HUB – DUHOVNA OBNOVA: Snaga slabosti
U subotu 12. ožujka, zajedno s još nekoliko članova Hrvatske udruge Benedikt, nazočio sam jednodnevnoj korizmenoj duhovnoj obnovi, koju je u samostanu časnih sestara na Kamenu vodio don Mladen Parlov. Cijeli susret protekao je u lijepom ozračju, a nadahnute don Mladenove riječi uvijek nas iznova natjeraju da se duboko zamislimo.
Govorio nam je o korizmi i potrebi obraćenja, o molitvi, postu i odricanju, preispitivao savjest odnosom prema Bogu, bližnjemu i samome sebi. Stvarnost grijeha je opasna, a najopasnije je stanje u kojem se nalazi čovjek koji nije svjestan svoje grešnosti. Moglo bi se gotovo kazati da grijeh uzima oblik nekakve izvanjske sile koja, najprije djelujući na maštu, tjera čovjeka da postupno posegne za njime. Naravno da grijeh uvijek uključuje naš osobni pristanak, svjesnu namjeru da ga počinimo i spoznaju da time činimo nešto loše, odnosno da kršimo Božju volju, kazivao je don Mladen.
Osobno me najviše dirnula misao o slabostima kao mogućem izvoru naše najveće jakosti. U tom je kontekstu don Mladen spomenuo svetog Leopolda Mandića. Kad ga čovjek promatra ne može a da se ne upita po čemu je taj svetac bio velik. Nije bio nikakav govornik. Štoviše, mucao je. Sa svojih sto trideset i pet centimetara visine i onako pogrbljen, zacijelo nije bio niti posebno stasit i naočit. Bome, nije bio niti nekakav vrhunski intelektualac, jer manje-više sve što je za njim ostalo zapisano, njegova su pisma kojima je odgovarao na različite upite, uglavnom svojih penitenata.
No, usprkos svim svojim nedostatcima, sveti Leopold bijaše zaista ljudska veličina. A bio je velik jer se potpuno predao Bogu. Bio je, jednako tako, dokraja posvećen bližnjem. Toliko je bio predan čovjeku u potrebi da je, teško bolestan (imao je rak jednjaka i želuca), odbijao poći u bolnicu. Otišao je tek kad mu je to naredio njegov poglavar, a kako je bio vezan zavjetom poslušnosti, u tom trenutku više nije imao izbora. Međutim, i u bolničkom krevetu nastavio je svoje djelovanje. Vrata njegove sobe uvijek su bila otvorena pa je zadnjega dana svog života primio, ne pet ili deset, nego pedeset penitenata. I sve je to činio mali, zgrbljeni, teško bolesni i krhki čovječuljak. Sveti Leopold Mandić. Veliko srce i veliki čovjek.
Iz ovoga možemo izvući nevjerojatnu pouku, kazao je don Mladen. Naša najveća snaga može se kriti baš u našim slabostima. Ne, kako bi čovjek očekivao, u talentima kojima nas je Bog eventualno podario jer nas baš oni mogu povući u oholost, nego baš u slabostima. No, nisu slabosti vrijedne same po sebi, nego po nečem posve drugom. Baš ondje gdje smo slabi Bog može najviše djelovati, jer ga po slabosti, a upravo stoga što sami nemamo ni jakosti ni moći, možemo pripustiti u naš život. Ne mogu sam, slab sam! Bože, sve stavljam u tvoje ruke! Ako slabost posluži da postupimo na taj način, onda po njoj stječemo najveću vrijednost i jakost.
NIKOLA MILANOVIĆ/MISIJA
