Da su psihologija i psihijatrija znanosti koje mogu bitno utjecati nadevijantan razvoj osobnosti onih koji se tim znanostima bave opće je poznato, a kada se pogleda ponašanje trenutačno najeksponiranijih osoba u Republici Hrvatskoj – psihologa Borisa Jokića i psihijatra Bože Petrova, nekako se čini kako je njih obojicu ta destrukcija dobrano zahvatila. Ima tu izgleda, i kod jednog i kod drugoga, dobrog materijala za stručnu dubinsku analizu, ali i obični laici uviđaju da ih povezuje nešto što bi se moglo nazvatimesijansko-ucjenjivački poremećaj. Valjda se taj poremećaj javlja krajem svibnja. I ide u paru. Valjalo bi istražiti. Prevencije radi. Ili se ipak samo javlja vezano uz fiksaciju na objekt – na Domoljubnu koaliciju?

Naime, i jedan i drugi se ovih dana postavljaju tako kao da će se svijet srušitiukoliko se ne uvaže njihovi zahtjevi. Jokić tako ucjenama i prisilama od ministra Predraga Šustara zahtijeva da bezuvjetno razriješi i njega i cijelu Ekspertnu radnu skupinu, proglašavajući obični recenzijski postupak najopskurnijim pokušajem skidanja njegove mesijanske karizme i svrgavanjem svih sedam božanstava. I svako malo, onako čisto usput, naglasi kako su oni dali – besplatno – srce i dušu za „Hrvatsku koja može bolje“. Jer im, navodno, ništa nije isplaćeno. Poznavajući apetite i dokonost naših afirmiranih „kulturnjaka“ i „intelektualaca“, koji se ni iz kreveta ne ustaju ako im to nije plaćeno, a čijem krugu pripadaju i bogovi s Olimpa, nekako je sumnja u istinitost tih riječi poljuljana. Pogotovo jer je mesija još u veljači prošle godine, na samom početku CKR-a, najavio kako će odstupiti ako se mogućim rebalansom smanje sredstva za Cjelovitu kurikulnu reformu.Nekako se sami po sebi onda nameću uzroci mesijansko-ucjenjivačkog poremećaja. Pogotovo jer mesija odlučno odbija dati ostavku, kako mu se ne bi autoritet poljuljao i izgubio ravnotežu.

Ali to sve dakako ne priječi njegove zadivljene sljedbenike koji rastu kao gljive poslije kiše (ona druga usporedba nije baš za javno pisanje) da kao u transu jedan za drugim svoju podložnost pokažu CKR profilnom slikom na Facebooku ili peticijom, a za koji će dan – na famoznom najavljenom prosvjedu – imati inicijaciju i već oformljenu Crkvu CKR-a, predvođenu svetim svećeničkim vijećem već dobro poznatih faca i imena. Samo će im, nažalost, nedostajati jedan vrlo zaslužan, ali taj će iz bolničke postelje prinijeti bol svoga kuka kao žrtvu zahvalnicu za veliko djelo.

Za one zabrinute koje zbog cjelokupne situacije ovih dana trese jače srce, valja ponoviti onu staru: Nikad nije bilo da nekako nije bilo, pa će biti i sad. Ali svakako još, vezano uz mesijansko-ucjenjivački poremećaj Borisa Jokića, treba odati priznanje ministru Predragu Šustaru što je konačno svojom jasnoćom i preciznošću rekao popu pop, a bobu bob. Ipak ima nade da će od te nakaradno započete reforme izaći nešto prilično dobro.

A što reći o drugom mesiji? Koji još više umišlja svoje božansko poslanje pa nam ne može ni kroz prispodobe naznačiti u čemu se zapravo sastoji krivnja Tomislava Karamarka, nego samo slijedeći uzvišenu istinu nedostojnu nas smrtnika uporno inzistira na rušenju onoga tko je jedini dobio legitimitet. Ne čekajući ni da pravda ni da pravo kažu ima li u toj medijski napumpanoj (i moguće tek tobožnjoj) aferi ičega. Nego najprije ucjenjuje, a onda zahtijeva. Kao i Jokić. A kako drugačije to nazvati nego mesijansko-ucjenjivački poremećaj s opsesivno-kompulzivnom fiksacijom na rušenje Domoljubne koalicije?

Ima li i tu nekakav financijski ili neki drugi (ucjenjivački) izvor koji Petrova primorava na takvo nerazumljivo ponašanje pokazat će vrijeme, ali veća je vjerojatnost da će se to prije njemu obiti o glavu nego Karamarku. Da je jednostavno otišao s SDP-om, ako mu je to konačni cilj, mogao je to učiniti bez uvijanja i ostalo bi mu štogod ponosa, ali ovako, bez iznošenja optužbe, stavljanjem ultimatuma i rušenjem Vlade svoje je mesijansko djelovanje prizemljio do najjadnijih granica. Taman da su razlozi zbog kojih tako nastupa stvarno moralno istiniti, odnosno pokaže se da je Karamarko doista kriv, način na koji je cijelu zemlju doveo u krizu i izvrgnuo je velikoj mogućnosti nastavka jugoslavizacije, ne može opravdati taj njegov čin. Pogotovo jer uporno šuti o mnoštvu dokazanih i neusporedivo većih kaznenih djela prethodne vlasti, kao i o sve poznatijim nečasnim djelovanjima pojedinaca iz Mosta. I pogotovo jer nema strpljenja dočekati ono što će pokazati Povjerenstvo za sukob interesa, nego ima potrebu presuditi i prije presude.

Ima i taj mesija svojih dosta sljedbenika, s tim da je jedan veliki broj ipak oslobođen od nekad zasljepljujućeg sjaja koji sada gasne.

Pa, na kraju kad se sve zbroji i oduzme, čini se da će dvojica naših lažnih mesija zapravo dobro učiniti našoj domovini. Iako naši poslovično istiniti mediji tvrde kako Karamarko gubi povjerenje svojih birača, pitanje je je li to istinito? Bit će prije kako su birači tek zbunjeni, a čudan i nefer postupak Bože Petrova, koliko ga god ovaj pokušavao opravdavati mesijanskim znanjem nedostojnim smrtnika, probudit će u narodu onaj već pokazani prkos u obrani svoga, a njega ipak trenutačno može utjeloviti samo Tomislav Karamarko. U tom smislu, ne znam kako drugi razmišljaju, ali meni je Karamarko porastao u očima i moju podršku u ovom trenutku apsolutno ima, kao i HDZ i (gotovo) cijela Domoljubna koalicija. I zapravo kad više nema puzanja i ponižavanja pred mesijanskim ucjenjivanjima nije toliko ni presudno hoće li biti na vlasti ili u opoziciji. Štoviše, možda mogu baš iz čvrste i jedinstvene opozicije, koja točno zna vrijednosti za koje se zalaže, učiniti puno više.

Kako god bilo, bit će nekako. Na samom kraju, valja zahvaliti lažnim mesijama što su u hrvatskom narodu probudili taj ponos koji je s višemjesečnim Karamarkovim ustupcima i Šustarovim balansiranjem vrlo brzo umirao, ali se sada ponovno probudio. Možda i Orešković s njim!

Autor: Snježana Majdandžić Gladić/hrvatskonebo.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save