ŠUTNJA JE ZLO: Sve dok traje Big Brother opstruirajmo RTL televiziju!
Sofisticirana manipulacija i mentalna higijena
Ako djecu i mlade želimo osloboditi sofisticiranog manipuliranja, odgojnoj, mentalnoj i duhovnoj higijeni onda prekinimo gledanje RTL televizije za svo vrijeme prikazivanja Big brothera.
Televizija je iznimno djelotvoran medij zato što gledatelja odvodi u prividnu stvarnost tako da ima osjećaj da je usred zbivanja koje dočarava ekran. Televizija dolazi od grčke riječi tele (daleko), a latinski glagol video znači vidim. To bi u doslovnom prijevodu značilo da televizijski gledatelj vidi daleko. U hrvatskom su jeziku neki jezikoslovci predlagali da se ta “magična kutija” nazove dalekovidnica. Nije slučajno da se televizija piše i izgovara gotovo isto na svim svjetskim jezicima. Kakve li ‘slučajnosti’ da se iz engleske riječi evil (zlo) definira pojam zla. Evil je inverzija riječi live (život, živjeti). Zlo potire i izokreće vrednote. Moć te kutije pokazuje “ludilo ljudskog života” (Camille Anna Paglia). U najavnom spotu hrvatskog Big Brothera ima (skrivenih) simbola sotonizma.
Protagonisti televizijskih reality show-programa za sada dobivaju utrku s gledateljima jer bizarniji sadržaji privlače više pozornosti od obrazovnih i informativnih i zabavnih sadržaja. Zašto? Potonji se sustavno potiru! Najperfidniji je način manipuliranja djecom i mladima preko tzv. reality show-programa u kojima se veliča sebičnost, maltretiranje drugoga, banalnost, prijetvornost, nerad, egzibicionizam, voajerstvo “uspjeh” bez muke te “psihološki kanibalizam. Pod terorom apsolutne slobode, radikalnog hedonizma i malignog individualizma, na prvi je pogled to zabavna emisija.” (Goran Dodig). Te emisije gledateljima nude avanturu, instant slavu, novac (“pobjedniku”) te “lijek” kako izaći iz anonimnosti. U njima se ironizira ispovijedanje, “siluje privatnost, duši otima diskrecija)” (Ž. Kustić), potiče razvrat, nasilje, opijanje i dokoličarenje, a promovira striptiz-kultura. Sve to postaju poželjni obrasci ponašanja, a producenti zadovoljno trljaju ruke zbog profita i demonstriranja moći (nedodirljivosti). Hoćemo li im se i kako suprostaviti?
“Kuća stanara” je arena moralnih gladijatora. Razlika između gladijatora u vrijeme stare Sparte, koji su svjesno dovođeni tamo, i stanara Velikog Brata, je u tome što su ovi drugi svjesno pristali. “Dostojanstvo vam mogu napasti i okrutno mu se izrugivati, no nikad vam ga ne mogu uzeti – osim ako im ga sami ne predate” (Michael J. Fox). Maltretiranje pojedinog “stanara” prikazuje se kao dobra zabava.
Što kažu podupiratelji Big Brothera?
Nekada popularna TV faca izjavljuje: “Reality ne kvari mlade, nego ih pokazuje kakvi jesu.” (Mario Kovač) Kakvo jadno generaliziranje i stigmatiziranje mlade genercije. Ako se pomirimo s konstatacijom da je Reality naše “civilizacijsko ogledalo”, (Sandi Blagonić) onda pristajemo na intelektualno i moralno koloniziranje građana. Ako se tvrdi da nemamo “čemu čuvati privatnost kad ne znamo što bismo s njom” (Blagonić), onda nam nije stalo do vlastitog dostojanstva pa i djeci dozvoljavamo prostituiranje osobnosti. Blagonić konstatira da ta “kuća” ima sve odlike “totalne ustanove kakve imaju zatvori, umobolnice ili koncentracijski logori”. Neviđeno pojednostavljeno genariliziranje i/ili stigmatiziranje štićenika u navedenim ustanovama.
U Hrvatskoj ta emisija nije doživjela željenu ‘otvorenost’, pa je novinarka S. Lapenda to svojevremeno komentirala: “Jedan je od razloga zašto nije došlo do eksplicitnog seksa konzervativna sredina koja na seks gleda kao Crkva na homoseksualce.” Hrvati, po njoj, zaostaju za Srbijom gdje je došlo do skupnog izlijevanja strasti pred milijunskim auditorijem. Svojevremeno se u jednim dnevnim novinama u Hrvatskoj na naslovnici Hamdija slavio kao “nacionalni heroj u Hrvata” jer je kao Rom ‘pobjedio’ u Big Brotheru! Ironično pitam: Zašto uredništvo te novine nije kandidiralo Big brother za promoviranje interkulturalnosti?!
Dječja povodljivost i roditeljska odgovornost
Neposredno nakon prvog prikazivanja Big Brothera u Hrvatskoj, svojim suradnicima sam dao tri pitanja koja su usmeno učenicima petih razreda osnovnih škola u Zadru postavili. Prvo sugestibilno pitanje je bilo: “Djeco, je li postoji netko od vas tko nije pratio Big brother?” Nije bilo učenika koji se izjasnio da nije (povremeno) gledao. Drugo pitanje je bilo: “Što vam se najviše svidjelo?” Kada samo sumirali odgovore na prvo mjesto je bio odgovor: “Zato što u Big brotheru mogu raditi što žele.” Treće pitanje: “Djeco, a što ste očekivali da ćete vidjeti, a niste?” Najučestaliji odgovor je bio: “Željeli smo vidjeti jasnije što se događalo ispod pokrivača onih koji su se mazili!”
U regionalnom realityju 2011. godine u Beogradu ‘pobjednica’ Marijana Čvrljak osvojila je nagradu veću od 100 000 eura. Ona je majka djevojčice koju je ostavila na više od tri mjeseca. Pred kamerama se redovito opijala, razbijala i održavala seksualne odnose. O situaciji u kojoj se našlo dijete ‘pobjednice’ Marijane stručnjaci za dječja prava tvrdili su da je Centar za socijalnu skrb trebao(!) provjeriti roditeljsku podobnost majke koja je prekinula privrženost s djetetom u dobi u kojoj je djetetu majka najpotrebnija. Ostalo je samo na konstataciji. Govori se o pravima gledatelja, a gdje su prava (roditelja) na odgoj djece?
Posljedice o kojima mediji šute
Ako je medijski smrtna kazna biti neprimijećen(a), onda (bezuvjetno- dragovoljni) bijeg iz anonimnosti ne završava samo moralnim ponorom. U Nizozemskoj je prva emisija Big Brothera prikazana u rujnu 1999., ali je zbog pada gledanosti ukinuta. Nizozemac Bart Spring, pobjednik prve emisije izjavljuje da je nakon emisije “pretrpio pet slomova živaca.” Sudionik realityja Seacret Story, francuske inačice Big Brothera, Francois-Xavier Leurdan nije mogao prihvati prestanak instant-slave. Nakon dvije godine bacio se pod vozilo. Njegovi prijatelji su izjavili da se bezuspješno pokušavao naviknuti na stvarni život. Snimio je prvi singl koji nikoga nije zanimao. U Portugalu je “pobjednik” pokušao suicid.
Adolescent koji je u njemačkom Big Brotheru vidio nasilnu scenu istu je primijenio u privatnom životu, istukavši učenika iz razreda. Dnevni list Bild Zeitung takvo oponašanje nasilja objavio je tek devet mjeseci nakon završetka Big Brothera. Simona Gotovac, nekada escort dama (i prije punoljetnosti) otkriva svoju intimu kako je bila “lutka na koncu”, u prvoj emisiji Uvijek kontra HRT-a od 6. studenog 2015. Ranije spomenuta “regionalna pobjednica” Marijana je nakon tri mjeseca izolacije iz ‘kuće’ Velikog brata sa suzama u očima i iskustvom koje je trajno obilježilo njen život i najbližnjih. Marijanu je ostavio suprug, a potom i ljubavnik iz Kuće. Ona je poslala poruku (producenata) da sve ima cijenu a ništa vrijednost, tako ni majčinstvo.
U lipnju 2011. sam dao objaviti ugovor RTL produkcije Velikog brata i stanara. U ugovoru piše: “Ovime jamčim da ja i članovi moje obitelji nećemo smatrati RTL odgovornim za eventualne psihičke i fizičke smetnje, bol, patnju i sve druge negativne efekte koji bi mogli nastati kao posljedica mojega sudjelovanja u Projektu i popratnih aktivnosti vezanih uz Projekt. U tom smislu izričito jamčim da neću postavljati zahtjeve za naknadu štete, pokretati sudske sporove, istupati u javnosti ili poduzimati bilo kakve radnje koje bi RTL-u mogle uzrokovati štetu, kako materijalnu tako i nematerijalnu…” – stoji između ostaloga u ugovoru koji su potpisati svi sudionici emisije Big Brother. Dopustili su producentima da postanu vlasnici njihovih života. Obvezali su se da najmanje pet godina nakon završetka emisije (u Nizozemskoj i nekim drugim zemljama taj je rok čak 9 godina) neće nikome pričati što im se sve događalo u “kući” i kakve su bile posljedice po njihovo zdravlje nakon tog šoua.
Zašto opstruirati RTL TV?
Arnold Hauser je svojevremeno komentirao da takve emisije vode “borbu protiv duhovne punoljetnosti svoje publike”, a ja ponosan što je projekt (sa suradnicima) Deset dana bez ekrana uspio u Hrvatskoj na nacionalnoj razini.
Najnegativnije reakcije na takve i slične programe dolazile su iz Francuske, Velike Britanije, Turske, no Središnja komisija Vijeća EU-a za elektroničke medije nikada nije strože sankcionirala kršenje etičkog kodeksa, izuzev novčanih kazni ili zabrana prikazivanja emisija u “udarnim” večernjim terminima. U Njemačkoj su studenti psihologije sa Sveučilišta u Berlinu na mrežnoj stranici www.ioff.de/archive/index.php/html protestirali protiv emisije Die Wahrheitshow runter (šou Trenutak istine). Što nam drugo preostaje nego prestati gledati RTL televiziju? Ako djecu i mlade želimo osloboditi sofisticiranog manipuliranja, mentalnoj i duhovnoj higijeni onda svi zajedno opstruirajmo gledanje onoga što RTL produkcija nudi kao zabavu. Sve dok traje taj reality show! Jesmo li spremni?
prof. dr. sc. Zlatko Miliša/hkv.hr
