Ovako su se komunisti izrugivali sa Stepincem
Na izložbi je dvadesetak naslovnica zagrebačkog ‘Kerempuha’ i beogradskog ‘Ježa’, koji su od 1944. do 1946. objavljivali Stepinčeve karikature u negativnu kontekstu. S druge strane prikazani su originalnii dokumenti – kardinalovih govora, te pisama, među kojima ima i onih upućenih Anti Paveliću, u kojima se on zauzima za ljude pravoslavne vjere
Dvanaesti po redu Dani kršćanske kulture otvoreni su u Splitu izložbom “Alojzije Stepinac u slici i riječi”, koja govori o utjecaju komunističke propagande na stvaranje negativne slike o zagrebačkom nadbiskupu. Osnovni izložbeni materijal čini dvadesetak naslovnica humoristično-satiričkih časopisa, zagrebačkog “Kerempuha” i beogradskog “Ježa”, koji su od 1944. do 1946. godine objavljivali Stepinčeve karikature u negativnom kontekstu. S druge strane, četvero autora izložbe – dr. sc. Tomislav Anić, dr. sc. Mario Kevo, Suzana Obrovac Lipar i msgr. Nedjeljko Pintarić – karikaturama suprotstavlja 27 originalnih dokumenata – kardinalovih govora, te pisama, među kojima ima i onih upućenih Anti Paveliću, u kojima se on zauzima za ljude pravoslavne vjere.
Idealno za nepismene
– Kad smo prvi put postavili ovu izložbu, a bilo je to lani u studenom u Zagrebu, neki su me pitali zašto uopće objavljujemo takve stvari… Cilj izložbe doista jest šokirati publiku jer ona govori o svoj snazi jedne propagande koja se nakon Drugoga svjetskog rata obračunava s Alojzijem Stepincem. Kardinal je zbog svog beskompromisna stava, ponajprije prema zatiranju ljudskih sloboda, odmah prepoznat kao osoba koja stoji na putu izgradnji partijske svemoći te su ga komunistički vlastodršci obilježili kao neprijatelja. Inače, osnovni oblik političkog i ideološkog prikazivanja neprijatelja u svim totalitarnim režimima jest etiketa – kazao je dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, koji je i otvorio izložbu u Splitu, a nama je bio svojevrstan vodič u razumijevanju pozadine određenih karikatura i dokumenata.
Kreiranje javnog mnijenja kroz medije počelo se provoditi od jeseni 1944. godine, a kako je četvrtina stanovništva u Jugoslaviji tada bila nepismena, karikatura je bila idealna za plasiranje propagandnog sadržaja. Za njezino razumijevanje, prema Tanjićevim riječima, nije bio potreban određen stupanj obrazovanja, pa čak ni pismenosti.
Zvali su ga ‘Lojzek’
– Osim toga, “Kerempuh” i “Jež” imali su nakladu od preko 200.000 primjeraka, koja je danas nezamisliva. Karikirajući Stepinčeve crte lica, autori ga ne prikazuju samo smiješnim, nego i zlim, što je u suprotnosti s osnovnom zadaćom karikature, a to je biti duhovita i nasmijati. Prikazuju ga kao glavnog zločinca koji je kriv za sve – on je stari “kuhar” koji recepte čita iz “Mein Kampfa”, “otpad” ispred kućnog praga koji će biti očišćen dolaskom Nove 1946. godine, “dobar pastir” s lisicom oko vrata i bombom oko pojasa… I njegovo lice, izduženo i uvijek ozbiljno, karikaturisti su iskoristili da ga prikažu kao zločestu osobu, a zvali su ga “Lojzek”. U “Kerempuhu” je izlazio i tjedan za tjednom na naslovnici, pa je, prije ovog već spomenutog novogodišnjeg, izašao božićni broj u kojem Stepinac gleda narod kako sretno pleše oko bora na kojem piše “agrarna reforma”, “federacija”, “bratstvo jedinstvo” i slično, a kardinal se pita što će on dobiti za Božić – govori Tanjić.
Pomagao Srbima i Židovima
Karikaturama su suprotstavljeni dokumenti kojima autori žele dokazati kako je Stepinac, “u iznimno teškom ratno-totalitarnom razdoblju djelovao u obrani temeljnih općeljudskih prava svih, pa tako i srpskog naroda”. Primjera radi, tu je njegov dopis kojim se zalaže za spašavanje pravoslavne djece iz logora u Jasenovcu, 4. listopada 1944. godine i njihovo smještanje u Caritas, njegovo urgiranje upravitelju redarstva, dr. Josipu Vragoviću, za puštanje sedam pravoslavnih osoba zatočenih u Italiji kojima je osigurao i radna mjesta. Na izložbi su i pisma Srba koji mu zahvaljuju za puštanje iz zatvora, dopis kardinala Maglionea koji pohvaljuje njegove napore u pomaganju Židovima…
– Iz ovoga se jasno može vidjeti što se događa kad je umjetnost u službi jedne ideologije. To se ne bi smjelo više nikad ponoviti – kaže rektor Tanjić.
LINDA PERIĆ/MISIJA
