Britanija: zvjerski ubijen s 30 uboda nožem jer je – čestitao kršćanima Uskrs!
Asad Shah, vlasnik dućana u Glasgowu, poslao je u četvrtak poruku “‘Želim sretan Usrks, naročito voljenom kršćanskom narodu”. Nekoliko sati kasnije, muškarac s dugom bradom, odjeven u islamsku odjeću, ušao je u njegov dućan, obratio se Shahu na njegovom materinjem jeziku, i zabio mu kuhinjski nož u glavu. A potom ga ubo još tridesetak puta, i ostavio ga da umre u lokvi krvi. Policija vjeruje da je upravo uskrsna čestitka povod napada, i da je uvjetovan vjerskom mržnjom. Obitelj ubijenog je u strahu zbog prijetnji, a policija im poručuje da “paze što rade i govore”.
“Nisu svi muslimani teroristi”, viču pobornici multikulturalizma, ne razmišljajući što uopće svojom politikom “tolerancije” rade onim muslimanima koji NISU teroristi. Koji su zatražili azil kako pobjegli od istih onih divljaka koji sad u milijunima dolaze u Europu. Je li to način na koji pomažemo muslimanima koji su se uključili u naše društvo i pošteno zarađuju svoj kruh – prepuštajući ih na milost i nemilost imigrantskih bandi, dopuštajući da dijelovi naših gradova postanu geta i legla ISIL-a, da njima u ime “tolerancije” upravljaju radikalni imami?
Duboko religiozni musliman, Shah je aktivno radio na popravljanju odnosa između islamske i zapadnjačke zajednice u Glasgowu, i trebao je voditi online debatu u četvrtak sa svojim kršćanskim prijateljima o važnosti Uskrsa. Shah je poštivao svoje sugrađane, i nije smatrao da kao musliman mora hodati okolo omotan eksplozivom, niti da zbog svoje vjere mora biti neprijateljski raspoložen spram domicilnog stanovništva. Taj stav ga je učinio poštovanim i voljenim čovjekom u lokalnoj zajednici, ali ga je na kraju koštao glave: debatu nije dočekao.
U svom zadnjem postu, napisao je: “Slijedimo stvarne korake voljenog i svetog Isusa Krista i postignimo napredak u oba svijeta”. A prije toga, nakon napada u Bruxellesu, ostavio je na facebooku video poruku u kojoj kaže: “Nismo ovdje da bismo se borili s drugim pripadnicima ljudske vrste niti da bismo izazivali pokolje”. Vjeruje se da su upravo te poruke razljutile lokalne radikalne muslimane, i dovele do toga da neki lokalni mula ili imam baci fetvu na njega.
A izvršenje je uslijedilo brzo. Mohammad Faisal, prijatelj Shahove obitelji, rekao je da je musliman duge brade, u dugoj, islamskoj odjeći, ušao u Shahov dućan u Glasgowu i obratio mu se na njihovom jeziku, a potom ga izbo nožem do smrti i ostavio u krvi. Shahov brat, koji je radio jedna vrata od njegovog dućana, utrčao je u dućan da bi zatekao ubojicu kako se smije, sjedeći na krvavim prsima njegovog brata. “Brat je pokušao odvući gospodina Shaha van iz dućana, ali taj ga je tip nastavio ubadati nožem”, rekao je policiji svjedok Faisal. “Borili su se do autobusne stanice pred dućanom, gdje je Asad pao.”
“Bio je to očito napad iz osvete. Zbog slanja poruka mira, pozdrava braći kršćanima i Židovima. Bio je to dobro isplaniran napad. Sigurno se radilo o ekstremistu. Išao je ravno u glavu. Njegov brat je također pretrpio ubod u rame, i njega je napao nožem kad ga je pokušao izvući”, kaže Faisal. Policija je nešto kasnije javila da je jedna osoba uhićena zbog ubojstva 40-godišnjeg Shaha – 32- godišnjak, čija nacionalnost nije objavljena, kao ni ime i adresa: ali škostska policija je ipak rekla da ubojstvo tretiraju kao “religijski uvjetovano”, što dovoljno govori.
Posmrtna počast preminulom Shahu je održana u četvrtak navečer, a prisustvovalo je oko 500 ljudi, uključujući premijerku Škotske, Nicolu Sturgeon: kao i inače u takvim slučajevima, bilo je tu cvijeća, poruka, govora. hashtagova #thisisnotwhoweare na kraju poruka. Jedna poruka kaže: “Čovjek koji je uvijek imao osmjeh na licu, voljen i poštovan od svih”. Svih? Očito, ne baš svih: u četvrtima gdje su muslimani većina, vrši se strahovit pritisak na ljude poput Shaha. Nije to ništa novog u ratu: tko je u Kninu devedeset prve smio progovoriti protiv protjerivanja Hrvata, ako nije htio da i njega proguta mrak? Ali upravo zavjera šutnje u Moelenbeeku nakon terorističkih napada, kao i brojne druge situacije, svjedoče o tome da u Europi postoji značajna populacija s kojom smo, htjeli ili ne, u ratu: i taj rat poprima sve vidljivije obrise. Što smo uradili da zaštitimo muslimane koji žele živjeti s nama?
Ništa. Poslali smo poruke podrške, i održali im zadušnicu. I nije nas briga što je njima život u njihovoj sredini nemoguć: više brinemo o “govoru mržnje” među domicilnom populacijom, nego o zločinima iz mržnje koji imaju široku podršku u getima i “no-go” zonama. Prijatelji kažu da je pokojni Shah obilježavao i islamske i kršćanske blagdane, i da je uvijek slao čestitke za Božić i Usrks prijateljima kršćanima. Koristio je društvene medije da bi promicao zbližavanje islamske i kršćanske zajednice: ona njegova, islamska, ga je zbog toga osudila na smrt, ili bar jedan njen radikalni dio. Mi se možemo tješiti da je taj dio “malen”, “zanemariv”, da su to “ekstremisti” – ali to je stvarnost života u islamskim četvrtima: pritisak da se priklonite islamistima, ili odselite. Bijelci su davno istjerani iz islamskih geta, koja gore u Stockholmu već danima, a gotovo niti jedan medij o tome ne javlja, iako su snimke Stockholma u plamenu i te kako prisutne na društvenim mrežama, pa i rusko RT televiziji. Zataškavanje i negiranje, a potom cvijeće za žrtve našeg okretanja glave od problema.
“On je bio ponosni Pakistanac, ali volio je Britaniju. Volio je Škotsku, i stvarno je želio pružiti ruku kršćanima. To je strašna stvar, to što se dogodilo”, kaže jedan od susjeda za Daily Mail. Julie MacRae, prijateljica pokojnika, kaže: “Šokirana sam, bio je tako drag. Bio je dobar prema mojoj obitelji. Svake godine bi poslao božićnu čestitku s porukama mira. Premijerka Nicola Sturgeon je na komemoraciji rekla: “Ova je zajednica u šoku i devastirana. Gospodin Shah je bio popularni lokalni biznismen, dolazila sam u njegov dućan i poznavala ga. Mislim da je svakom teško prihvatiti da se ovo dogodilo.”
Možda je Shah volio Britaniju i Škotsku, ali Britanija i Škotska nisu uradile ništa da ga zaštite od krvoločnih susjeda, u ime tolerancije i tko zna čega. Možda je ovo mnogima teško prihvatiti kao stvarnost, možda se nisu nadali da će se to dogoditi, ali trebali su pretpostaviti. Godinama smo gluhi i slijepi na ono što se događa u zemljama zapada – i jedini odgovor koji imamo su i dalje komemoracije. Uhićenje ubojice neće riješiti ništa, kao što uhićenog dilera ili prostitutku na uglu odmah zamijeni drugi, dok god ima konzumenata.
Tako je i ovaj put organizirano bdijenje, a za obitelj poginulog su prikupljena znatna sredstva. Više od 87.000 funti, za sad. Preko 4.500 ljudi je doniralo preko GoFundMe stranice, postavljene dan nakon njegove smrti, na Veliki petak, od strane brojnih prijatelja. Jedna od organizatorica bdijenja je rekla: “Osjećam da zbog potpore koju nam je gospodin Shah dao – nama u Glasgowu, Glasgow mora njemu dati nešto u zamjenu, i to je upravo ono što radimo. Osjećamo se bolje kad znamo da ta akcija ima toliko potpore, od mladih ljudi, starih ljudi, od onih koji čak nisu iz ovog kraja, i od ljudi koji ga nisu ni poznavali. Društvo je reagiralo – on nas je sve približio. Nadajmo se da je ovo lekcija da se moramo držati zajedno”.
Kako lijepo. Da, Glasgow i Britanija duguju nešto gospodinu Shahu – ali to nije bdijenje. To je sigurnost za druge muslimane koji žele živjeti u miru s nama. Sigurnost za njegovu obitelj. Telegraph je jučer objavio kako obitelj ubijenog strahuje za život zbog prijetnji. Supruga Asad Shaha i njegova braća odali su mu počast, i progovorili za novine, ali pod uvjetom da se njihova imena nigdje ne objave, u strahu od osvete. A novinarima su otkrili kako im je policija savjetovala da budu oprezni, i da paze što govore “zbog svoje sigurnosti”, te da nipošto ne odaju kud se kreću: je li to život u uređenoj, civiliziranoj državi? Je li to ono zbog čega azilanti dolaze u Europu – sigurnost? Na zapad se vratio Srednji vijek, a mi to sebi odbijamo priznati! Ljudi moraju živjeti u strahu da će ih netko zaklati ako čestitaju nekom Uskrs! A vlast je zapravo nemoćna, ne može zaštititi svoje poštene građane od koljača s bradama, od terorista, od bilo čega! Premijerka je, eto, bila na komemoraciji, izrekla lijepe riječi, a izvor problema ostaje netaknut.
Lijepo je osjećati se bolje zbog potpore poginulom, još bi bilo ljepše riješiti osnovni problem, problem što smo izgubili poštovanje spram vlastite civilizacije i kulture, svega onog što su stoljećima gradile bezbrojne generacija naših predaka. Bilo bi dobro osjećati se bolje jer se sigurnost kakvu smo uživali vratila na ulice zapadnih gradova – ali toga očito neće biti skoro. I ne, to ne znači da se moramo svi držati zajedno, nego da moramo izdvojiti one koji ovdje jednostavno ne spadaju.
A to nisu (samo) islamisti. Koje mi imamo moralno pravo osuđivati one koji su zbog čestitanja Uskrsa ubili Shaha, kad je puna Hrvatska onih koji su se obrušili na Marijanu Petir jer je uradila isto? Istina, nju nitko nije ubio. Ali intenzitet mržnje nije puno manji. Zašto se onda čudimo islamistima kad se ljute na one koji sugrađanima čestitaju Uskrs, kad i oni koji su dio te iste kršćanske kulture rade isto, odakle nam pravo tražiti da oni poštuju naše običaje kad sami do njih ne držimo, osim kao formalnosti i prilike da se nešto pojede, popije, i proslavi?
Vjeruje se da je Asad Shah pripadao Ahmadi pokretu, islamskoj sekti koja promiče nenasilje i toleranciju spram drugih vjera. Ahmadiji se identificiraju kao muslimani, i imaju organiziranu mrežu misionara na globalnoj razini koja pomaže širiti njihova uvjerenja. Ali njihova sekta je na snažnom udaru glavne struje Islama, trenutno dominantne u svijetu, koja propovijeda islamsku dominaciju svijetom i prezir i mržnju prema nevjernicima, i u Pakistanu, gdje su nastali, su teško proganjani.
Kao rezultat toga, glavni stožer organizacije je izmješten iz Pakistana u Morden, Južni London. Imanje sekte je na pet hektara ima prostor za 10.000 vjernika, a nedavno je tamo podmetnut požar. Duhovnu inspiraciju vuku od pokreta Mirze Ghulam-Ahmada, rođenog u Punjabu, u Indiji, tada pod britanskom vlašću, 1835.
On je tvrdio da ga je Alah odabrao da reformira islam. To je u suprotnosti s vjerovanjima muslimana koji smatraju da je Muhamed bio posljednji prorok, i kako je Kuran konačna riječ Alaha ljudima.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
