Nove činjenice o kontroverznom zločinu o kojem su Danci snimili film
Dva sata prije zločina opisanog u danskom dokumentarcu, petoricu zarobljenih hrvatskih domobrana Srbi su strijeljali i zakopali u kukuruzištu
Više od dvadeset godina od jednoga od najstrašnijih zločina počinjenih tijekom rata u Hrvatskoj, mjerodavne institucije još prilično tapkaju u mraku u naporima otkrivanja njegovih počinitelja. Umjesto toga, zločin postaje poligon za politička prepucavanja, a uz njega se vezuje sve više kontroverzi.
Riječ je o pokolju devetero hendikepiranih i invalidnih osoba koji su iz vatrenog oružja ubijene u zgradi Osnovne škole u Dvoru na Uni 8. kolovoza 1995. godine. Zgrada u kojoj se zločin dogodio nalazila se doslovce uz kamp u kojemu su bili smješteni pripadnici danskoga bataljuna UNPROFOR-a, no usprkos tome što su vidjeli ubojstva ne mogu sa sigurnošću identificirati vojsku kojoj su oni pripadali.
Nedavno se oko ovoga nezapamćenoga zločina ponovno podignula bura nakon kontroverznoga dokumentarca danske televizije u kojemu su kao počinitelji prokazani hrvatski vojnici, no umjesto rasvjetljavanja zločina, film je na kraju po svemu sudeći donio još upitnika. Ono što prije svega treba reći je kako su zaključci filma u velikoj koliziji sa zaključcima službene istrage koju godinama upravo oko konkretnoga zločina vode nadležne institucije Republike Hrvatske, a koji dosad nisu bili poznati. Naime, na rasvjetljavanju zločina u Dvoru na Uni godinama u Hrvatskoj radi specijalna radna skupina Ravnateljstva policije u kojoj se nalaze i kriminalisti Vojne policije te tužitelji Državnoga odvjetništva. Također, ta istraga provodi se, ili se barem povremeno provodila, i u suradnji sa Specijaliziranim tužiteljstvom za ratne zločine Republike Srbije, a među ostalim i srbijanski i hrvatski tužitelji još su 2012. zajedno ispitivali u Kopenhagenu pripadnike danskoga bataljuna, dakle osobe koje su najbliže nečemu što bi se moglo nazvati očevicima zločina.
Slične uniforme
Premda sadržaj iskaza Danaca do danas nije poznat, prema neslužbenim informacijama koje je Jutarnjem listu potvrdilo nekoliko međusobno neovisnih izvora, njihovi iskazi nisu u bitnom dijelu pomogli rasvjetljavanju zločina. Naime, kao što smo već naveli, Danci sa sigurnošću ne mogu identificirati počinitelje, no neki od “mirovnjaka” tvrde kako toga dana u Dvoru nije bilo pripadnika srpskih snaga. Ovakve pak, navode demantira niz očevidaca – civila koji su se zatekli u Dvoru. Najviše od svega demantiraju ih i neki drugi zločini koji su počinjeni toga dana u neposrednoj blizini, a koji, ukoliko je datum i vrijeme njihova počinjena točan, sasvim izvjesno isključuju hrvatske snage kao počinitelje zločina.
Prema tvrdnjama danskih vojnika, koje su iznijeli i hrvatskim i srbijanskim istražiteljima, naoružane osobe od kojih su neke bile u zelenim, a neke u maskirnim uniformama, ušle su u školu te poubijale hendikepirane civile. No, kada se pokušalo sa sigurnošću identificirati znakovlje koje su vojnici imali, nastali su problemi. Maskirne uniforme su u tom trenutku imale gotovo sve zaraćene strane i sve vojske, a tih dana u Dvoru na Uni, u razmaku od samo nekoliko kilometara, djelovale su njih najmanje tri ili, ako hoćete, četiri: i Hrvatska vojska, i pripadnici Armije BiH, i pripadnici vojske tzv. SAO Krajine te pripadnici vojske bosanskih Srba.
Nejasne oznake
Danci su navodno hrvatskim i srbijanskim tužiteljima pokušali opisati oznake na uniformama vojnika koji su ušli u školu i najvjerojatnije počinili zločin. Kako neslužbeno doznajemo, Danci su te oznake opisali kao nešto nalik na slovo “V”, tamno-crvene boje koje su vojnici imali zašivene na rukavima maskirnih uniformi. Istražitelji su čak, radi provjere ovih tvrdnji, pokušali napraviti prepoznavanje amblema svih postrojbi vojski koje su se našle na tome području u vrijeme sukoba, međutim bezuspješno. Naime, niti jedan od više desetaka provjeravanih amblema nije odgovarao onome što su Danci prepoznali kao amblem nalik na slovo V.
Tijekom višegodišnjih istraživanja saslušan je velik broj svjedoka te je analizirana ogromna dokumentacija koja je među ostalim sastavljena od zemljovida i zapovijedi raznih postrojbi te se pokušalo rekonstruirati što se spornoga dana, barem iz perspektive borbenih djelovanja, dogodilo u Dvoru na Uni, a sve kako bi se barem okvirno pokušalo suziti iz koje bi vojske mogli potjecati počinitelji. Prema podacima radne skupine hrvatske policije, najvjerojatnije se radi o pripadnicima jedne kombinirane srpske postrojbe koja se sastojala i od pripadnika dijelova vojske pobunjenih Srba u Hrvatskoj, odnosno pripadnicima vojske tzv. SAO Krajine, zatim pripadnika vojske, odnosno policije Republike Srpske, a u kojoj su se, prema izjavama više svjedoka, nalazili i pripadnici Legijinih Crvenih beretki. Točnu pripadnost postrojbi, a čak i moguću užu zapovjednu odgovornost, međutim, gotovo je nemoguće utvrditi jer se radilo o jednoj vrlo heterogenoj formaciji, zbrda-zdola sklepanoj radi jednoga cilja – hitne protuofenzive na hrvatske snage u Dvoru na Uni te ponovnoga, barem kratkotrajnoga, osvajanja Dvora radi deblokade jednoga od pravaca povlačenja iz tzv. Krajine.
Naime, u samo dva dana kolovoza 1995., točnije od 7. do 9. kolovoza, Dvor na Uni hrvatske su snage oslobađale dvaput, a između toga su u Dvor ušle srpske snage. Činjenica da se zločin dogodio upravo u sredini toga dvodnevnoga razdoblja istragu čini jako otežanom jer je dio Dvora u kojemu se dogodio zločin promijenio stranu triput u roku od samo 15-ak sati. Prva referentna postavka od koje su istražitelji krenuli je vrijeme i mjesto zločina.
Teško stradavanje
Prema podacima koje su dali pripadnici danskoga bataljuna, zločin se u prostorijama škole dogodio 8. kolovoza, između 14.30 i 15 sati. Tko je u to vrijeme vladao Dvorom na Uni, odnosno dijelom u kojemu je počinjen zločin, glavno je pitanje. No, budući da nitko sa sigurnošću nije mogao identificirati vojsku koja je upala u školu, istražitelji su slučaj pokušali rekonstruirati u kontekstu ostalih događaja u tom dijelu grada u navedeno vrijeme.
Naime, ubojstvo deset hendikepiranih civila nije jedini zločin koji se tada dogodio u radijusu od najviše stotinjak metara. U neposrednoj blizini škole, kao što je poznato, u vlastitoj kući pronađen je brutalno zaklan bračni par Ivelić, Nedjeljko i Danica, Hrvati koji su sve vrijeme okupacije proveli u svojemu domu u Dvoru na Uni, a ubijeni su desetak sati prije nego su hrvatske snage drugi put ušle u grad.
No, još jedan zločin, neizmjerno bitan za rasvjetljavanje mogućih počinitelja ubojstva hendikepiranih dosad u kontekstu događaja u Dvoru uopće nije bio problematiziran. Istoga dana u razmaku od samo nekoliko sati i stotinjak metara od škole, ubijeno je i pet zarobljenih pripadnika HV-a, točnije pripadnika 2. Bojne 17. Domobranske pukovnije HV-a iz Sunje, a njihova tijela su u obližnjem polju ekshumirana nakon rata te identificirana DNK analizom. Riječ je o Radi Majkiću, Josipu Karagi, Stanislavu Nikoliću, Peji Čosiću te Ivanu Zebiću.
Zbog čega su ovi zločini ključni za rasvjetljavanje zločina u školi? Najprije, dogodili su se doslovce u istome kvartu istoga dana, no najviše zbog toga što su, prema izjavama očevidaca, Ivelići i zarobljeni hrvatski domobrani likvidirani par sati prije nego se dogodio zločin u školi, a po čemu je, dalje, sporni dio grada u vrijeme zločina u školi bio u rukama srpskih snaga. Naime, hrvatske snage su u grad ponovno ušle sljedećega jutra 9. kolovoza. Treba pojasniti da su hrvatske snage u Dvor prvi put, pak, ušle kasno popodne 7. kolovoza. Hrvatska komponenta koja je prva ušla u grad sastojala se, prema našim informacijama, od pripadnika 17. Domobranske pukovnije, dijelova 145. brigade HV-a iz zagrebačke Dubrave, pripadnika 151. samoborske brigade te 262. izvidničke satnije Zbornog područja Zagreb. Premda su Dvor u tome trenutku srpske snage gotovo bile napustile, spremale su snažan protunapad koji im je bio bitan jer je kroz Dvor prolazio jedan od pravaca izvlačenja iz tzv. SAO Krajine te su ga namjeravali deblokirati. Prema informacijama Jutarnjega lista, pregrupiranje srpskih snaga dogodilo se u Bosanskom Novom, a snage koje su trebale izvesti protuofenzivu na hrvatske snage u Dvoru i među kojima lako moguće treba tražiti i počinitelje zločina u školi, sastavljene su od više srpskih postrojbi. Prije svega radilo se o pripadnicima Brigade specijalne policije Republike Srpske, kojima su se pridružile zloglasne Crvene beretke koje su se tu zatekle nakon povlačenja s područja Kladuše te dijelovi nekoliko diverzantskih odreda iz tzv. SAO Krajine s područja Banovine. Također, pješačkome elementu pridodani su i tenkovi od kojih je nekoliko bilo i suvremenih M-84. Hrvatske snage koje su polako kasno popodne i u ranim večernjim satima ulazile u Dvor na Uni s padom mraka su se u gradu neočekivano sukobile s ovom jakom neprijateljskom formacijom te su izvukle deblji kraj, a puno boraca s hrvatske strane bilo je ranjeno. Tada je donesena odluka da se Hrvatska vojska privremeno povuče iz Dvora, no povlačenje je bilo otežano zbog borbi s nadmoćnim neprijateljem koje su se nastavile čitavu noć.
Odvajanje od civila
Hrvatske snage gotovo u potpunosti su se povukle iz grada, sve do sela Zamlača, a u Dvor srpske snage tada ulaze drugi put, 8. kolovoza ujutri, navodno preuzevši kontrolu nad većim dijelom Dvora.
Petorka iz 17. Domobranske pukovnije, pak, nije se izvukla iz Dvora jer je jedan među njima bio ranjen pa su se odlučili sakriti u kuću u današnjoj Ulici Ante Brune Bušića, stotinjak metara od škole u kojoj će kasnije toga dana biti ubijeno devetero hendikepiranih civila. Međutim, nakon ulaska u grad, srpske snage počinju pregledavati kuću po kuću i u jednoj pronalaze vojnike te ih zarobljavaju zajedno s vlasnicima. Prema očevicima, zarobljeni su oko 11 sati prije podne 8. kolovoza. I njih, ali i vlasnike kuće, odvode do kružnoga toka u blizini, gdje se nalazi velika skupina pripadnika srpske vojske, a gdje civile odvajaju i predaju tzv. miliciji, a vojnike odvode u obližnje kukuruzište gdje ih ubijaju i zakopavaju. Ovo se, prema izjavama očevidaca, događa između 12 i 13 sati.
Otprilike u isto vrijeme, ubijen je i bračni par Ivelić, a sve se ovo događa doslovce u istome kvartu gdje se nalazi i škola u kojoj su, prema Dancima, nepuna tri sata kasnije ubijeni i hendikepirani civili. Idućega jutra, 9. kolovoza, Hrvatska vojska drugi put ulazi u Dvor na Uni iz kojega su se do tada srpske snage već uglavnom bile povukle.
Autor: Marin Dešković/jutarnji.hr
