Zašto rušiti Budak-Jokićev Kurikul(um)?
Idejni i ideološki pokretač „Kurikuluma građanskog odgoja“ su provjereni članovi partijskih ideoloških komisija, ocvala marksistička profesorština i pomno odabrani stranci koji ne poznaju (zlo)duh komunizma i grozne posljedice njegove diktature. Cijeli je projekt diskretno povjeren Nevenu Budaku, posljednjem sekretaru Partije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
Hrvatski ban Ivan Mažuranić (1873. – 1880.), politički prignječen imperijalnim Bečom i kraljevskom Peštom nije imao previše manevarskog prostora, ali je kao obrazovan i nacionalno svjestan domoljub shvatio da je obrazovanje početna pretpostavka hrvatske opstojnosti i budućnosti pa se na svaki način domišljao kako bi otvarao (hrvatske) gimnazije i učiteljske škole, laicizirao i poboljšao pučko školstvo.
I to je bio humus buduće hrvatske inteligencije, osnova svakog napretka i način da se održi korak s rastućom europskom uljudbom. Bez tih škola, a poslije i fakulteta, te strateški osmišljenog obrazovanja Hrvatska bi bila ostala tek kmetski austrijski i mađarski dominion; običan plijen i nikad država u punoj atribuciji, a Hrvati nikad cjelovit narod. Čak ni višestruka sječa hrvatskih elita 1918. i 1945. kao i posljednje 1972. godine nije do kraja uspjela obezglaviti Hrvatsku. Pri tome ne smije se zaboraviti Šuvarova reforma školstva, tj. srednjoškolska uravnilovka i pojačano marksiziranje društvenih znanosti na svim razinama od osnovne i srednje škole do fakulteta.
Međutim, solidan obrazovni sustav dubokih korijena donekle je nadomještao strahovite gubitke i masovni odlazak u inozemstvo. Zahvaljujući školstvu utemeljenom u drugoj polovici 19. stoljeća, čak ni srpsko-srbijanska hegemonija u razdoblju od 1918. do 1941., a poslije komunističko-srpska diktatura nisu uspjele poništiti hrvatski jezik, kulturu i nacionalnu svijest.
Zar grupica „strukovnjaka“ okupljena u „Institutu za društvena istraživanja“ u Zagrebu (IDIZ), u prikrivenom zajedništvu s „Centrom za demokraciju Mika Tripalo“ (naravno neprofitabilnom, nevladinom…) i pod krovnom podrškom marksističkog Filozofskog fakulteta u Zagrebu umišlja da nakon svih nevolja s domaćim autonomaštvom i srpsko-srbijanskim posezanjima može obmanuti hrvatsku javnost, poništiti hrvatsku državnost i umanjiti pobjedu za neovisnost i slobodu u Domovinskom ratu? Da je SDPartija dobila drug mandat, „Kurikulum građanskog odgoja“, kao dio „Strategije znanosti i obrazovanja“, njegovo ugrađivanje i provedba u školstvu i obrazovanju u Hrvatskoj, bila bi već gotova stvar.
Naravno, sve je od samog početka Milanovićeve vlade zavjerenički osmišljeno u SDPartijskoj i „narodnjačkoj“ ideološkoj kuhinji s ciljem da se poništi i obezvrijedi hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu, a samostalna i suverena Republika Hrvatska ponovno pretvori u SRH. Upravo bi se takva „Socijalistička Republika Hrvatska“, udaljena od EU, pripremala za integraciju u tzv. Regijon, tj. neku novu Jugoslaviju. Ovakav frazeološki uradak od 40-ak stranica, tj. „Kurikulum građanskog obrazovanja“, promocija je komunističkog antifašizma i opasan pokušaj izjednačavanja krivnje agresora i napadnutog, u srpskoj agresiji na Hrvatsku 1991. – 1995. godine.
Idejni i ideološki pokretač „Kurikuluma građanskog odgoja“ su provjereni članovi partijskih ideoloških komisija, ocvala marksistička profesorština i pomno odabrani stranci koji ne poznaju (zlo)duh komunizma i grozne posljedice njegove diktature. Cijeli je projekt diskretno povjeren Nevenu Budaku, posljednjem sekretaru Partije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, voditelju radne skupine za izradu Strategije znanosti i obrazovanja, inače savjetniku za znanost Zorana Milanovića u njegovom premijerskom mandatu. On iz sjenovite pozicije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu vuče konce, a smijuljavog i razbarušenog Borisa Jokića – inače znanstvenog suradnika u IDIZ-u i voditelja radne skupine za provođenje kurikularne reforme u predškolskom, osnovnom i srednješkolskom odgoju i obrazovanju – gura u prvi plan. Neven Budak doista misli da će se tiho i neprimjetno provući kroz sablazan ovakvog Kurikuluma te da će svojim „ustaškim“ prezimenom podvala ostati neprimijećena, a „Kurikulum“ i „Strategija“ prihvatljiva i onom djelu nacionalno svjesnih stručnjaka i javnosti.
Činjenica da u cijelom projektu nisu sudjelovale vjerske zajednice, samo provjereni ateisti marksističkog usmjerenja što sebe nazivaju sekularisti, i nigdje nema Instituta „Ivan Pilar“ – hrvatske perjanice društvenih znanosti. Ali zato imena i struktura „Centra za demokraciju i pravo Mika Špiljak“ – matične ustanove Borisa Jokića, dovoljno govori sam za sebe: Gvozden Flego, Slavko Goldštajn, Hrvoje Klasić, Ivo josipović, Josip Kregar, Vesna Pusić, Velimir Visković… sve sami prvaci i perjanice crvenog fašizma u Hrvatskoj. Još nedostaju Moša Pijade, Eduard Kardelj, slika druga Staljina i Tita pa mala Kominterna može izabrati radno predsjedništvo i krenuti u prvu „pjatoljetku“! To su seniori i mentori stručnjacima za školstvo i obrazovanje kojima bi Hrvatska morala besrezervno vjerovati i prepustiti im svoju mladost.
Izlizane sluge jedne totalitarne i krvave ideologije i olinjli agitpropovci što komunističku ideologiju diktature (proletarijata?) i fantomske jednakosti pokušavaju zapakirati u prakticirajuću anarho-demokraciju te pod novom ideologijom ljudskih prava svekoliko hrvatsko iskustvo i svjetonazor pretvoriti u nakaznu ideologiju komunističke jednakosti. Svrha i cilj takvog „Kurikuluma“ usmjerena je prema razgradnji obitelji, kršćanskih vrijednosti, domoljublja i onaj u onaj ultimativni – u sveslavenstvo po diktatu Beograda. Tamo gdje je zaustavljena Šuvarova reforma započinje Budak-Jokićev Kurikulum.
Dakle ovoj je Vladi serviran već gotov „Kurikulum“ naručen od srpsko-hrvatske, komunističke Vlade Zorana Milanovića. Kukavičije jaje, kao i terorističku bombu, treba stručno detektirati i demontirati, tj. izbaciti iz gnjezda. Sada predložena javna rasprava samo je prozirna izlika i teško sakrivo oklijevanje, a krajnji domet su eventualne i nebitne kozmetičke popravke. Recenziju može učiniti upravo onaj koga je inicijator Kurikuluma u širokom luku zaobišao: baš prije spomenuti Institut društvenih znanosti Ivan Pilar. To je prava i jedina adresa: referentna institucija za društvena pitanja i obrazovanje. Taj Institut ima sve kompetencije, pa treba Vladi i resornom ministarstvu dati svoje mišljenje. Jer nije u pitanju fizika i matematika, biologija i kemija… nego duhovno naslijeđe iz koga proizlazi kulturološki fundus, tradicionalne vrijednosti, nacionalna povijest i uzajamnost naroda i njegove države, jednom riječiju svjetonazor.
Prijedlog Ministarstva da se kroz javnu raspravu uoče loši aspekti Kurikuluma i u hodu isti isprave ili djelomično ponište, samo je prozirna kupovina vremena i gradnja alibija za slučaj loših posljedica. Dakle stručna i objektivna analiza kompetentnih i odluka Vlade; ne radi bana Ivana Mažuranića, već zbog mladih hrvatskih naraštaja i dobre tradicije. Ova Vlada nema baš nikakve obveze prema naručenom Kurikulumu prethodne Vlade Zorana Milanovića.
L. C./hrsvijet.net
