svi skupa i ranije na odmor. A u završnici sezone priliku će dobiti i igrači s manjom minutažom u dosadašnjem dijelu prvenstva.”
Vi ste bili junak tog finala…
“Ni sam nisam mogao bolje zamisliti tijek utakmice, Bogu hvala na tome. Stvarno smo se odlično pripremili, od prve minute zaigrali agresivno. Znali smo da se s Club Bruggeom ne možemo nadigravati, niti smijemo umirati u nekoj ljepoti. Poveli smo, oni su izjednačili, a onda je stigao taj njihov crveni karton. Tu je sve bilo gotovo.”
Dobro, trebalo je zabiti još jednom…
“Mi smo polako stezali obruč, stvarali prigode i bili opasni. A onda je uslijedio taj fantastičan centaršut nakon kojega stvarno nije bilo teško poentirati.”
Kako ne? Pa morali ste nadskočiti i njihovog vratara…
“Haha, ma to se tako poklopilo. Kada te netko baš na takav način ‘pogodi’ u glavu, onda nema golmana koji bi to spasio.”
Odmah ste navijačima pokazali i majicu s nekom porukom. Što je to pisalo?
“To je bila moja majica iz Međugorja koju nikada prije nisam nosio ispod dresa. Ma nisam ju nosio niti u prvom poluvremenu, no onda sam je odlučio odjenuti na poluvremenu. Zašto? Htio sam svima pokazati da sam Božji igrač! I svima ju pokazati bez obzira pobijedimo li ili izgubimo. Da ne ispadne kako ju nosim samo u vrijeme slavlja. I eto, zabio sam pobjedonosni gol. To je bilo Božje djelo.”
Na dodjelu medalja stigli ste zagrljeni hrvatskom zastavom…
“Uh, stvarno je bilo puno hrvatskih zastava na stadionu, odmah sam dohvatio jednu, pa neka je svi vide. Neka svi znaju odakle sam i gdje pripadam.”
Uspoređuju li vas sada belgijski mediji s brojnim Hrvatima koji su prije briljirali u Belgiji?
“Ma neeee. Toga je bilo kada sam prve sezone zabijao puno u Kortrijku. Nema više potrebe za tim usporedbama. Ovo mi je treća sezona u Belgiji, uspješan sam, idem svojim zacrtanim putem. I sretan sam zbog svakog Hrvata koji uspjeva u Belgiji. Nije se ovdje nikome lako izboriti, ali bih volio da nas ovdje bude što više.”
Standard dugo nije dohvatio niti jedan trofej…
“Čak pet godina je klub bez trofeja. Tada je Standard posljednji put osvojio Kup, dok je posljednje prvenstvo osvojeno 2009. godine. Ma ne možete vjerovati koliko ovaj grad živi za nogomet. Riječ je o industrijskoj sredini s puno sirotinje. Pa navijačima baš taj nogomet donosi jedinu utjehu. A naši su navijači najvatreniji u Belgiji. Vjerujte, dobro na svojoj koži osjetite kada vas ne ide, a još više onda guštate u kvalitetnim rezultatima. Ma stvarno guštam u ovom, u svom prvom trofeju karijere.”
Ivan Santini tvrdi kako je prije samo nekoliko dana sve bilo drugačije…
“Navijači su sada u ekstazi, nitko više ne priča o porazima i debaklima, kojih je realno bilo ove godine. Pa na početku sezone smo zaredali porazima, bili čak posljednji na ljestvici. Pa i prošloga se tjedna nismo plasirali u tu Ligu za prvaka, pa je opet bilo panike. A onda smo preko noći okrenuli cijelu sezonu. To je nogomet. On vam uvijek donosi uspone i padove, samo morate u svakom trenutku biti spremni za svojih pet minuta.”
Velik dio ovog uspjeha jest i Victor Valdes. Nekadašnji vratar Barcelone odlično je branio i u finalu Kupa, a u međuvremenu je postao veliki prijatelj hrvatskog napadača…
“Haha, sada smo si baš dobri prijatelji. Sada se zezamo, šaljemo poruke, ma on je odličan lik. I puno nam znači, daje tu sigurnost na vratima. Čast mi je što je tu sa mnom, ipak je on prošao toliko toga. Ali, puno je pravih igrača ovdje, u Standard dolaze igrači iz jako velikih klubova. Meni može biti čast s njima igrati i napredovati uz njih” završio je Ivan Santini.
Izvor: goal.com
