Slivanjski križni put najduži u Hrvatskoj
Slivanjci pridaju veliku važnost muci Gospodina našega Isusa Krista. U znak sjećanja na pretešku muku Isusovu koju je podnio za nas noseći križ na Kalvariji, kako u mnogim katoličkim mjestima, tako i u Slivnu kraj Imotskoga, svakog Velikog petka, skupi se mnoštvo svijeta iz Amerike, Australije, Francuske, Novog Zelanda, Njemačke i iz svih krajeva širom Hrvatske, te uz domaće stanovništvo sudjeluje u mimohodu Za Križom.
Pa je i ove godine, 18. travnja, Slivanjska pučka pobožnost posvećena Muci Isusovoj, na Veliki petak, započela po starom običaju u rano jutro, uz svećenikov blagoslov započeo je križni put. Okupilo se desetak skupina kantača i poslušnika, u svakoj po tri kantača, koji po prastarom običaju kantaju izmjenice. Kantači i poslušnici kantaju Muku Isusovu i Plač muke njegove Poslušajte braćo mila gorke muke Gospodina. Sa stihom Uputi se tužna Mati, Križ je s brojnim pukom krenuo iz crkve, uz svećenikovu pratnju do prve postaje u Glibota (ove godine, po prvi put, u dugogodišnjoj tradicijskoj povijesti i svećenik je išao cijelim putem Za Križem).
U Slivnu je običaj da križ prođe gotovo ispred svake kuće u selu. Seljani ispred kuće iznesu sić s vodom, vino, uštipke, ribice… Križonoša zatapa Raspelo u vodu, a svijet koji ide za Križom nešto prizalogaji za okrjepu, ako se nisu zavjetovali postiti. Domaćin vodu obvezno vraća u kamenicu ili saranč. U prijašnje doba za Križom su ljudi išli bosi i ili u vunenim kalcetima. Kod svake se postaje moli molitva te Postaje. Dvaput se malo duže odmara, i to na najvećim grobištima (gomilama), prvi put u Ravlića i Anića guvnu ( u Vučaka i Talaja), a drugi kraj Ban Doca, na Grebinama pred kapelicom, na trokutu Zeljaka, Mrkonjića i Barića, gdje se ostaje malo dulje, jer kantači nešto pojedu da se osnaže, jer put Za Križom dug je oko 30 kilometara. Put se nastavlja s kantanjem i molitvom, koju je ovaj put predvodio slivanjski župnik fra Zoran Jonjić. U poslijepodnevnim satima, pri zalazak sunca, Križ se je vratio na posljednju postaju u zaselak Kustura, i potom je prišao crkvi oko koje sa svećenikom, pukom i kantačima okružio tri puta, praćen čegrtaljka, potom se unio u crkvu. U crkvi su kantači kantajući dovršili cijelu Muku i Plač, s posljednjim stihom Sine Božji budi hvaljen po sve vike vika, amen, te je zatim slijedio obred Velikog petka, otkrivanje i ljubljenje Raspela.
Slivanjska posebnost križnog puta
Svako mjesto ima kružni put, ali slivanjski je specifičan, isto kao i hvarski – svaki se izdvaja iz običajnog tipa križnog puta. On plijeni svojom duljinom i po svoj prilici najdulji je križni put u Hrvatskoj. Počinje rano u jutro okupljanjem u 7 sati i traje do 17. 30 sati poslije podne. Neobičnost je i to da je čak u najtežim godinama komunizma imao svoj kontinuitet, nijedne godine nije izostao bez obzira na prepreke, prijetnje i zabrane. Još jedna je posebnost Slivna. Nije poznato da negdje u Hrvatskoj ima procesija tijekom mise svim trima danima Velikog Tjedna. U sjevernoj Hrvatskoj redovito je procesija na Uskrs, u Imotskoj krajini i Dalmaciji općenito održava se procesija Velikog četvrtka, ili na Veliki petak, ili na Uskrs. U Slivnu je svečana procesija kroz mjesto i oko crkve svim danima, i na Veliki četvrtak s presvetim Oltarskim Sakramentom, kroz središte mjesta, oko župne kuće, groblja i crkve.
Na Veliki petak održava se pučka pobožnost kroz cijelo Slivno, doslovno kroz svaki zaselak, ispred svake kuće, i obvezno na grobištu Grebina,te oko crkve. Na Veliku subotu odvija se procesija s uskrsnom svijećom, od kapele do u crkvu. Na sam blagdan Uskrsa procesija kroz mjesto, oko crkve i groblja. Kako je do toga došlo nije poznato. Možda zbog toga što su Slivanjci bili posebno pobožni ljudi, ili što su zbog siromaštva morali odlaziti na rad „u bijeli svijet“, pa su nekim običajima kojima se slavi Gospodin dopunjavali i obogaćivali svoje. Procesija Za Zrižem u Slivnu starija je od crkve, koja se započela graditi 1753. godine. Vjerojatno datira od 15. Stoljeća, kada je Slivno pripadalo Vrdolu, a matična crkva bila sv. Mihovila Arhanđela u Rašćanima. Inače, sve blagdanske procesije u Slivnu duboko su usječene u dušu i poimanje Slivanjaca.
Zasigurno je upravo zbog te velike slivanjske pobožnosti i slivanjska crkva posvećena Presvetom Trojstvu bila nadaleko čuvena pa je papa Benedikt XVI. bulom od 13. ožujka 1754. godine udijelio potpuni oprost svima onima koji na blagdan Presvetog Trojstva i Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, hodočaste u crkvu Presvetog Trojstva te se ispovjede i pričeste. To je pismo vrijedilo za sedam godina. Kasnije je papa Pio VI., u svojoj buli od 23. lipnja 1778. godine udijelio oprost trajno. Obišašće (križni put) u Slivnu se tijekom vremena i po želji mještana produljivao, tako da se danas ide na velim i Crnu Goru te u zaselak Vučke i Talaje. Svi su željeli nositi križ, ali je bilo teško doći na red, neki su se zavjetovali i umrli, a da nikada želju nisu ostvarili.
Prema starim običajima, tadanjim pravilima, samo je jedan čovjek nosio križ, i bio bi najavljen, a od 1983. godine više ljudi sudjeluje u nošenju i znakovito je da je postavljeno 14 križnih postaj: Glibote, Lozine na Velimu, Nogali, Mikruti, Krivača, kraj kapele u Jukića, na nekropoli Anića gomila, Radalji, Lozine, nad Kovačevićima na staroj austrijskoj cesti, na Biloj Ploči između Selaka i Zeljaka, na Grebinama kraj Banj Doca između Mrkonjića i Barića, Prgometi, Kusture i petnaesta postaja u crkva Presvetog Trojstva.
Dragica Zeljko Selak/hrsvijet.net
