TIHOMIR DUJMOVIĆ: Tko je Tim?
Nakon pokolja u Bruxellesu, kojem je prethodio onaj u Parizu, možda je sazrelo vrijeme da se i u ovoj bivšoj socijalističkoj republici Hrvatskoj postavi pitanje: što je to nacionalna sigurnost?
Jer mi taj pojam zapravo ne razumijemo, de facto nas iritira, kao što sve što nosi predznak nacionalnog uglavnom preziremo, jer nas tome uče punih petnaest godina. Nacionalno – to je odiozno, regionalno – oh, da, to je napredno, moderno, civilizirano i na kraju krajeva kulturno! Seminar pod ovim naslovom i s ovim temama bi trebalo predavati polaznicima, kako vidimo ne samo SDP-ove političke škole, premda sve što smo pod njima doživjeli govori da oni prvi taj pojam ne razumiju.
Tragom SDP-a
U Račanovom mandatu su uništili HIS i stare udbaše pozvali da se iz pidžame opet presvuku u vojne odore, za istog tog Račanovog mandata je pod egidom manijakalne demilitarizacije (tvrdilo se da je to jedan od suptilnih razloga zastoja turizma?!) Jakovčić iz Istre izbacio sve hrvatske relevantne vojničke postrojbe, pa se onda taj virus preselio i na riječko područje i do Delnica hrvatskog vojnika u vojarni niste mogli sresti.
I to se sve pisalo kao napredno, moderno, cool. Pritom je rečeno da će istu demilitarizaciju obaviti i Slovenija i Italija, što je dakako bio samo loš vic! Nije bilo puno bolje niti pod Sanaderom, vojsku mu je vodio ministar Vukelić koji o tome do te razine nije ništa znao da je ministarstvo preselio u vojarnu na rubu grada, što je ponižavajuće u svakom smislu. I onda dolazi naš alfa mužjak Zoran Milanović, iz čijih ormara upravo ispadaju besramni kosturi poput ovoga u aferi remonta MIG-ova, gdje se nazire u svim porama te afere drska korupcija koja je osakatila onu najelementarniju nacionalnu sigurnost.
Ako je točno sve što je do sada izišlo u medijima, radi se o prilično izvjesnoj korupciji teškoj više od stotinu milijuna kuna, nakon koje od 12 naših zrakoplova tek nekoliko može tek povremeno letjeti. Pred našim kompletnim vojnim izaslanstvom u Ukrajini pilot u više navrata nije uspio podići u zrak tek montirani zrakoplov koji je tobože prošao remont, pa je na tlu obavljena inspekcija?!
Šlampava sigurnost
I nazočno hrvatsko vojno izaslanstvo nije jedne riječi na to reklo. A onda je takve izvještaje i ugovore netko i potpisao. I tako smo došli na teren veleizdaje jer je u ovoj priči hrvatska država gotovo ostala bez zračne obrane. I da se sutra zarati, mi svojih zrakoplova de facto nemamo i možemo samo pitati neke od aktera ove priče poput Kotromanovića i Milanovića, ali i bivšeg zapovjednika hrvatske vojske Lovrića, da nam objasne tko je tu konkretno kolo vodio i gdje je zapravo novac?
Jer, ako je sve točno što je u medije procurilo, nema previše dileme da se ovdje radi o veleizdaji! Mediji javljaju da je Lozančićeva SOA više puta upozorena da su dokumenti za remont zrakoplova bili namješteni, ali to Milanoviću nije ništa značilo. Čovjek kojem je hrvatska država slučajna tvorevina kao što je to bila Milanoviću, nije lupao šakom po stolu i tražio izvješće kad su se pojavile te informacije.
Ima li zemlje koja je ovako neodgovorna, šlampava i nepismena kad se radi o nacionalnoj sigurnosti? Sada pak kuloari tvrde da će Oreškovićev kandidat za čelno mjesto svih tajnih službi biti Danijel Markić, koji je nota bene, francuski državljanin! Njegov prethodnik Lozančić je pak imao američko državljanstvo. Ako su te relacije nevažne, postavlja se pitanje bi li Francuska ikada uzela nekog njemačkog državljanina na čelo svojih tajnih službi? Ili obratno?
Bi li Oreškovićeva Kanada ikada uzela njemačkog državljanina da mu bude na čelu tajnih službi? Ili obratno? Ima li na kugli zemaljskoj sličnih primjera poput našeg? Osim toga, Orešković svojim kadrovskim izborom, svjesno ili ne, lomi koaliciju. Jer iz HDZ-a mu već poručuju da znaju da je Danijel Markić zapravo Lozančićev izbor.
Preko medija su već podsjetili premijera da je Predsjednica kad je davala otkaz Lozančiću navela da je glede suradnje SOE i iranske službe kršen zakon jer da o tome nisu bila obavještena sva tijela, te je tada u negativnom kontekstu spomenut upravo Danijel Markić.
Sve su to preko medija Karamarko i HDZ-ovci već rekli Oreškoviću, ali on ostaje ustrajan. Sada pak kad je procurilo da na mjesto šefa UNS-a želi staviti bivšeg načelnika glavnog stožera, Dragu Lovrića, ponovo ga Karamarko i HDZ podsjećaju da je već po zapovjednoj ulozi Lovrić pretpostavljeno do grla umočen u aferu sa MIG-ovima, i da se uostalom Predsjednica već zahvalila Lovriću na suradnji. I sad ćete takvog čovjeka staviti na mjesto šefa Ureda za nacionalnu sigurnost?!
Guranje u izbore
Dakle, Orešković ne može reći da nije bio upozoren na vrijeme da priprema posve kriva kadrovska rješenja. Kao što je nejasno zbog čega si je za savjetnika uzeo jednog bivšeg Josipovićevog savjetnika koji se u predsjedničkoj kampanji istaknuo neobično žestokim tekstovima protiv Kolinde Grabar-Kitarović.
Je li Orešković svjestan da će zbog toga Kolinda imati trajnu podozrivost prema njemu? Za šefa tajnih službi predlaže čovjeka kojeg je ona već negativno apostrofirala kad je davala otkaz Lozančiću, za šefa UNS-a predlaže osobu kojoj se Predsjednica već zahvalila na suradnji, za savjetnika uzima čovjeka koji ju je kao Josipovićev savjetnik napadao cijelo vrijeme predsjedničke kampanje!
Orešković se dakle na ovom mjestu definitivno ne snalazi, što nije pretjerano čudno za nekoga tko se politikom nije bavio, ali ostaje nejasno zbog čega je tako uporan u rješenjima koja su posve nelogična i protiv kojih jasno ustaju i Predsjednica države i šef najveće stranke u zemlji koja ga je tu i dovela?
Orešković mora shvatiti da ustraje li na ovim rješenjima jednostavno gura Karamarka na izvanredne izbore.
As iz rukava u ovoj partiji pokera može biti još jedino Božo Petrov koji bi morao razumjeti da ako ne pomogne Karamarku, ali i Predsjednici države u njihovim legitimnim zahtjevima, da novi izbori njemu i Mostu najmanje odgovaraju.
Autor: Tihomir Dujmović/slobodnadalmacija.hr
