Odlazak Velike Britanije iz EU-a – rješenje za regiju
Britanski mediji dobili su novu poslasticu u političkom diskursu pod naslovom “Brexit”. Kovanica “Brexit” skraćenica je slogana za izlazak Britanije iz Europske unije („Britain“ & „Exit“), a navodno potječe od popularnog londonskog gradonačelnika Borisa Johnsona.
Simpatični plavokosi torijevac prošlog se tjedna na zaprepaštenje čelnika Konzervativne stranke rezolutno izjasnio za “Brexit”, za izlazak Velike Britanije iz EU-a. Time je Johnson zadao dodatne glavobolje britanskom premijeru Davidu Cameronu koji je dogovorom u Bruxellesu o posebnom statusu Velike Britanije pokušao dobiti naklonost birača za ostanak Ujedinjenoga Kraljevstva u Europskoj uniji. Šok je tim veći što je Cameron planirao progurati Johnsona za svoga nasljednika u Konzervativnoj stranci.
Boris Johnson je neobična pojava na britanskoj političkoj pozornici. Političar bez dlake na jeziku, popularan reformator, duhovit i učinkovit, koji smatra da sadašnji razvoj EU-a nije više u skladu s europskom demokratskom tradicijom. “Volim europsku kulturu i smatram je najvećim civilizacijskim postignućem na ovom planetu”, rekao je prošlog tjedna popularni Bo Jo, kako mu tepaju novinari. “Ali ne želimo europsko čudo brkati s političkim projektom koji je sve više u opasnosti izmicanja demokratskoj kontroli.” Zato je Johnson rezolutan u naumu pozvati građane Velike Britanije da 23. lipnja ove godine glasuju za “izlazak”, da konačno jedna ozbiljnija članica EU-a napusti “sramotni Lisabonski ugovor”, koji po Johnsonovu mišljenju narušava suverenitet europskih država.
Znakovito je da Bo Jo ni kao gradonačelnik Londona nije prestao pisati svoje popularne kolumne za britanski “The Telegraph”. Nakon što je pokušao plauzibilno objasniti kako vidi budućnost britanskog prosperiteta jedino izvan okvira EU-a, na upit novinara, misli li doista tako, Johnson je cezarovski odgovorio “Out is out.” Pitanje je samo koliko će mu se ministara iz Cameronove vlade pridružiti u sljedećim tjednima.
Zanimljivo je obiteljsko stablo ovog sve popularnijeg britanskog političara. Pradjed mu je bio turski novinar i pjesnik Ali Kemal Bey, ministar unutarnjih poslova u vrijeme dok vlast još nisu preuzeli mladoturci. Jedan od razloga Beyove likvidacije bila je njegova javna osuda turskoga genocida nad Armencima. Borisov djed Osman Kemal zanijekao je svoje tursko podrijetlo promijenivši ime u Wilfred Johnson. Majka Borisa Johnsona bila je revna katolkinja i odgajala ga je u duhu katoličke tradicije. No, za vrijeme studija klasične filologije u Etonu, Johnson je odlučio prijeći na anglikanizam, vjeroispovijed većine Engleza preuzevši ime Boris umjesto Alex, kako ga je obično nazivala majka. S diplomom oksfordskog sveučilišta odlučuje se ipak za rad u novinarstvu pišući za The Times i Daily Telegraph. Proslavio se kao dopisnik iz Bruxellesa napisima o aferama europskog političkog establishmenta. Iz tog vremena potječe njegov animozitet prema Uniji i pritajena želja da Velika Britanija napusti Titanik. Boris Johnson je imao velikih problema zbog kritike pretjerane sentimentalnosti Britanaca nakon nerazjašnjene smrti princeze Diane u prometnoj nesreći u Parizu.
Kao urednik konzervativnog tjednika Spectator postao je 2007. član kabineta vlade u sjeni konzervativca Davida Camerona zadužen za resor obrazovanja. Postao bi najvjerojatnije i ministar da nije odlučio kandidirati se za gradonačelnika Londona. Uoči početka kampanje Johnson je podnio ostavku na funkciju ministra obrazovanja u Cameronovoj “vladi u sjeni”. Za razliku od hrvatske političke prakse, gdje su čelnici vlade u sjeni poslužili partijskim šefovima samo kao sredstvo za vlastitu promociju, kod Camerona su postali dio tima s kojima je krenuo u predizbornu kampanju, a nakon pobjede na parlamentarnim izborima i preuzeo odgovornost za upravljanje državom. U britanskoj je političkoj tradiciji institucija “vlade u sjeni” (“Shadow Cabinet”) veoma ozbiljna stvar jer predstavlja značajan segment političkog života. Slično je i u ostalim državama Commonwealtha. U Hrvatskoj, koja je također članica EU-a, pokazalo se da je “vlada u sjeni” obična zezancija. Nadamo se da ćemo nakon tristo godina demokratske prakse imati i u Hrvatskoj sličnu situaciju kao što je u Velikoj Britaniji.
Popularni londonski gradonačelnik priznaje da će u početnoj fazi nakon eventualnog napuštanja EU-a doći do gospodarskog pada, ali će već poslije tri do četiri godine zaživjeti novi ugovori, nova gospodarska partnerstva i Velika Britanija može očekivati novi gospodarski procvat. Jedan od glavnih Johnsonovih argumenata protiv EU-a je tvrdnja da Velika Britanija jedino kao samostalna i suverena država može riješiti problem kontrole priljeva izbjeglica. Johnsonovi politički protivnici zlobno prigovaraju da bi pitanje stranaca u Velikoj Britaniji londonski gradonačelnik najradije riješio na isti način kao što je učinio njegov djed u vlastitom slučaju.
Čudan je britanski stav prema strancima. Kroz razgovore na otmjenim druženjima možete čuti tvrdnje uglednih sveučilišnih profesora, liječnika i odvjetnika, koji su ostali blisko povezani sa svojim sveučilištima gdje su studirali, da nemaju ništa protiv priljeva stranaca i izbjeglica. Netko mora čistiti ulice i raditi na gradilištima, a inteligentni studenti su uvijek dobrodošli. Na kolodvoru u Cambirdgeu stoji grafit: “Dođite u Cambridge, donesite svoje originalne ideje. Mi ćemo vam pomoći da ih oplemenite i unaprijedite da možete vladati svijetom”. Ako nešto u Velikoj Britaniji zaslužuje respekt, onda su im to svakako sveučilišta. U tom pogledu su još uvijek ostali velesila.
Nekako se stječe dojam da se Britanci osjećaju skučenim u okvirima tržišta od 500 milijuna građana, jer su tijekom povijesti vladali cijelim svijetom. Dobro upućeni smatraju da će u slučaju eventualnoga napuštanja EU-a Velika Britanija ipak ostati dio Europske slobodne trgovinske zone (European Free Trade Association) kao što su to sada Švicarska, Norveška, Island i Liechtenstein. No, ipak je daleko veća vjerojatnost da će se na referendumu britanski građani izjasniti za ostanak u Uniji.
Njemački kolege tvrde da su Britanci ušli u EU s idejom da preuzmu dominaciju ili pak da razbucaju Uniju. Nije im uspjelo ni jedno ni drugo. Frustracija pred njemačkom dominacijom u Uniji osjeća se ovdje u Velikoj Britaniji gotovo na svakom koraku. No, ipak prevladavaju razboriti tonovi da je za nekad moćnu velesilu ipak najrazboritije rješenje ostati u postojećim političkim okvirima. To je posebno naglasio odmjereni The Economist naglasivši da bi izlaskom iz EU-a Velika Britanija kao prvo nanijela sebi veliku štetu, a to bi se loše odrazilo i na ostatak EU-a. U međuvremenu se ponovno javljaju i Škoti s prijetnjom da će u slučaju britanskog izlaska iz EU-a ponovno potegnuti pitanje referenduma o samostalnosti Škotske. Jedan od glavnih razloga da su se Škoti izjasnili za ostanak u Velikoj Britaniji na referendumu prošle godine bilo je i članstvo Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji.
U Irskoj su također zabrinuti zbog eventualnog izlaska Velike Britanije iz EU-a. Irski izvoz je jako porastao u zadnjih nekoliko godina pa bi “Brexit” predstavljao veliki problem za irsko gospodarstvo. Moj prijatelj, ugledni platoničar John Dillon, emeritus na Trinity Collegeu u Dublinu, smatra da bi se situacija u Sjevernoj Irskoj također destabilizirala u slučaju britanskog napuštanja EU-a. Granica na irskom otoku trenutačno ima samo administrativno obilježje, a napetosti su se znatno smanjile upravo zbog zajedničkog članstva u Uniji.
Oštra propaganda Borisa Johnsona “za Brexit” sigurno neće ostati bez odjeka u ostalim europskim državama. Popularni zagrebački politolog Dejan Jović već je navijestio da će u slučaju izlaska Velike Britanije iz EU-a doći do novih integracija među europskim državama. Kao što Platonova duša čezne za svijetom ideja, svojom istinskom domovinom, tako i Jovićeva žudi za Jugoslavijom. Nije jedini. Karađorđevići su tu i čekaju kao napeta puška. Pitanje je kako će reagirati ”karamarkovići”? Magle ima dovoljno, a ni gusaka u politici ne manjka.
Šefovi austrijskog izdavačkog poduzeća “Male novine” (“Kleine Zeitung”) poručili su nam preko svojih zaposlenika u Večernjem listu, najčitanijim “hrvatskim” novinama, da opcija Autro-Ugarske stoji kao realna mogućnost nakon eventualnog izlaska iz EU-a. U pomanjkaju tračeva s Trga svetoga Marka i Gradske tržnice, Večernji list širi horizont razmatranja spekulacijama o raspadu EU-a. K tome još uopće ne sumnjaju da ćemo se po potrebi i kod banaka zadužiti samo da bismo mogli platiti “premium paket” te pročitati takve i slične genijalnosti. O tempora, o mores…
Autor: Jure Zovko/dnevno.hr
