HODAK: Diljem Hrvatske nostalgičari dižu noseve
Nakon “krvavog pira“ u Bruxellesu Eiffelov toranj zasjao je u bojama belgijske zastave u znak počasti onima koji neće ove godine dočekati svoj Uskrs. Simbol Pariza sjao je u bojama francuske zastave nakon krvoprolića u Parizu u studenom 2014.g., u kojem svoj Božić nije dočekalo oko 130 osoba. Da ne preskočim sve one koji će ostati doživotni psihofizički invalidi zahvaljujući činjenici da se u krivo vrijeme našli u “gradu svjetlosti“. Bojim se da će La Tour Eiffel dobiti bitno drugačiju namjenu od one koju mu je namijenio Alexandre Gustav Eiffel 1889.g., projektiravši građevinu visoku 324 metra.
Ne znam u kojim će bojama toranj očaravati u nadolazećim vremenima znatiželjne turiste, ali da će doći do festivala nacionalnih boja europskih prijestolnica, to ne dvojim. Hrvatska je, kao i inače, jedan od ozbiljnih kandidata. Ako ništa zbog 1001. kilometra granice s BiH. Srećom, još imamo vremena da shvatimo neke istine. Dovoljan je samo primjer Belgije. Više nam ne treba. U glavnom gradu dopustiti, u ime liberalizma i tobožnjih ljudskih prava, formiranje “islamske države“ u kvartu zvanom Molenbeek. To je, naime, kvart u koji belgijska policija ne ulazi nakon 8 sati navečer, u kojem caruje šerijatsko pravo i koji je davno izašao iz sustava belgijske pravne države. Jedan od terorista koji se raznio u zračnoj luci je Ibrahim El Bakru kojeg su u Turskoj lišili slobode i izručili Nizozemskoj, ali Nizozemska i Belgija su ignorirale tursko upozorenje da se radi o teroristi. Blažena ljudska prava! Terorist si tek kad razneseš nevine putnike u zračnoj luci, a dotle vrijedi presumpcija nevinosti. Belgijski portal «knack.be» ovih je dana objavio da je policija u gradu Mechelenu još u prosincu 2015.g., doznala adresu Salaha Abdeslama jedinog preživjelog sudionika pokolja 13.studenog u Parizu. Na toj adresi u Molenbeeku je nedavno i uhićen. No, kvaka 22 je u tome što su tu informaciju policajci iz Michelena “zaboravili“ javiti drugim kolegama. Jednostavno ljudi zaboravili. Događa se. Ljudi smo!!!
Bojim se da se umorna Europa ne može sama ozbiljno suprotstaviti ekstremistima. Ljevičari iz studentskog bunta 1968.g., danas vladaju Europom, pa su u ime «multikulturalnosti» izbacili iz EU ustava spominjanje svojih kršćanskih korijena pa neka se sad tresu pred islamom. Paradigma tog bolesnog stanja je visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini koja se, kad je čula što se desilo u Bruxellesu, rasplakala i napustila tiskovnu konferenciju. Jako utješno!
Kako izbjeći da se jednog dana boje hrvatske zastave na pojave na Eiffelovom tornju? Naivni se tješe: «Neće nas! MI smo nevažni, mali, marginalni!» Ja bih dodao i da poštujemo ljudska prava. Ipak, ne treba zaboraviti kako je pokojni američki predsjednik Theodore Roosevelt svojevremeno rekao: “Sve što se događa u politici i oko nas negdje je već isplanirano“. Mi možemo i dalje glumiti kao da se ništa neće dogoditi pa će problem nestati sam od sebe. Malo morgen! U Hrvatskoj naši indoktrinirani mediji ne strahuju od terorizma već se tresu da njih netko ne optuži za rasizam. Njihova je razina naš Bog – vaš Bog i Marijana Petir koja je tobože pokolj u Bruxellesu “iskoristila kako bi čestitala Uskrs.“ Mislio sam da kretenizam ipak ima granice. Međutim, izgleda da jedino glupost nema granica!
I što nam onda preostaje? Putin i Viktor Orban jedini shvaćaju smisao onog što je rekao Theodore Roosevelt. Njemačka cvili pred Turskom i šalje milijarde eura za spas od imigranata koje je još pred šest mjeseci mamila da dođu u EU raj. Naša Predsjednica pledira za zajedništvo. Vidi se utjecaj Mate Granića. Kao da je rekla “vani je hladnije nego noću“. Novinari histerično upozoravaju da se i kod nas desila kataklizma. Navijači u Osijeku na tekmi Hrvatska-Izrael skandirali su opet ”za dom spremni”. Samo budale nisu u stanju shvatiti da je taj povik postao simbol prkosa i da nema tog Čička, Vlašića i Jurasića koji će svojim plačljivim komentarima spriječiti navijače da baš iz inata ne koriste taj povik. Sad nas novo probuđeni «demokrati» i «borci za ljudska prava» neprekidno cinkare uokolo po međunarodnoj zajednici za svaki takav povik bilo gdje. Kad se svakog 25.svibnja ”crveni” skupe u Kumrovcu u čast jednom od najvećih zločinaca dvadesetog vijeka, onda je to demokratski doseg za one koji su 3.000 ljudi žive zazidali u Hudoj jami. Kolike stotine tisuća ljudi je izgubilo živote, kolikima je odrubljena glava, koliko ih je utopljeno ili koliko je živih zapaljeno uz poklič Allahu ekbar!? Treba samo pročitati knjigu “Carstvo zla.“ Sad bi naši novo pečeni demokrati trebali valjda tražiti da se zabrani i taj islamski vjerski poklič? Fascinira dežurni “džihadist“ protiv ustašluka u RH Boris Vlašić. On prosto ne može da vjeruje da se Premijer, Davor Šuker i ministar Predrag Šustar nisu odmah digli i napustili stadion u Osijeku nakon prvog povika “Za dom spremni“. Koja farizejština! Zadnja tekma između Srbije i Hrvatske u Beogradu protekla je u pastoralnoj atmosferi. Srpski navijači su najprije s ponosom podigli ogromni transparent o Vukovaru kao srpskom gradu. Kad su se zagrijali počeo je palež hrvatskih zastava koje su inače najveći hrvatski izvozni bum u Srbiju. Čim stignu odmah planu. Zatim se složno skandiralo Draži Mihajloviću i Arkanu… Željko Jovanović, bivši hrvatski ministar sporta, sve je to mirno promatrao zajedno drugim hrvatskim uglednicima koji su sa zadovoljstvom došli u grad svoje mladosti. Ne znam u kojem je listu taj četnički performans komentirao Boris Vlašić. Možda u ”kupusovom listu”.
Dok se u domovini odvija donkihotska borba protiv tobožnjeg ustašluka, u Haagu se tri dana prikazivao film “15 minuta-masakra u Dvoru“ udruge zgodnog imena “Udruga za nezavisnu medijsku kulturu.“ Predsjednica i Premijer nemaju pojma o toj gnjusnoj diverziji financiranoj preko HAVC-a hrvatskim novcem. Njih dvoje su odigrali svoj prvi Cro-clasik. Premijeru je pripala SOA, Predsjednici nadzor nad tajnim službama. Dotle protuhrvatski filmski falsifikat u Haagu igra i igra.
No, vratimo se mi bazičnoj temi ove naše kolumne. Kako zaštititi malu i ranjivu Lijepu našu od rastućeg i svirepog terorizma. Vojskom? One pobjedničke vojske iz 5.kolovoza 1995.g., više nema. Da nas sutra napadne Vatikan bilo bi frke. Policija je zaokupljena slučajem svastika na Poljudu pa se nema vremena brinuti o vanjskom neprijatelju. Ustaška zmija gmiže… Tu i tamo uhvati nekog zlikovca kako pije pivo iz flaše na ulici u Osijeku. Zvekne ga sa 1.100 kn pa neka nauči da se pivo pije iz čaše. Preostaje nam sjesti u klupe i početi učiti od zemlje koja nije veća od Hrvatske, ali je za nas napredna civilizacija s druge galaksije. Riječ je o Izraelu. ISIL i svi džihadisti svijeta dali bi i London, Paris i Bruxelles za samo jedan napad na Tel Aviv. Sve zračne luke na svijetu mijenjali bi za aerodrom Ben Gurion. No, ne vjerujem da će Eiffelov toranj ikada biti obasjan bojama Izraelske zastave. Za razliku od EU lijenih i preplašenih liberala Židovi cijene samo bazično ljudsko pravo – pravo na život. Četiri milijuna Židova i 400 milijuna Arapa, a sve ratne pobjede na strani Izraela. Bitka je odlučena prije nego je i počela. Židovi imaju 161 dobitnika Nobela ili 22% svih Nobelovih nagrada. Arapi slovima i brojkama 1.
U našim okruženju Srbija je tri puta veća od RH, ali zato imaju dobitnika Nobelove nagrade za književnost – Hrvata. Da je malo pameti i pragmatičnosti naše delegacije imale bi stalan boravak u Izraelu i pokušale zapamtiti kako je država Izrael riješila pitanje svoje sigurnosti. Dok ne bude kasno.
U Jeruzalemu, u ulici koja vodi prema Muzeju holokausta, ulogu ležećih policajaca preuzelo je puno prosvjednika, ležećih Palestinaca.
U svom novom tekstu Nenad Piskač iznosi podatak koji je navodno izašao iz Ministarstva financija RH a govori o tome da je 2012. g preko računa nevladinih udruga prešlo 14.500.000.000,ookn. Dobro ste pročitali. Slovima četrnaest i pol milijardi kuna. Moram priznati da sam i ja stari “obožavalac“ Documentae, BaBa, Građanskog odbora za ljudska prava, Centra za mirovne studije…ostao zatečen. Dobro ne zna se koliko je od te brojke državnog novca, a koliko su udruge primale kao inozemne ekspoziture. No, svejedno šok nije ništa manji. Koliki dio javnog duga se mogao s tom lovom pokrit, koliko mostova kao Pelješki se mogao izgradit. I sad je jasan hrvatski K.K.O. Kulturni krik otpora zločestom i nekooperativnom Ministru koji im kreše njima tako drage kune. To je loše za američku, britansku i skandinavske ambasade koje će sad same morati na sunce sa svježom lovom.
Može se očekivati preseljenje nevladinih sisavaca iz Zagreba u Rijeku. Naime Rijeka je zahvaljujući ponajprije Oliveru Frljiću postala Europska prijestolnica kulture. Malo sam pratio taj kulturno transakcijski vodvilj. Kad sam sredio dojmove rekao sam tjedan dana prije odluke da je Rijeka siguran pobjednik. Moj teniski partner Luka Zaradić skoro je puknuo od smijeha. Sad se ne smije. Rijeka od te pobijede na javnom natječaju očekuje kako piše Denis Derk oko 10 milijuna eura. I zato mislim da će Vrsna Teršelič i ekipa put Rijeke. Samo nek’ ne žure. Kaže Denis da je bivša vlada obećala kulturnom pobjedniku 10 milja eurića. Nažalost samo usmeno. Bez pečata i ovjerenog potpisa kod Javnog bilježnika. Sadašnja nekulturna vlada prema proračunu Ministarstva kulture izdvojila je za Frlju i pobjedničku momčad nešto oko 500.000 kuna. Sramota. Pa to neće biti dovoljno ni za obnovu Titova broda “Galeb“ kojim je nakon obnove rukovodstvo crvene Rijeke željelo kolektivno otići na sindikalni izlet u Sjevernu Koreju. Kaže Denis da sad cijela Hrvatska treba stati iza riječkog prijestolništva i hitno skupiti 9 milijuna i 750 tisuća eura. Koliko ja znam cijela Hrvatska čeka kao zapeta puška da pomogne nikad pokorenoj Rijeci. Prvi se javili herojski Gospić, Imotski, Zadar, Vukovar, Osijek. Zadar je za prvu ruku poslao pismu “Moj Galebe…“
Koja je razlika između Ćire Blaževića i nedavno osuđenog blagajnika Blaža Ćirića. Ćiro Blažević je za dvije godine dobio 500.000 eura, a Blaž Ćirić je za 500.000 eura dobio dvije godine.
Duboko sam tronut senzibilitetom i respektom Marinka Jurasića likom i djelom drugarice Mirjane Rakić. Piše Marinko na drugoj strani Večernjaka :“Mirjana Rakić bila je i ostala novinarska dama.“ Klasično medijsko poltronstvo. Mirjana je po Marinku žrtvovala sebe i tako ublažila “fetvu“ koja je baš taj čas Europska komisija htjela baciti na Hrvatsku. Vjerojatno su EU birokrati htjeli poručiti ustašoidnoj Hrvatskoj u stilu..no, no. Stanite malo na loptu. Ugledajte se na demokratsku Srbiju i Vojislava Šešelja. Tamo nitko vojvodu Voju ne smjenjuje i sili da ode u Haag. Marinova heroina je zaista dama. Na kolegiju HRT-a proglasila je prvog predsjednika Tuđmana ratnim zločincem. Njezino demokratsko pravo rekli bi. Svjedok vremena Denis Kuljiš nedavno je napisao da je kao novinarka ostavila trag po zgodnim odjevnim kompletima koje je kupovala u inozemstvu. Po vlastitom priznanju morala je po povratku podnositi izvještaje UDBI o kontaktima s recimo neprijateljskom emigracijom i drugim likovima koji nisu shvatili bit demokratskog centralizma. I u 68.godini zatekla se na čelu vijeća za elektronske medije. Po sistemu na mladima i zaslužnim svijet ostaje. I sad se postavlja pitanje tko inače pristojnu i suzdržanu osobu u visokim godinama postavlja na čelo Vijeća za elektroničke medije. Uz reference, Tuđman ratni zločinac i izvještaji za UDBU. Kaže Marinko “lustracija bez zakona“. Ja bih rekao moralna auto-lustracija. I po tome je Mirjana Rakić dama. Ali ne novinarska.
Diljem Hrvatske NOSTALGIČARI dižu NOSEVE.
U BOJ,U BOJ! MAČ IZ TOKA, BRAĆO
NEK DUŠMAN ZNA KAKO MREMO MI!
Evo nacionalističkih stihova koji kod Dunje Vejzović izazivaju nelagodu. Dunja je uvjerena da je novi ministar unio u Hrvatsku netoleranciju, radikalizam i nacionalizam pa kaže: “Baš kao i mnogi Nijemci, tako i ja začepim uši kad u operi Majstori pjevači dođe ono mjesto “Das deutsche Volk, das deutsche Reich, i ako jako volim Vagnera. Za mene nema razlike kad slično mjesto dođe i u Zrinskom…“Svaka država ima svoje nacionalno djelo s takvim mjestima koje izazivaju nelagodu koja spada u prošlost.“ Bez komentara.
U Splitu se čuva znamenita Višeslavova krstionica,u kojoj su se još u 12.stoljeću prekrštavali Srbi. Zato je krajnje vrijeme da se krstionica, zajedno sa Splitom vrati matici Srbiji.
Autor: Zvonimir Hodak
