LUKA VUCO: Demokracija na socijalistički način
Vođe dviju najvećih stranaka su u mnogočemu slični. Oni uživaju najmanju popularnost u narodu od svih političara i to već duže vremena. I jedan i drugi su se htjeli pokazati demokratima time što se za čelno mjesto u svojim strankama organizirali izbore. Jedan je samo sebe stavio na listu kao kandidata za vođu stranke. To nas je podsjetilo da nije posve prošlo staro komunističko ili socijalističko vrijeme, kad se moralo ići na takve izbore, a na listi je bilo samo jedno ime.
Koga treba birati? Biranje je uvijek izbor, koga nije bilo. Svi su takmaci, koji su imali hrabrosti, već davno uklonjeni na ovaj ili na onaj način. Drugi nije uspio prije izbora maknuti jedinog rivala, pa su se pojavila na listićima dva imena. Pobijedio je odlučniji, a ne mekši, jer članovi njegove partije vole po tradiciji borbene vođe.
I nakon dobivenih izbora otpočela je „sječa glava“ ili brisanje iz članstva onih koji su dali prednost njegovu takmacu i time se usudili javno staviti u pitanje sadašnjeg vođu, kao što je to bio oduvijek običaj u partiji iz koje su nikli. Samo se ranije nije zaustavljalo na tome da ih se briše iz članstva partije, nego ih se slalo na „preodgoj u Gradišku.“
Sve to ispunja gorčinom one koji su do jučer služili takvim ljudima. Mogu na svojim leđima naslutiti da taj sustav, kojemu su dugo služili, a sada od njega stradali, nije nestao. Socijalizam nije nestao, nego se nalazi još uvijek u kostima onih koji su živjeli u njemu, a sada žele dokazati da je nestao i to sredstvima onog sustava protiv koga se bore. I ponavljaju ga.
Čelnici vodećih stranaka su se samo poigrali demokracije, koja je još uvijek daleko. Komunističke zemlje su imale u svojim naslovima da su „narodne i demokratske,“ da se narod prevari s onim čega nema. Upravo kao i naše najveće stranke.
I tako se ove stranke, koje su i dosad određivale našu žalosnu sadašnjost, smatraju demokratskim, jer su omogućile takav izbor svojih čelnika. Što i dalje ostaju najnepopularniji političari u zemlji Hrvata njima nije važno. Oni svoje birače uspijevaju „staviti u red“, ali narod je teško prevariti što pokazuju ankete njihove nepopularnosti. I jedan i drugi ostaju neupitni vođe, kojima se nitko ne usudi niti prići, a kamo li im se usprotiviti.
Sve ovo pokazuje da Hrvatska uzaludno očekuje bolju budućnost od ljudi koji su nepoželjni. Bivši predsjednik Njemačke T. F. Weizsäcker je o demokraciji rekao: „Demokratski sustav koji naša zemlja prihvaća počiva na uvjerenju da se narodu može reći istina.“ Demokracija počiva na razgovoru ili diskusiji, koje u našim najvećim strankama velikih i neprikosovenih vođa nema. Diskusija je samo onda učinkovita, ako se ponekad vlast priklanja nazorima drugih ljudi.
Mala dubrovačka republika je dugo trajala, jer je bila demokratska. Knez je za kratko vrijeme upravljanja morao zaboraviti na svoju korist, svoju obitelj i pred očima stalno imati korist građana Dubrovnika. Čini se, da je Dubrovnik i njegov ustav daleko od Hrvatske.
Netko reče s pravom da su raširena korupcija i nemoć sudstva da sudi, jer se dokazane presude često dokidaju, dokaz da demokracije ima malo ili nimalo. Korupcija i siromaštvo građana, a ponajviše iseljavanje, naravni su put i poziv za uspostavu vjere u demokraciju.
LUKA VUCO/MISIJA
